Ministar vanjskih poslova Hrvatske Gordan Grlić Radman posjetio je Bosnu i Hercegovinu, baš kao i svi hrvatski i srbijanski dužnosnici i on je zaobišao službeno Sarajevo u širokom luku. Što nam to govori i je li na pomolu udruženi politički pothvat s istoka i zapada?

-Diplomatski protokoli su identični u cijelom svijetu. I predviđaju obvezu najviših državnih dužnosnika da svoju posjetu drugoj zemlji najave po uobičajenoj i u međunarodnim odnosima propisanoj proceduri. Je li to pravilo u svjetskoj diplomatskoj praksi ispoštovao i hrvatski ministar vanjskih poslova pri svojoj posjeti Mostaru? Ne znam. Pretpostavljam da jeste. Ako nije, onda to samo potvrđuje tezu kako i hrvatski dužnosnici po uzoru na srbijanske vršljaju po drugoj državi – koja je i suverena i međunarodno priznata i članica UN-a kao i njihove – kao da se radi o prostoru njihove ustavne nadležnosti.  Dijelovima, dakle, njihove vlastite države.

Foto: HDZ BiH

Ako je, pak, tako, radi se o praksi koja nije ni malo ohrabrujuća. O praksi koja upozorava kako su ambicije na BiH, odnosno dijelove njezine teritorije, koje su obilježile i prvu polovicu devedesetih – a njih, zaludu pokušaji da ih se zaniječe, potvrđuju netom obznanjeni dnevnici pokojnoga kardinala Kuharića – ponovo počele dizati glavu.

U toj vrsti ambicija, zapravo, naglas razmišljam već neko vrijeme. A o njima ne svjedoče samo signali iz susjedstva, iz Beograda posebice, nego i iz BiH. Sve ono, uostalom, što ovdje zadnjih nekoliko godina čine prvi ljudi HDZ-a i SNSD-a je teško shvatiti drugačije nego kao udruženo i zajednički isplanirano djelovanje kako bi se dobilo ono što se ratom nije uspjelo – podjelu zemlje ili njezinu organizaciju koja bi relativizirala i njezin državno-pravni suverenitet i olakšalo buduće akcije prema definitivnoj disoluciji. A da se toj vrsti djelovanja, posebno poruka u javnom prostoru pridružuje i Hrvatska svjedoči i najnovija posjeta hrvatskog ministra vanjskih poslova Mostaru i besjeda koju je održao na Sveučilištu. Sve što je tamo izgovorio pripada retoričkom arsenalu koji „krasi“ dvojac Dodik-Čović.

Jesu li Dodikov posjet Zagrebu i Čovićev Beogradu urodili plodom?

-Mnogi su, iz sarajevskih političkih krugova posebice, skloni tezi kako budućnost BiH ne ovisi ni o Beogradu, ni o Zagrebu. I kako smo kovači svoje sudbine mi, Bosanci i Hercegovci, sami. Nisam siguran da je to pristup za koji se treba držati kao pijan za plot. Istina je, mi sami smo odgovorni za svoju sadašnjost i budućnost. Problem je, međutim, što se o tome, oni koji su za to zaduženi, ne uspijevaju dogovoriti ni 25 godina nakon rata. I što se, kako stvari stoje, ni ne žele dogovoriti. 

Drugo je pitanje je li nemogućnost dogovora ovdje izraz isključivo nedostatka unutarnjeg konsenzusa ili se u kola stalnih unutarnjih sukoba gura i sa strane. Pita li se mene, ima i jednog i drugog. Koliko su u toj funkciji bile i posjete mostarsko-banjalučkog dvojca Beogradu, odnosno Zagrebu, sasvim drugo je pitanje. Izjave date nakon posjeta, što se mene tiču, poprilično su smušene i daju puno osnova da im čovjek vjeruje bez izuzetka.

Izvor: Instagram

S druge strane, ako imate takav ambijent, i stalnu blokiranost državnih institucija – a u BiH se, bilo nam pravo ili krivo, radi baš o tome – ne treba isključiti da sve to utječe i na odnos centara svjetske moći prema BiH. Da, hoću reći, sve to i kod njih utječe na splamsavanje spremnosti da se zalažu za opstanak zemlje koju desetljećima ne žele njezini građani. To vam je, uostalom, priča identična onoj koju smo prije tridesetak godina mogli svjedočiti s Kosovom. A posljedica toga je da je Kosovo danas samostalna država.

Vratimo se u domaće političke okvire. Zanimljivo je da je lider HDZ-a BiH ministra vanjskih poslova susjedne zemlje ugostio upravo u Tomislavgradu, hercegovačkom gradiću u kojem je na vlasti izopćeni HDZ-ovac Ivan Vukadin. Može li Čovićev HDZ po prvi puta izgubiti Tomislavgrad?

-Može. I veliki je stupanj vjerojatnosti da će mu se to i dogoditi. Stoga mu je Tomislavgrad u ovom momentu najznačajnija točka u prostoru kojeg od 1990. godine HDZ, s Čovićem ili bez njega, apsolutno kontrolira. Da je tako svjedoči i činjenica da je kandidat za načelnika Tomislavgrada doktor Bagarić, čovjek iz samog vrha HDZ-a. I da se na taj način želi poslati poruka kako su Vukadin i ljudi oko njega „izdajnici“ koje, želi li se dobro hrvatskom narodu, ne treba slijediti ni na koji način.

U prilog straha od  gubitka izbora u Tomislavgradu, potom, govori i činjenica da se gore našao i čovjek iz samog vrha hrvatskoga HDZ-a. S čijom posjetom se također htjelo poslati poruku da je Hrvatska uz Čovića i HDZ, ne daj Bože uz Vukadina i one koji ga prate.

Pitanje je, međutim, hoće li sve to i pomoći? Vrlo blizu sam uvjerenju da bi Duvnjaci definitivno mogli okrenuti leđa Čoviću. Jer, ovo je prvi put da on pokazuje interes za njih. Do sada su mu oni, nažalost, značili – i to je pokazivao na vrlo arogantan način – koliko i lanjski snijeg. Jesu li mu to zapamtili ostaje za vidjeti. Iskustvo nas, istina, uči kako je je pamćenje naroda kratka daha, tako da ne treba isključiti niti jedan od scenarija novembarskih izbora.

Vukadin je nakon razlaza sa HDZ-om BiH osnovao Hrvatski nacionalni pomak, u općini Prozor-Rama borbu za novi mandat vodi načelnik iz HDZ-a 1990 Jozo Ivančević, a ni u Livnu HDZ-u BiH ne cvjetaju ruže. Kakve su vaše prognoze, hoće li HDZ BiH po prvi put u povijesti ostati bez tri važne općine u BiH?

-Razina nezadovoljstva onim što čini Čović i njegov interesni krug je, nema dvojbi, među Hrvatima BiH sve veća – u općinama o kojima govorite u pitanju posebice. Uostalom, u Prozor-Rami su mu zadnjih desetak godina i inače okrenuli leđa. Ne vidim nikakav način da takav odnos Čović i HDZ promijene i na predstojećim izborima. Jer, doktor Ivančević je čovjek koji u narod prozorsko-ramskog kraja uživa veliki ugled. Ne samo među Hrvatima, nego na isti način i među Bošnjacima. I u redovitoj proceduri ga je gotovo nemoguće pobijediti. Jedini način na koji se to može je izborni inženjering. Izborna krađa. To je HDZ činio i 2016. godine i sa svojim kandidatom se, zahvaljujući isfabriciranim glasovima iz inozemstva, Ivančeviću približio na svega tristotinjak glasova. Po onome što znam, istu tehnologiju je upotrijebio i za ove izbore. Hoće li ona presuditi ostaje za vidjeti. Bio bi grijeh kad bi im se dopustilo da na taj način, krađom, izigraju stvarnu volju biračkog tijela.

Foto: HDZ BiH

Što se Tomislavgrada tiče, ponovit ću, Vukadin i odmetnuti dio HDZ-a, sada organiziran u Hrvatski nacionalni pomak, su na dobrom putu da zagorčaju život i HDZ-u i Čoviću. Kad bi se morao kladiti, tipovao bih na njih. Iako, ruku na srce, u konceptualnom smislu se neće dogoditi ništa. Jer, do razlaza nije ni došlo zbog ideologije, nego zbog nemogućnosti dogovora u vezi s pitanjem tko će kontrolirati kantonalnu vladu – Duvnjaci, kojima u kvoti HDZ pripada 80% zastupnika kantonalne skupštine, ili Livnjaci na kojima inzistira gospođa Krišto usprkos činjenice da su s tog područja u kantonalnoj skupštini samo dva zastupnika HDZ-a.

Na koncu, po informacijama koje imam, HDZ-u ne cvjetaju ruže ni u Livnu. I opet je razlog tome gospođa Krišto, čiji je utjecaj u vrhu ove stranke neupitan, a koja kod Livnjaka baš i ne uživa simpatije. Kakve će to reperkusije imati na broj glasova i snagu HDZ-a ove općine ostaje za vidjeti. No, ne bih se kladio da i gospođa Krišto i oni koje je tamo naćulila baš mirno spavaju.

(Razgovarao: M.ILIČIĆ)