Piše: SENAD AVDIĆ

"Ne mogu vjerovati da nadležne institucije još nisu rasvijelile slučaj zločina u Velikom parku, kao što mi je nevjerovatno da se Nedžad Herenda još, 30 godina nakon tog zločina, nalazi na slobodi". Ovim je riječima Zlatko Miletić, zastupnik u Domu naroda Parlamenta Bosne i Hercegovine i dugogodišnji direktor Federalne uprave policije, prošle nedjelje završio svoje svjedočenje na suđenju opuženima za ovaj zločin Draganu Vikiću, Jusufu Prušini, Nerminu Uzunoviću i Mladenu Čivčiću. Nakon skoro četiri godine suđenja, tokom kojih je Tužiteljstvo izvelo nekoliko desetina svjedoka, konačno je prošle nedjelje sa saslušanjem svojih svjedoka počela i odbrana opuženih. Pored Miletića, odbrana je prvog dana pozvala i Olega Čavku, tužitelja Tužiteljstva Bosne i Hercegovine, i Edina Garapliju, bivšeg pripadnika Državne bezbjednosti MUP-a BiH, kasnije Agencije za istrage i dokumentaciju (AID).

Zajedničko za sva tri svjedočenja bilo je to što su i Miletić, i Čavka, i Garaplija, svaki iz svoga ugla i iskustva, u neposrednu vezu s likvidacijom osam zarobljenih pripadnika JNA, ubijenih 22. aprila 1992. godine u Velikom parku ispred Doma policije, doveli istu osobu: Nedžada Herendu, ratnog zapovjednika tajne jedinice "Ševe", koja je djelovala u sastavu Sektora državne bezbjednosti. Herendino ime, odnosno češće njegov pseudonim "Brko", spominjalo se i u iskazima nekoliko svjedoka koje je proteklih mjeseci i godina izvelo Tužiteljstvo. "Brko" je, tvrdili su očevici ovog zločina, nakon što je Dragan Vikić, komandant Specijalne jedinice MUP-a BiH, odbio da preuzme zarobljene vojnike i rekao onima koji su ih doveli, da ih sprovedu u CSB Sarajevo ili Republiički MUP, u parku ispred Doma policije pucao u njih iz "hecklera" i sve ih na licu mjesta usmrtio.

ŠTA JE PROPJEVALA PRVA "ŠEVA"

Svjedok Edin Garaplija je, kao pripadnik AID-a, kako je tvrdio, izvršavajući (usmeni) nalog tadašnjeg direktora Službe Kemala Ademovića (današnjeg direktora stranke Narod i pravda), u ljeto 1996. godine lišio slobode Herendu na ulici (odnosno kidnapirao ga) i, zajedno sa pripadnicima svoje grupe, zadržao u jednoj kući 72 sata, tokom kojih je od njega, uz primjenu fizičke sile, uzet iskaz o djelovanju "Ševa" s njim na čelu tokom rata u Sarajevu. Nakon trodnevnog saslušanja, Garaplija i ostali su Herendu ustrijelili i bacili u šaht na periferiji Sarajeva, odakle se nekim čudom uspio izvući i preživjeti. Garaplija i njegovi suradnici su osuđeni na višegodišnje zatvorske kazne.

Tokom svjedočenja na suđenju "Vikiću i ostalima", Garaplija je kazao da tokom ispitivanja Herenda nije negirao da je počinio ubistva u Velikom parku te da je kao svoje žrtva nabrojao osam vojnika i četiri civila. Kazao je da je imao opravdanje za te zločine govoreći:"Pobio sam četnike, šta hoćete? Znate li koga ste uhapsili? Ja sam heroj. Dovedite mi (Nedžada) Ugljena. Ja sam u 'Ševama'."

S Nedžadom Herendom je razgovarao i tužitelj Oleg Čavka, ali mnogo godina nakon zločina u Velikom parku, 2015. godine. Kako je rekao tokom svjedočenja, on je ispitivao Herendu u Holandiju u okviru istrage koju je u to vrijeme vodio o ubistvu članova porodice Sefera Halilovića, njegove supruge i njenog brata, koji su stradali u njihovom stanu od granate u ljeto 1993. godine. Za taj zločin Halilović, ali ne samo on, optužio je grupu "Ševe" i njihovog zapovjednika Herendu. Kako je kazao Čavka, prije njega, u Holandiji je s Nedžadom Herendom razgovarao Philip Alcock, strani tužitelj koji je radio u Tužiteljstvu Bosne i Hercegovine i istraživao, pored ostalog, i zločin u Velikom parku. Čavki je tokom njegovog posjeta Holandiji tamošnja sutkinja zadužena za ovaj predmet rekla da je tužitelj Alcock od nje zahtijevao da Herenda nikada ne bude izručen u BiH, "jer će odmah biti ubijen". Tužitelj Čavka je rekao da mu nije bilo jasno zašto je ta sutkinja jedina osoba koja se pita za izručenje. On nije iznosio detalje razgovora, samo je kazao da je Herenda bio pripremljen za razgovor i posjedovao mnogo dokumenata i kako mu je rekao da ima "svakodnevne kontakte s tamošnjom Državnom bezbjednosti".

Oleg Čavka je na kraju otkrio da je ubrzo nakon njegovog povratka iz Holandije usiljedio pritisak tadašnjeg glavnog tužitelja Gorana Salihovića, koji mu je naredio da predmet ubistva familije Sefera Halilovića vrati Kantonalnom tužiteljstvu, iako smatra da je, kao djelo terorizma, on bio u nadležnosti Tužiteljstva BiH. Kazao je i da nije imao dokaza da Herendu označi kao osumnjičenog za ubistvo familije Sefera Halilovića.

Tako je, kroz Čavkin iskaz, u zagonetnu, zamršenu priči o Nedžadu Herendu uveden još jedan, očito bitan lik, Philip Alcock, bivši državni tužitelj. Šta znamo o njemu? Ne previše, ali ipak relativno dovoljno za donošenje nekih zaključaka. Alcock je državljanin Velike Britanije, ali većinu života prije dolaska u BiH proveo je u Africi, završio je fakultet i prve korake u pravnoj struci napravio u Zimbabveu. Za međunarodnog tužitelja u Tužiteljstvu BiH imenovao ga je nekadašnji visoki predstavnik Paddy Ashdown. Raspoređen je u Odjel za ratne zločine Tužiteljstva BiH i bio je specijaliziran za zločine počinjene u opkoljenom Sarajevu. To je vidljivo iz njegovog svjedočenja tokom suđenja Ejupu Ganiću u Londonu, koji je pritvoren po potjernici iz Srbije zbog događaja u Dobrovoljačkoj ulici i zatraženo je njegovo izručenje od Velike Britanije. Alcock je svjedočio da tokom svoje istrage o događajima u Dobrovoljačkoj ulici nije pronašao nijedan dokaz koji bi ukazivao na Ganićevu odgovornost. Tužitelj Alcock se u sastavu delegacije BiH pojavljivao na suđenjima pojedinim optuženima za ratne zločine u Haagu. Tužiteljstvo BiH on je napustio zajedno s ostalim stranim tužiteljima i sucima prije sedam-osam godina.

Čitav se niz otvorenih pitanja, pa i flagrantnih nezakonitosti, može uočiti u vezi s ulogom tužitelja Philipa Alcocka u slučaju Nedžada Herende, odnosno istrage o zločinu u Velikom parku. 

KOGA JE ŠTITIO TUŽITELJ ALCOCK

Prvo, očigledno je da taj njegov čin nije bio koordiniran s Tužiteljstvom BiH, jer bi, u tom slučaju, Oleg Čavka znao za njega prije svog odlaska u Holandiju. Drugo, britanski tužitelj nije imao mandat da Herendu amnestira od tako strašnih zločina za koje se ovaj sumnjiči. I, treće, Alcock je svojim individualnim postupanjem prekršio Zakon o kaznenom postupku (ZKP), za šta, kao strani državljanin, nije mogao snositi krivičnu odgovornost. I, na kraju, zbunjuće je da tužiteljica u predmetu "Veliki park" Vesna Ilić nije tokom godina, koliko radi na ovom slučaju, saslušala Herendu ili bar svom kolegi Čavki dostavila set pitanja koja će mu on postaviti tokom razgovora u Holandiji.

Zlatko Miletić u razgovoru za "Slobodnu Bosnu" kaže da je tokom osam godina, koliko je bio na čelu Federalne uprave policije, imao uvid u brojnu dokumentaciju o ratnom djelovanju jedinice "Ševe" i njenog zapovjednika Nedžada Herenda. "Namjeravao sam zatražiti da se za Herendom raspiše međunarodna potjernica i zatraži od Holandije njegovo izručenje. U  to vrijeme smo radili istragu o zločinu u Velikom parku, ubistvu Nedžada Ugljena, u svim tim događajima se pojavljivalo njegovo ime", kaže Miletić. On otkriva da njegov prijedlog nije podržao tadašnji glavni državni tužitelj Marinko Jurčević objašnjavajući svoj stav time da nije proceduralno korektno sa zahtjev dolaziti s entitetskog, federalnog nivoa.

"Prije petnaestak godina, tokom službene posjete Belgije iz naše ambasade su me pitali za moj stav o tome da li da Nedžadu Herendi produže pasoš Bosne i Hercegovine kojem je istekao rok", kaže Miletić. On im je savjetovao da konsultiraju oficira za vezu BiH s Tribunalom u Haagu (Amira Ahmića, koji je, također, kao i Herenda, tokom rata bio pripadnik DB-a i AID-a) i da kod njega provjere postoje li prepreke za produženje pasoša. Oni su to uradili i dobili odgovor da nikakvih prepreka nema.

Prema informacijama koje je ovaj novinar dobio od jednog poznatog sarajevskog advokata, Nedžad Herenda je prije nekoliko godina stekao državljanstvo Holandije na osnovu godina boravka u toj zemlji, u gradu Groningenu. Prema drugom izvoru, njemu je dodijeljen azil.

Ratni komandant "Ševa" živi u Holandiji duže od 20 godina. Prema pouzdanim informacijama, Bosnu i Hercegovinu je napustio dvije godine nakon što ga je Garaplijina grupa kidnapirala, ispitivala, mučila i na kraju neuspješno pokušala likvidirati, ali i prvi put informirala javnost o jezivim zločinima s kojima su se oni povezivali. Odlasku iz Bosne i Hercegovine prethodili su njegovi intenzivni razgovori i saslušanja u sarajevskoj kancelariji Tužiteljstva u Haagu, koja se u prvim godinama nakon rata nalazila u krugu bivše kasarne "Maršal Tito" na Marindvoru. Herenda je saslušavan nakon što je prije njega ispitivan već spomenuti Garaplija, koji je u to vrijeme izdržavao zatvorsku kaznu u Zenici, odakle je u više navrata dovožen u Sarajevo da svjedoči o zločinima "Ševa". Prema uvjeravanjima i mišljenjima brojnih relevantnih, upućenih izvora iz Haškog tribunala, ali i domaće pravosudne scene, Herenda je napustio Sarajevo i naselio se u Holandiji u okviru programa zaštite svjedoka, koji je sporazumno sklopio s Tužiteljstvom za ratne zločine u Haagu. To je jedini mogući razlog i jedino logično objašnjenje nedodirljivog statusa koji godinama uživa ovaj predratni sarajevski taksista i ratni komandant Jedinice za specijalne operacije. Prema pravilima Haškog tribunala, zaštita svjedoka nije vremenski ograničena, zaštićeni svjedok može cijeli život računati na nju. Također, prema našim izvorima, holandsko pravosuđe ima pravo da provjeri kod Tužiteljstva BiH da li je osoba koja je u programu zašite svjedoka, i dalje životno ugrožena. Kao što smo vidjeli u slučaju Herende, to im je potvdio bivši tužitelj Tužiteljstva BiH Philip Alcock.

NEMA ALIJE, NEMA SVJEDOČENJA

Isti izvori u Haagu, ali i bosanskohercegovačkim policijskim agencijama i pravosudnim institucijama, otkrili su nam i za šta je i za koga je kao zaštićeni svjedok Herenda bio pripreman od Tužiteljstva BiH, što, zapravo, i nije bila tajna za upućene: za suđenje Aliji Izetbegoviću, ratnom predsjedavajućem Predsjedništva Bosne i Hercegovine! Kao što je poznato, Carla Del Ponte, glavna tužiteljica Tužiteljstva u Haagu, na dan Izetbegovićeve smrti (19. oktobar 2003. godine) saopćila je da se obustavlja istraga koja je protiv njega godinama vođena u Tužiteljstvu za ratne zločine. Nedžad Herenda je u planovima Tužiteljstva trebao svjedočiti o zločinima u Sarajevu u koja je na vrlo aktivan i bezobziran način bila involvirana tajna policijska jedinica "Ševe", na čijem se čelu nalazio. "Ševe" su formirali najviši dužnosnici Državne bezbjednosti i MUP-a BiH, njihovi neposredni nadređeni su bili Asim Dautbašić, Nedžad Ugljen, a posredno i Bakir Alispahić, Enver Mujezinović, Fikret Muslimović. Dakle, sve odreda policijski i vojni kadrovi od najvećeg povjerenja bošnjačkog vrha i posebno Alije Izetbegovića. Komandna odgovornost za zločine "Ševa" protezala se do samog vrha bošnjačke politike i državne vlasti!

Za zločin nad vojnicima JNA u Velikom parku Alija Izetbegović je (najkasnije) saznao 2. maja 1992. godine, kada se ispred kasarne u Lukavici u kojoj ga je JNA bila zatočila, okupila rodbina ubijenih vojnika i tražila istinu o njima. Odmah nakon što je oslobođen i kada je stigao u Predsjedništvo 4. maja 1992. godine, Izetbegović na sjednici Predsjedništva BiH traži da se istraži sudbina tih mladića. Sudbina se, nažalost, znala iste večeri, 22. aprila, kao i uglavnom počinitelji tog strašnog zločina. Odgovorni za taj zločin još nisu procesuirani, a prema svemu sudeći, i neće biti dok god Nedžad Herenda uživa povlašten i nedodirljiv status u Holandiji.