DW: Što mislite, što je problematično u tome kako Richard Grenell vodi pregovore između Srbije i Kosova? Prilično oštro ste ga kritizirali u članku za Foreign Policy objavljenom u junu.

Edward P. Joseph: Glavna stvar je što je odustao od bilo kakvih ozbiljnih napora da se riješi spor. U posljednjim intervjuima je rekao „Nećemo se baviti političkim pitanjima, već samo ekonomijom“. Kao što sam rekao u svom posljednjem članku, američki pregovarači gotovo religiozno vjeruju u moć ekonomije da, kako kaže Grenell, promijeni dinamiku. Razlog zbog kojeg to nazivam religijom je taj što ljudi pritom moraju vjerovati u stvari kojih nema, za koje nema dokaza. Kada se bavimo pitanjima politike, pokušavamo koristiti empirijske dokaze. Ako pogledate Balkan, jednostavno nema dokaza za ovu teoriju.

Tako su oni (Grenell i SAD) odustali od pokušaja da se nose s teškim izazovom, a to je priznanje Kosova od strane Srbije. Dok se to ne učini, neće biti ni velikog ekonomskog napretka. To je razlog što su stvari toliko komplicirane - Kosovu se uskraćuje odgovarajući međunarodni legitimitet. Ono nije u mogućnosti nastaviti na najboljem reformskom putu koji je ikada stvoren, a to je proces pristupanja EU-u. Drže ga u tom stanju, a to je vrlo nezdravo. To je vrlo loše za Europu i vrlo loše za Njemačku da ima u blizini takvu državu.

Grenell svrgnuo Kurtija

Također Richard Grenell se miješao u unutarnju politiku na Kosovu da bi srušio izabranog premijera, koji ima reputaciju da radi upravo ono što Njemačka želi od država na Balkanu: da se bore protiv korupcije. Umjesto da surađuje s premijerom Kurtijem na izgradnji borbe protiv korupcije, Grenell ga je svrgnuo jer je smatrao da on nije bio dovoljno fleksibilan u stvarima koje su Grenellu važne - što znači da Kurti nije htio učiniti ustupke Beogradu. To je još jedan razlog zbog kojeg je Grenell zaslužio kritiku: Tražio je od Kosova, slabije države, da popusti, da bi smirio jaču državu Srbiju. To je vrlo nezdrava i glupa stvar.

Zašto ste toliko skeptični prema Grenellovom pristupu „najprije ekonomija"? Pregovori traju više od 10 godina, bez mnogo uspjeha, pa zašto ne isprobati ovaj drugačiji pristup?

To je pošteno pitanje. Postoji nekoliko razloga. Naravno, ekonomski razvoj i rast u regiji je dobra stvar. Balkanu je ekonomski razvoj nužan da bi se zaustavio odlazak stanovništva. Ali nije sigurno da će Grenell ovim ekonomski mnogo postići, jer opet, glavna prepreka ekonomskom rastu je činjenica da posebno Kosovo ne može pristupiti EU-u. Ekonomski rast se dobiva kada se započne taj proces, to je ono što investitori traže: znake stabilnosti i vladavine zakona.

Ima tu još problema: činjenica da su dvije ekonomije vrlo različite. Usporedio sam to s nedavnim razvojem između Ujedinjenih Arapskih Emirata i Izraela. Te dvije ekonomije hoće trgovati jedna s drugom, to je bio veliki dio poticaja! Njihove ekonomije su vrlo izjednačene. Odlično se dopunjuju. Sa Srbijom i Kosovom to nemate. Kosovo je mnogo manje, ima najveći trgovinski deficit u regiji. Što to znači ako uklonite sve trgovinske barijere, tko će imati koristi? Srbija, jača zemlja. A trgovinski deficit na Kosovu zapravo bi se mogao pogoršati.

Korupcija pod Vučićem postala još gora

A kada se radi onako kako to radi Trumpova administracija, bez inzistiranja na vladavini zakona, što dolazi zajedno s tom infuzijom novca? Korupcija! To se vidjelo i na drugim mjestima, poput Afganistana. U Srbiji je korupcija strašna, a pod Vučićem je postala još mnogo gora.

Tako da, naravno da bi ekonomski rast bio sjajan, ali, prvo - nismo sigurni da će se to dogoditi, drugo - to bi moglo pogoršati neke postojeće ekonomske probleme, i treće  - time se neće učiniti ništa da se Kosovo nađe na putu ka svom legitimitetu.

Još jedna važna stvar koju ljudi moraju shvatiti: ovo zapravo nisu pregovori. Ovdje je potreban samo jedan glavni ustupak i treba ga učiniti Beograd - priznati Kosovo. Kosovo, naravno, oni bi tu i tamo mogli učiniti neke stvari koje bi to olakšale. Ali ovdje je zaista sve na jednoj strani. Riječ je o tome da Beograd prizna Kosovo.

A Beograd nema pravi poticaj za to. Jedini poticaj koji ima je pridruživanje EU-u. Pa zašto taj poticaj ne funkcionira? Jer više nitko zaista ne vjeruje da Europa zaista želi ove zemlje. A čak i ako je Europa spremna primiti ih, Srbija je veoma daleko. Završili su samo dva od 35 poglavlja.

Rusija i Kina štite Vučića

Posljednji problem je odnos s Rusijom i Kinom. I zato je cijela ova regija mnogo veća briga za Europljane i Amerikance nego što je bila. Umjesto da čini sve što je u njegovoj moći da se pridruži EU-u, Vučić to ne radi jer sklapa velike ekonomske poslove, s Rusijom i kao strateško sidro Kine u regiji. Što mislite, s kim tip poput Vučića, koji je autokrat, voli poslovati? S Kinom i Rusijom, jer ne postavljaju puno pitanja o korupciji, ne postavljaju pitanja koja Nijemci vole postavljati.

Čitav problem leži u Beogradu zbog odbijanja da prizna Kosovo. Pa, što će se dogoditi u petak, kada sve završi i kad se obavi slikanje s Trumpom? Kakvu slika će ostati? O, vidi kako je lijepo što se Aleksandar Vučić i Avdullah Hoti rukuju i napreduju. Vučić će se vratiti u Europu na sastanak u Bruxellesu u ponedjeljak s pečatom odobrenja Bijele kuće, on i Hoti kao partneri za mir. Za EU će biti mnogo teže izvršiti pritisak na Vučića nakon ovog sastanka.

„Što mislite s kim tip poput Vučića, koji je autokrat, voli poslovati? S Kinom i Rusijom, jer ne postavljaju puno pitanja o korupciji.”

Kako vidite suradnju SAD-a i EU-a po pitanju Srbije i Kosova?

Ako poslušate što je sam Grenell rekao, on kaže da SAD nije uključen u ono što rade Europljani. Pomoći ćemo, možda, ako nas pitaju. A Lajčak (Miroslav, posebni povjerenik EU-a za dijalog Srbije i Kosova, op. ur.) je rekao „SAD nas je samo obavijestio o ovom sastanku, ali nas nije konzultirao o tome što radi.“ Čini se da nijedna strana nije baš jako zainteresirana za puno suradnje.

Kakve rezultate očekujete od sastanaka u Washingtonu u petak i u Bruxellesu u ponedjeljak?

Ovdje u SAD-u je vrlo vjerojatno da će se dogovoriti o nekim infrastrukturnim projektima. Moglo bi ih biti nekoliko, neki od njih čak mogu biti prilično veliki. Mogli bi se baviti nekom spornom privrednom imovinom na Kosovu, a moglo bi biti riječi i o trgovini uopće.

Vučićev igrokaz?

U ponedjeljak u Bruxellesu će nastaviti s onim što Lajčak pokušava pokrenuti s mrtve točke, poput problema nestalih osoba. Također će se baviti ekonomskom suradnjom. Očekujem da nastave tamo gdje su stali. Mislim da će u Bruxellesu biti pod pritiskom da pokušaju uklopiti se s onim što su uradili u Washingtonu, pa će možda pokušati postići neki vidljiv napredak ili dogovor. Ali ne očekujem da će biti riješen problem - koji je vrlo jednostavno riješiti: da Srbija prizna Kosovo.

A kako bi SAD mogao doprinijeti stvarnom rješavanju ovog, kako ga nazivaju - „zamrznutog sukoba"?

Ne volim taj izraz jer sugerira da je sukob trajno zamrznut. Ali on to nije i ne mora biti iz razloga koje sam naveo. Potpuno je odmrznut, a ovo je ono što ljudi moraju znati:

Ovaj sukob se rješava preko noći ako četiri zemlje EU-a priznaju Kosovo, a to su Španjolska, Slovačka, Rumunjska i Grčka. To su članice EU-a! Saveznici u NATO-u! Od njih se ne traži nemoguće. Od njih se traži da urade ono što su uradili ostatak EU-a i ostatak NATO-a. SAD i EU bi se mogli pozabaviti pitanjem njihove suzdržanosti (prema priznanju Kosova, op. ur.). Tada bi se ružni negativni utjecaj Rusije umanjio, regija bi se stabilizirala i to bi bilo dramatično poboljšanje.

To je zato što ako ove četiri zemlje priznaju Kosovo, ono bi moglo započeti proces pridruživanja NATO-u, zar ne?

Upravo tako. Jedini razlog zbog kojeg Beograd to može blokirati je taj što Srbija ima podršku Rusije i Kine u Vijeću sigurnosti UN-a. Ovo sada [sastanak u Washingtonu] je igrokaz. Vučić pokazuje Lajčaku i Merkel i Macronu "O, ja zapravo sudjelujem!" Ali to nije tako. Pregovori se vode oko priznanja, a on je rekao da to neće učiniti. Štite ga Rusija i Kina. To je ono što moramo razbiti, a sve što nam stoji na putu su četiri zemlje EU-a koje trebaju reći da (priznajemo Kosovo, op. ur.)

Što je ovdje interes Washingtona? Čini se da je to mali problem u usporedbi s drugim fokusima vanjske politike SAD-a poput Kine, Irana ili Bliskog Istoka.

Balkan nije samo europski problem. Europa to ne može sama. Dokazano je da najbolje funkcionira kada postoji jaka transatlantska suradnja. Interesi SAD-a u ovoj regiji rastu. Oduvijek smo imali interes da stabiliziramo ovu regiju kako ne bi bila problematična, kako ne bi bila izvor međunarodnog kriminala, korupcije, potencijalnih terorističkih kanala i njihovog financiranja i svih vrsta problematičnog ponašanja. To ne želimo ni u Europi.

Smanjenje utjecaja Rusije, Kine, Turske

Imamo sve veći interes zbog prijetnji Rusije, Kine i Turske. Njihova nazočnost i njihov utjecaj vrlo su problematični na Balkanu i u širim dijelovima Europe. A mi imamo još snažniji interes da se odupremo ruskim pokušajima stvaranja raskola i osvajanja. Rusija je uključena u stvaranje raskola u našoj vlastitoj politici ovdje u SAD-u. Rusija je vrlo ozbiljna međunarodna prijetnja. Kina je sve veća međunarodna prijetnja. Dakle, imamo vlastite interese da se borimo protiv zloćudnog ruskog i kineskog utjecaja čak i u drugim dijelovima svijeta, ne samo na Balkanu.

Naš interes je stabilna demokracija. Naš interes je istina, činjenice, mediji koji su slobodni i ne bljuju dezinformacije. Nas zanima vladavina zakona. Nama su u interesu stabilni odnosi sa zemljama koje ne potiču kontinuirano nacionalističke sukobe i ne podižu tenzije i ratuju. Sve to je naš interes i taj interes raste zbog sveukupnih izazova i prijetnji Rusije, Kine i Turske i zbog posebne uloge koju te zemlje danas igraju na Balkanu.

Ti sukobi na Kosovu započeli su 1999. Sada je 2020. Zar nije vrijeme da zatvorimo ovo poglavlje? To je pomalo suludo - dijelovi Europe se još uvijek bore sa sukobima iz osmanskog doba. Nije samo suludo, već je i opasno. Tako da se više ne možemo zavaravati igrokazom, pretvarajući se da postoji proces koji nije stvaran.

Edward P. Joseph je više od deset godina radio na Balkanu, uključujući i mjesto zamjenika šefa misije OESS-a na Kosovu 2012. Viši je suradnik i izvanredni profesor u Školi za više međunarodne studije Johns Hopkins.

(DW)