Senadov Avaz

Ponedeljak, 23. Juli 2012 u 15:51

Noćas spaljujemo iluzije: Zvižduk pet do dvanaest

Fahrudin Radončić nije se usudio pojaviti u Potočarima, a da je kročio nogom, nema sumnje da bi pro­šao kroz sličan, možda i brutalniji linč

  • zlaja_i_dola.jpg

 

Šta su iščitali, raspoznali, o čemu su razmišljali, jesu li ikakve pouke izvukli Bakir Izetbegović i Zlatko Lagumdžija iz zaglušujućih zvižduka (svjedoci kažu i pogrdnih verbalnih nasrtaja-eskapada) kojima su jedanaestog jula, na dan obilježavanja sedamnaeste godišnjice genocida i dženaze za 520 ubijenih u Srebrenici, bili dočekani i ispraćeni iz Memorijalnog centra u Potočarima? Najlakše je i najjednostavnije, ujedno i najnetačnije, taj “neprijatni, nemili akt” pripisati, kao što je kasnije učinjeno, manipuliranju, od strane nekih (nije precizirano kojih) političkih i medijskih centara, “tragedijom Srebreničana”.

Neće biti.

Ako je to tako, kako se tvrdi, zašto se nije iz istih “centara” naručilo, “iznudilo” zviždanje Željku Komšiću, Izetbegovićevom kolegi iz Predsjedništva Bosne i Hercegovine i drugom čovjeku (barem nominalno) Lagumdžijinog SDP-a BiH? Komšiću se, međutim, nije zviždalo, dočekan je pljeskom, ispraćen je aplauzom. Zasluženo-nezasluženo, o tom potom.

Bakira Izetbegovića je pred Memorijalnim centrom u Potočarima dočekao i izljubio njegov stranački kolega, zamjenik načelnika općine Srebrenica Ćamil Duraković, Zlatko Lagumdžija je, nešto kasnije, pohrlio u zagrljaj svom novopečenom partijskom favoritu Desnici Radivojeviću. Durakoviću je, taman nakon što je “usaglašen” i promoviran u zajedničkog, svebošnjačkog kandidata za načelnika Srebrenice na predstojećim lokalnim izborima, istog dana “biračko tijelo” poslalo grubu, ali opominjuću poruku šta misli o njemu - pogođen je flašom. Do Desnice Radivojevića, flaša, niti išta slično, nije doletjela vjerovatno iz razloga što ga niko nije prepoznao, iako je cijelu svoju blasfemičnu političku karijeru izgradio kao sarajevski “kadar iz Srebrenice”.

Uostalom, teško je sa sigurnošću tvrditi da su zvižduci i aplauzi, pogrde i flaše (u svakom slučaju neprimjerene, lišene pijeteta prema mjestu na kojem su se desile) upućene političarima prošle srijede u Potočarima isključivo produkt, “privilegija” i instrument političkog, socijalnog, emotivnog naboja Srebreničana. U Potoč­a­rima se na godišnjicu genocida u Srebrenici okupilo blizu 50 hiljada Bošnjaka iz cijele Bosne i Hercegovine, što raseljenih, što neraseljenih. Kako možemo znati da Izetbegoviću i Lagumdžiji nisu zviždali, recimo, biciklisti iz Cazinske krajine, rudari iz Breze, demobilizirani borci iz Zenice, povratnici u Banju Luku ili Bijeljinu, studenti(ce) iz Tuzle? Svi su oni u respektabilnom broju bili nazočni tom “mini bošnjačkom saboru” prošle srijede.

Fahrudin Radončić nije se usudio pojaviti u Potočarima, a da je kročio nogom, nema sumnje da bi pro­šao kroz sličan, možda i brutalniji linč. Niko ne može pogoditi ko bi iza njega (linča) stajao, da li bi motiv bile maligne laži medija kojima je vlasnik, prezir prema njegovom sumnjivom “poslovnom carstvu”, rasipništvu, ordiji tjelohranitelja i (pre)skupih vozila koji bi ga (da se okuražio doći) pratili.

U maju 2001. godine odlukom tadašnjeg visokog pre­d­stavnika u BiH, Austrijanca Wolfganga Petrit­scha osnovana je fondacija Memorijalni centar Potočari, a dva mjeseca docnije, jedanaestog jula iste godine, otpočeo je organiziran, civiliziran i dostojanstven ukop žrtava srebreničkog genocida. Od tada, pa sve do prije sedam dana, bošnjačke političke elite, a bilo ih je različitih fela, od Mustafe ef. Cerića do Harisa Silajdžića, svi su oni s istim motivima koristili taj tragični datum i povod za političku, osobnu, promociju, pokatkad otvorenu predizbornu kampanju. Svojim populističkim, krajnje nepristojnim, gotovo uvredljivim maratonskim solilokvijima, bošnjački lideri su izoštravali vlastiti autoritet, oratorsku superiornost/nadmenost, hinjenu sućut, a u osnovi hladnu bešćutnost; okolo njih panično su tutnjala vozila hitne pomoći ukazujući pomoć stotinama nesretnika koji su kolabirali što od tuge, što od paklene, ubitačne, neizdržive vrućine.

Ove godine, neko je pametan i odgovoran iz organizacijskog tima obilježavanja godišnjice srebreničkog genocida odlučio istjerati politički sadržaj sa potočarske komemoracije, kolektivne dženaze. Političarima je, napokon, ukinuta privilegija da dociraju sa visine od sunca zaštićenih govornica, čitaju pripremljene govore, sole pamet bazično unesrećenom i trajno raspamećenom narodu, objašnjavaju im veličinu i smisao žrtve koju su podnijeli. Ovoga puta dopušteno je ljudima, čestitom, požrtvovanom, skrušenom svijetu koji je barem stotinu pedeset kilometara pješice, svojevoljno, iz najplemenitijih namjera, uz golema ljudski motivirana samoodricanja, preko sedam gora i mora, brda i dolova, prepješačio do Potočara. Putem kojim su tek rijetki srebrenički sretnici (u kontrasmjeru - prema Tuzli) uspjeli izbjeći pogubljenja u julu 1995. godine. Taj čestit, požrtvovan, odgovoran svijet, eto, imao je potrebu da malo razdrma, unervozi političare koji su do Potočara stigli u rashlađenom voznom parku i sa nazor, prigodno, vještački ugrijanim srcima. Nešto su htjeli poručiti političarima, potpuno je nevažno iz koje su stranke, kojih su boja i dezena oni koji su, po nekoj bahatoj inerciji, uobrazili da su bogomdani da drže govore, vaze, brblj­aju, poručuju, apeluju po Potočarima; i to onda “kada nije ni vrijeme ni mjesto za to”.

Imaju i Bakir Izetbegović i Zlatko Lagumdžija (i Fahrudin Radončić, bezbeli, a pogotovo Mustafa ef. Cerić) popravni ispit, vrlo brzo, pred građanima, biračima, žrtvama: prvog vikenda u augustu obilježavaju se dvije decenije od formiranja koncentracijskih logora u Krajini, Omarske, Keraterma, Manjače. Neka Lagumdžija upozori (ne zamoli, nego upravo tako, upozori!) člana svoje državne parlamentarne većine Milorada Dodika da ovaj naredi svojim lokalnim poslušnicima u Prijedoru da ne pokušavaju spriječiti ljude koji najavljuju dolazak iz čitavog svijeta, da im, ne do Bog, zabrane obilazak stratišta, logora, masovnih grobnica. Jer ovi će to, sasvim sigurno, uraditi i bez dozvole i sa dozvolom.

Ratni zločini se u Bosni i Hercegovini nisu dešavali selektivno, fragmentirano, izolirano, nasumice; oni su bili totalni, nemilosrdno precizni, projicirani. I u Prijedoru, za početak, i Srebrenici, za finale. Zato prema svakom od tih zločina, bez obzira na “kontekst”, pragmatične razloge, političari moraju zadržati isti senzibilitet i patos; ako neće da im se zviždi i da ih se gađa flašama, kao prošle srijede u Potočarima, svi se oni moraju pojaviti pred Bijelom kućom u Omarskoj, koja je korparativnim, špekulativnim kurvanjem krupnog kapitala postala “terra incognita” za hiljade žrtava četničkih pokolja u Prijedoru i okolini. Ako se pokaže mrvica inicijative, političke odgovornosti, kao što se nije pokazala u Potočarima, niko neće zviždati, vrijeđati, bacati flaše na bošnjačke političare; komemoracija će se ionako bez njih održati!

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove redakcije Slobodna Bosna. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Redakcija zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara redakcija nije dužna obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

DODAJ KOMENTAR PRIKAŽI KOMENTARE { 0 }
  • Ime / Nadimak: *

  • Komentar: *
    do 1200 karaktera

  •  

  • Karakteri sa slike: *

  •  

Sva prava zadržana. Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.

Novi broj
  • U novom broju SB čitajte:

  • TOP SECRET : ISTRAGA PROTIV FAHRUDINA RADONČIĆA

    FERMAN STIŽE SA KOSOVA(!) - FAHRUDIN RADONČIĆ: OD DILERA DO LIDERA
  • NOĆ NEMA SVJEDOKA : PROVOKACIJA SA TREBEVIĆA

    KRST U OKO : ČETIRI (RATKA) MLADIĆA IDU S TREBEVIĆA
  • IBRO DIRKA, BAŠ : DONOŠENJE AKTA BEZ TAKTA

    JAVNA, A «PRIVATNA» FIRMA
  • SKANDAL NEDJELJE

    ŠPIJUNSKA AFERA MEĐU GRANIČARIMA
  • RUSMIR MAHMUTĆEHAJIĆ : “POSLJEDNJI MOHIKANAC” BOSANSTVA

    INTERVIEW : Prof. dr. RUSMIR MAHMUĆEHAJIĆ
  • Više...

Mine 2014