Naučnici su prvi put otkrili znakove vode na Mjesecu 2009. godine, a 2018. potvrdili su prisutnost vodenog leda na mjesečevoj površini. Istraživači u dvije nove studije ne samo da su dodatno potvrdili prisutnost vode na Mjesecu, već su otkrili i da bi Mjesečeva površina mogla imati obilne lokve skrivenog leda u "hladnim zamkama", područjima na Mjesecu koji su stalno u sjeni.

"Ako zamislite da stojite na površini Mjeseca u blizini jednog od njegovih polova, posvuda biste vidjeli sjene", kazao je autor jedne od studija, Paul Hayne, inače docent u Laboratoriju za fiziku atmosfere i svemira na CU Boulder. "Mnoge od tih sitnih sjena mogle bi biti pune leda."

Pronalazak vode na Mjesecu

U jednoj od ovih studija, tim koji je vodio Hayne koristio je podatke NASA-inog Lunar Reconnaissance Orbiter-a za proučavanje rasprostranjenosti tih hladnih zamki na Mjesecu, gdje voda ne samo da može postojati, već je ondje trajno zarobljena. Pronašli su ne samo široku paletu hladnih zamki - s "mikro hladnim zamkama" promjera samo jedan centimetar - već bi moglo biti stotine ili čak hiljade puta sitnijih "mikro" hladnih zamki. Ove trajne sjene pronađene su na oba pola Mjeseca.

Hayneov tim otkrio je da nevjerojatnih 40.000 kvadratnih kilometara mjesečeve površine ima sposobnost zadržavanja vode. To je više nego dvostruko više od područja koje su naučnici prethodno smatrali pogodnim za led na Mjesecu.

Zanimljivo je da priroda ovih "hladnih zamki" nije samo to da se radi o hladnim, sjenovitim područjima za koja je vjerojatnije da će se u njima skupiti voda, već i to da su ta mjesta toliko hladna da bi tamo voda ili led bili mogli biti zarobljeni nevjerovatno dugo vremena.

/Krater na Mjesecu u kojemu možda ima vode; Ilustracija: NASA/

"U hladnim zamkama temperature su toliko niske da se led u njima ponaša poput kamena", rekao je Hayne. "Ako voda uđe onamo, ne ide nigdje milijardu godina."

Iako su Hayne i njegov tim kazali da taj led zapravo trebaju pronaći roverima ili misijama s ljudskom posadom kako bi u potpunosti potvrdili njegovo postojanje, ovo novo otkriće moglo bi se pokazati monumentalnim u planovima čovječanstva da astronaute ne samo vrati na Mjesec (NASA se nada da će to učiniti do 2024 sa svojim programom Artemis), već i da stvori stalne ljudske kampove na mjesečevoj površini koji bi bili poligon i odskočna točka za putovanje na Mars.

"Ako smo u pravu, voda će biti pristupačnija za korištenje za piće, za raketno gorivo, za sve ono za što NASA treba vode", rekao je Hayne. "Astronauti možda neće trebati ulaziti u ove duboke, mračne sjene ... Mogli bi se prošetati i pronaći onu koja je široka metar i koja bi mogla imati jednaku vjerovatnost da ima leda."

Odakle voda?

Tim predvođen s Casey Honniball iz NASA-inog centra u Marylandu detektirao je molekule vode na površini Mjeseca zatočene u prirodnom staklu i u drugim naslagama.

Ranija istraživanja nisu mogla tačno odrediti radili li se zaista o vodi ili o srodnom hidroksilu, no nova metoda je jednoznačno pokazala da je riječ o vodi.

„Mnogi misle da je detektiran led, a to nije istina. To su samo molekule vode, toliko odvojene da se ne spajaju u led ili tekuću vodu“, rekla je Honniball.

„Voda nije ograničena samo na polarnu regiju. Puno je raširenija nego što smo vjerovali“, naglasila je Honniball i dodala da se još uvijek ne zna kako je voda stigla na Mjesec.

„Podrijetlo vode na Mjesecu je jedno od onih velikih pitanja na koje pokušavamo pronaći odgovor kroz ovo i druga istraživanja“, rekao je Hayne, dodavši kako se sumnja na komete, asteroide i druge solarne čestice, kao i solarne vjetrove, pa i sam Mjesec.

Hayne dodaje da će shvatanje o podrijetlu vode na Mjesecu otkriti i kako je ona završila na Zemlji, što je također jedno od otvorenih pitanja u nauci.

(SB / Jutarnji list)