Glavni junak naše današnje priče je Petar I. Petrović Njegoš, kanoniziran kao sveti Petar Cetinjski, crnogorski svjetovni poglavar od 1782. te poglavar autokefalne crkve od 1784. do 1830. Smatra se utemeljiteljem moderne Crne Gore. Napisao je jednu od prvih knjiga o crnogorskoj historiji.

Sv. Petar Cetinjski najveća je ličnost crnogorske nacionalne historije.

Rodio se u porodici Petrović Njegoš od oca Marka i majke Anđelije Martinović. Zaredio se oko 1760. godine, a sa svega 17 godina postao je đakon. Od 1765. godine nalazio se na školovanju u Carskoj Rusiji. Bio je 1779. godine u jednom crnogorskom izaslanstvu koje je u Beču od austrijske carice Marije Terezije tražilo pokroviteljstvo i finansijsku potporu crnogorskoj državi.

Nakon smrti mitropolita Plamenca, Petar je na općom Crnogorskom zboru izabran za novog crkvenog i državnog poglavara.

No, za vladiku je trebalo da bude posvećen (hirotoniziran) u Rusiji, ali mu je ruski ambasador u Beču odbio izdati pasoš, jer je mislio da je Petar, zbog njegovog učešća u obraćanju carici Mariji Tereziji, “austrijski čovjek”. Otuda je Petar posvećen u Sremskim Karlovcima od srpskog mitropolita Mojsija Putnika.

Potom, iz Srijemskih Karlovaca, Petar ipak putuje za Rusiju. Tokom njegovog boravka tamo, skadarski vezir Mahmut-paša Bušatlija, koji je tvrdio da mu je Staniša (Skender-beg) Crnojević predak, napao je Crnu Goru i prodro do Cetinja, gdje je spalio Cetinjski manastir.

Godine 1786. Petar biva protjeran iz Rusije. Vraća se u domovinu i odaziva se pozivu Austrije i Rusije da Crnogorci sudjeluju u ratu protiv Osmanlija.

Rusi i Austrijanci su 1791. i 1792. sklopili mir s Osmanskim carstvom pa je Crna Gora bila napuštena, suočena sa starim neprijateljem – vezirom Mahmut-pašom Bušatlijom. Pored toga što je imao brojnu i organiziranu vojsku, Mahmut-paša je novcem i prijetnjama širio neslogu kako među plemenima u Crnogorskim Brdima, tako i u dijelu slobodne i nezavisne Crne Gore.

U kritičnim momentima, uoči osmanskoga napada, Petar je okupio Crnogorce i Brđane i na Crnogorskom zboru je izglasana, napisana i potpisana Stega – svečana zakletva da je jedinstvo i odbrana sveta nacionalna dužnost.

U bitkama na Martinićima i Krusima je posječena osmanska vojska. U bitkama je Petar predvodio Crnogorce sa sabljom i krstom u rukama. Vezir Mahmut-paša je tokom borbi posječen, a glava mu je, kao strašni simbol crnogorske pobjede, za osvetu odsječena i donesena u Cetinjski manastir, koji je 1785. bio spalio.

Ujedinjenje Crne Gore i Boke

Još od 1797. i propasti Mletačke republike nastojao je Petar pripojiti Boku kotorsku i crnogorsko priobalje oko Budve. Petar je doista oslobodio Budvu, ali se ubrzo, pod inozemnim pritiskom, morao otuda povući i prepustiti je Austriji.

Novi je pokušaj uslijedio 1806. kada se, na poziv Rusije, uključio u borbu protiv Napoleonovih trupa koje su bile prodrle i u Boku kotorsku. Ni ovoga puta nije bilo uspjeha, jer su Crnogorci pretrpjeli poraz kod osmanskih utvrda u bokokotorskom zaleđu.

Konačno, 1813. godine, Petar je uništio francuske jedinice u Boki kotorskoj, izuzev utvrde u Kotoru. Zauzeo je Perast, Risan, Herceg-Novi, nad kojima se zaviorio crnogorski alaj-barjak, te stigao s kombiniranim crnogorsko-bokeljskim jedinicama podno Dubrovnika, u kojem su se Francuzi utvrdili. U decembru 1813. predala se i francuska posada u Kotoru.

Ujedinjenje Crne Gore i Boke proglašeno je 29. oktobra 1813. godine u Dobroti, kod Kotora.

No, Bečki kongres, 1814. – 1815., odlučio je da se Boka kotorska vrati Dalmaciji, koja je pripala Austriji. Rusija nije bila saglasna s crnogorskim zahtjevima da bokokotorski zaljev ostane u sastavu crnogorske države. Čak je Rusija priprijetila Crnogorcima u slučaju da organiziraju oružanu odbranu Boke kotorske, a ukinuta je i finansijska pomoć Crnoj Gori.

Godine 1820. je u Morači poražena Džalaludin-pašina vojska i od tada su plemena Rovca i Moračani postali dijelom slobodne i nezavisne crnogorske države.

Za nasljednika je Petar odredio svoga sinovca Radivoja Petrovića, kasnije Petra II. Petrovića Njegoša.

Petar I Petrović Njegoš umro je na današnji dan 1830. godine, a zanimljivo je da je na isti dan 1851. godine umro i njegov nasljednik Petar II Petrović Njegoš.

(SB)