ZAGREBAČKI SOCIOLOG IVAN MARKEŠIĆ, OTVORENO: Važne i potrebne poruke reisu-l-uleme Huseina ef. Kavazovića…

Religijski blagdani u ovim našim krajevima na brdovitome Balkanu veoma često su zgodna prigoda predstavnicima državnih vlasti, kao i predstavnicima političkih stranaka da u svoje ili u ime države, vlade, sabora/parlamenta ili u ime svoje političke stranke čestitaju pripadnicima religijskih zajednica Božić, Uskrs/Vaskrs, Bajram, ne dajući pri tome gotovo nikada ocjenu njihova djelovanja.

  • Društvo

  • 06. Avg. 2020  06. Avg. 2020

  • 0

Piše: IVAN MARKEŠIĆ

Njihova čestitka znak je da su religijske zajednice lojalne postojećoj vlasti i da djeluju prema pozitivnim zakonskim propisima. A, ako negdje u nečemu i ”iskaču” iz već ustaljene politički prihvatljive kolotečine, čestitka može poslužiti kao opomena.

Isto tako, religijski blagdani veoma često su prigoda da ”osobe posvećenoga života”, dakle osobe iz hijerarhijskih struktura religijskih zajednica, čestitaju članovima ”svoje” ili tuđe religijske zajednice nastupajuće blagdane i da se tom prigodom, posebno kada je riječ o ”svojoj” i k tome još većinskoj religijskoj zajednici, osvrnu i na političke i društvene prilike u zemlji u kojoj djeluju i da pritom dadnu svoje mišljenje o trenutnome ”stanju nacije” i o položaju svoje religijske zajednice u tome društvu i državi, svjesni da to mogu i da čak trebaju činiti jer su religije potrebne državi, a ne država njima.

Ponekad, nažalost, čestitke religijskih zajednica znaju izazvati suprotan efekt od onoga s kojom namjerom su pisane i upućene, ako su uopće bile upućene s dobrim namjerama.

Tako su ovih dana ”pljuštale” čestitke u povodu islamskog blagdana Kurban-bajrama ili Hadžijskog bajrama. Slali su ih i predstavnici državnih institucija i političkih stranaka i predstavnici religijskih zajednica muftiji Azizu ef. Hasanoviću u Hrvatskoj, kao i reisu-l-ulemi Huseinu ef. Kavazoviću u Bosni i Hercegovini.

Svejedno što su te čestitke općenito šablonizirane, ipak se s dužnom pažnjom pratilo tko i s koje je razine poslao čestitku i što je njezin sadržaj. Odgovori zahvale na te čestitke javnosti većinom nisu dostupni, ali se zasigurno šalju. Zbog toga i njihov sadržaj u ovome našem slučaju i nije toliko bitan.

Za ovu našu priču bitan je sadržaj poruka koje je reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein ef. Kavazović ovih kurban-bajramskih dana poslao muslimanima u BiH i njenome okruženju, zatim bosanskohercegovačkoj muslimanskoj dijaspori, kao i svim muslimanima u svijetu.

Temeljem tih poruka potrebno je istaknuti veliku reisovu brigu za zdravlje svojih vjernika i onih s kojima oni žive i komuniciraju.

Kako su se u ovo blagdansko vrijeme epidemiološke prilike pogoršale, reis Kavazović je 30. srpnja 2020. dao posebnu ”Instrukciju o klanjanju Kurbanskog bajram namaza” i njome pozvao vjernike muslimane ”na revnosno poštivanje naredbi i preporuka nadležnih državnih organa tokom obavljanja bajramskih obreda i obilježavanja ovog blagdana” dajući time primjer i svojim vjernicima i svim građanima u BiH kako se treba odnositi prema epidemiološkim preporukama državnih institucija.

Ni jednoga trenutka nije dvojio, treba li od državnih vlasti moljakati kakve povlastice za ovaj poseban dan Kurban-bajram. Pošao je od temeljne stvari: čovjekovo zdravlje, a to znači zdravlje muslimana i drugih građana, važnije je negoli puki religijski bajramski obredi.

Stoga nije (za)molio svoje vjernike nego im naredio da bajram-namazu u džamijama ”ne smije prisustvovati osoba koja je pozitivna na koronavirus, koja je bila u kontaktu s osobom koja je pozitivna na koronavirusnu infekciju, osoba koja ima bilo koji simptom respiratorne infekcije (temperatura, kašalj, teško disanje i dr.), koja se nalazi u propisanoj izolaciji, ili pak ima nekoga od ukućana ili lica s kojima je u redovnom kontaktu, a koja je u samoizolaciji”.

Svjestan da bi u javnim postdžamijskim vjerničkim blagdanskim okupljanjima i čestitanjima stvari mogle izbjeći kontroli, reis Kavazović je od svojih vjernika zatražio ”otkazivanje masovnih bajramskih svečanosti i prijema, kao i drugih vjerskih manifestacija osim namaza”, a sve u svrhu očuvanja osobnog i javnog zdravlja.

Nije islam kao religiju sveo na vjeru iz osjećaja ili vjeru magijske religije u kojoj su religijski obredi jači i snažniji negoli postojeće epidemije.

Osim ”Instrukcijom o klanjanju Kurbanskog bajram-namaza” reisu-l-ulema Kavazović ovom prigodom se još dva puta obratio svojim vjernicima.

Prvi put, 30. srpnja 2020., bajramskom porukom kojom je – uz poziv na mjere opreza i samozaštite: ”Ne dozvolimo da bolest naruši našu radost!” – ukazao na činjenicu da zbog pogoršanih epidemioloških prilika ove godine nitko nije mogao otići na hadž, na brdo Arafat, u Saudijskoj Arabiji, i time dosegnuti ”vrhunac duhovnog puta jednog vjernika, peti islamski šart (stup)”.

Stoga je zamolio vjernike da krenu ”putem vlastite duhovne obnove i preporoda”, da naprave ”prve korake na putu vlastitog propitivanja i samokritike”, zaključivši rečenicom: ”Ne tražimo slabosti kod drugih, nego se zagledajmo u vlastite slabosti”.

Potom je u istoj toj poruci čestitao blagdan Bajrama ”našoj braći u Sandžaku i Srbiji, Hrvatskoj, Sloveniji, Kosovu, Crnoj Gori, Sjevernoj Makedoniji, te bošnjačkoj dijaspori i svim muslimanima i muslimankama u svijetu”.

Tom i takvom čestitkom u kojoj bošnjačku dijasporu izjednačava s bosanskohercegovačkom muslimanskom dijasporom dao je naslutiti da bi svi Bošnjaci trebali biti muslimani i da bi sva bošnjačka dijaspora trebala slaviti Bajram.

Drugo, čestitka muslimanima u Republici Srbiji urađena je na malo neuobičajen način: upućena je ”braći u Sandžaku i u Srbiji” čime je također neizravno i nehotice (ili namjerno?!) dao do znanja da Sandžak nije sastavni dio Srbije, nego zasebna teritorijalna cjelina koju nastanjuju isključivo muslimani Bošnjaci!?

Ta i takva čestitka podsjetila me na jednu davnašnju, ali još uvijek nezaboravljenu čestitku patrijarha srpskog Irineja o pravoslavnome Božiću 2014. godine upućenu ”svoj našoj braći i sestrama u Dalmaciji, Hrvatskoj, Slavoniji, Lici, na Kordunu i u Baniji”.

U Hrvatskoj je ovo Irinejevo teritorijalno cjepkanje Hrvatske na dijelove na kojima žive ili su živjeli ponajviše Srbi potaknulo mnoštvo javnih reakcija.

Koji su bili razlozi da to isto uradi reis Kavazović, ne znam.

Da je urađeno nešto što ne treba, reis je pokazao već sutradan, u petak 31. srpnja 2020., u svome drugom, ovaj put u izravnome televizijskom i radijskom obraćanju vjernicima muslimanima u Husrev-begovoj džamiji u Sarajevu.

U toj bajramskoj hutbi više nije bilo govora o čestitci muslimanima u Sandžaku i Srbiji nego samo muslimanima u Srbiji.

Osim toga, u odnosu na dan ranije, u ovoj hutbi-čestitci reis Kavazović bio je puno izravniji u opisivanju situacije među bosanskohercegovačkim muslimanima i onima koji su članovi Islamske zajednice u BiH i onima koji su sudionici političkog i društvenog života u Bosni i Hercegovini čime se krenulo istim putem kao i kod ovdašnjih katolika i pravoslavaca: religijski vođe vole uredovati i ukazivati kako bi se njihovi vjernici, a time i svi ostali građani, trebali ponašati u svakodnevnome životu.

Ne čudi stoga reisov naputak vjernicima da bi svatko od muslimana, ugledajući se na Abrahama, trebao ostati predan onome što jest: ”Učitelj vjere vjeri, roditelj porodici, političar politici, državnik državi, ljekar medicini, majstor svom zanatu, a umjetnik umjetnosti”.

Bila je to prikladna aluzija, iako zacijelo reis najvjerojatnije nije mislio samo na to, na tvrtku koja se bavi preradom malina ”Srebrena malina”, a koja je od federalnih institucija dobila dozvolu za uvoz sofisticirane medicinske opreme, 100 respiratora iz Kine u BiH u vrijednosti od oko 10,5 milijuna KM (oko 5,25 milijuna eura).

Kako su čelni ljudi mnogih bosanskohercegovačkih stranaka Bošnjaci muslimani, očekivano je bilo, iako ne i poželjno, da će se u svome stranačkome natjecanju služiti i nedopuštenim sredstvima, da će se svađati, optuživati i nazivati pogrdnim imenima, što je nedavno potvrdio i predsjednik političke stranke Savez za bolju budućnost BiH i donedavni ministar sigurnosti BiH, gosp. Fahrudin Radončić, koji je u svojoj prepirci oko plana deportacije migranata iz BiH u njihove zemlje nazvao člana Predsjedništva BiH iz reda Bošnjaka, gosp. Šefika Džaferovića, budaletinom.

”Džaferović je budala. To je neozbiljan čovjek. Ponovit ću ponovo, radi se o jednoj političkoj budaletini i njegove riječi me ne tangiraju”, rekao je Radončić.

U tome smislu treba shvatiti i reisovu zabrinutost zbog međusobne svađe bošnjačkih muslimana u jednoj višekonfesionalnoj i višenacionalnoj državi kada kaže: ”Ostrašćenost koju vidimo u komunikaciji poznatih javnih ličnosti, obrazovanih ljudi, čudi i zabrinjava”.

Uz tu zabrinutost reis nudi i rješenje za pomirbu: ”Bajram je vrijeme u kome trebamo jedni drugima da priđemo, zatražimo halala i ponudimo izvinjenje”. Ujedno je upozorio: ”Ovi odabrani dani su idealni da započnemo dugu i tešku borbu protiv tih naših rascjepkanosti, zavada i javnih svađa. … U našem društvu budimo uzori, primjeri poštenja, morala i čestitosti. Širimo dobro i borimo se da ono postane dominantno među nama”.

No ono što fascinira kod reisa jest sljedeće: nema puno pouzdanja u Svevišnjega kao čarobnjaka niti pouzdanja u sam religijski obred klanjanja kao magijski čin kojima je moguće svladati pandemijsku zarazu: ”Molim vas da povedete računa o svom zdravlju i zdravlju svoje rodbine i prijatelja. Nalazimo se u prilikama koje u novijoj historiji ne pamtimo. … Ono što možemo najlakše učiniti za sebe i za druge jeste da sami sebi pomognemo samozaštitom, noseći maske, čuvajući propisanu udaljenost i vodeći računa o higijeni”.

Također, zanimljivo je i njegovo viđenje prakticiranja vjere islama.

On kaže: ”Danas se naša vjera iskazuje disciplinom, u dobroj namjeri da sačuvamo život, jer ”onaj ko bude uzrokom da se nečiji život sačuva kao da je sve ljude sačuvao, kako nas opominje Uzvišeni. Samozaštita je danas sami dio vjere, najvredniji vid dobročinstva i morala. Ne govorimo ovo zbog toga što nas je strah smrti, koja će ionako doći, jer smo smrtna bića, već iz duboke potrebe vjere koju nam je Allah objavio i odgovornosti pred Njim za darove života i naše preuzete obaveze da ih štitimo u svakoj prilici i na svakom mjestu”.

Što reći na sve ovo?

Umjesto svođenja religije islama na magijsku religiju, muslimani u ovome vremenu ozbiljne ugroze čovječanstva pandemijskom zarazom ostavljaju Svevišnjem ”da radi svoj posao”, a u svakodnevnome životu čine sve kako bi – kao u ovome slučaju – discipliniranim čuvanjem zdravlja i života pokazali da su vjernici.

I još nešto jako važno u ovoj priči: nitko nije želio na ”velika zvona” ”dizati prašinu” o tome da je uoči Bajrama u dijelu Srebrenice u kojoj se nalazi pet džamija nestalo struje. Namjerno ili slučajno?!

Provokacija ili uobičajena međunacionalna i međureligijska ”komunikacija”? Taj ”sitni” provokatorski čin ostavljen je ovom prilikom po strani, nije medijski zlorabljen, a sve radi toga da se ne pokvari radost Bajrama.

Stoga svim muslimanima bajramska čestitka: BAJRAM ŠERIF MUBAREK OLSUN.

(Prenosimo s portala Autograf)

Vezane vijesti

Komentari - Ukupno 0

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove redakcije Slobodna Bosna. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Redakcija zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara redakcija nije dužna obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

  1. Lista komentara
  2. Dodaj komentar

trenutak ...