BiH U FOKUSU: Na putu prema dolje

Početkom marta na Oxford univerzitetu razgovaralo se o Bosni i Hercegovini danas, dvadeset godina nakon početka jedne od najvećih međunarodnih intervencija ikada; zaključci nisu ohrabrujući i svode se na to da je teško razumjeti šta se dešava, još teže ponuditi neko racionalno rješenje za izlaz iz krize koja traje već predugo. «Slobodna Bosna» došla je je u posjed ovog izvještaja, čije dijelove prenosimo.

  • Politika

  • 17. Mar. 2015  17. Mar. 2015

«Bosanske političke stranke pretvorile su se u autokratske organizacije kojim vlada mali broj političara koji ne dozvoljavaju otvoren unutrašnji dijalog. Neki smatraju da stranke u BiH nisu nikada bile prijateljski nastrojene prema političkom pluralizmu.

Većinu postojećih stranaka vode političari koji su direktno vezani za rat i koji su finansijski i politički profitirali na postratnoj tranziciji. Jedan analitičar je primijetio da postoji 'pravilo šestorke', upućujući da samo šest (ili sedam) partijskih lidera pregovara o svemu, što samo dalje učvršćava njihovu poziciju u sistemu. Čak i drugi lideri u tim strankama ne mogu učestvovati u procesu u potpunosti.»

 

Ovo je dio zaključaka iz izvještaja Bosna i Hercegovina - novo međunarodno promišljenje sačinjenog na osnovu rasprave održane na Oxford univerzitetu krajem januara. Nacrt izvještaja je prezentovan prvi put javno 4. marta pred članovima britanskog parlamenta. U mnogo tačaka vrlo kritičan i oštar, izvještaj daje niz mišljenja o tome šta se može učiniti u BiH kako bi se krenulo naprijed, ali ne i rješenje za postojeću krizu koja je, prema učesnicima konferencije, počela 2006. godine neuspjehom u pregovorima o ustavnim promjenama i smanjivanjem aktivnosti međunarodne zajednice.

 

PRIJETNJA ZA SIGURNOST

 

Konferencija je organizovana u saradnji između Odjela za izučavanje jugoistočne Europe i Odjela za političke nauke i međunarodno odnose Oxford univerziteta, te Odjela za izučavanje jugoistočne Europe London School of Economics (LSE).

 

Donatori su, pored ostalih, i Ministarstvo vanjskih poslova Velike Britanije i NATO, te su njihovi stavovi vrlo prisutni u zaključcima. Na konferenciji su učestvovali i Jamie Shea iz NATO-a, Ian Bancroft, šef misije OSCE-a u Brčkom, Vesna Bojčić-Dželilović, Mostarka koja predaje na LSE, Adam Fagan sa univerziteta Queen Mary u Londonu, Nicholas M. Hill, Američka ambasada u BiH, Andreas Horvai iz Svjetske banke, analitičar iz Sarajeva Srećko Latal, Rohan Maxwell, politički savjetnik pri NATO sjedištu u Sarajevu, Andy McGuffie, glasnogovornik ureda EU specijalnog predstavnika u BiH, Adrian Pollmann iz Njemačke ambasade u Sarajevu, Archie Tuta, iz OHR-a…

 

Kako stoji u izvještaju, učesnici su pokušali otkriti i neke pozitivne pomake, te su zajedno zaključili kako mogućnost za to leži u stvarima koje moraju biti rađene izvan nacionalnih okvira i uz veći angažman civilnog društva kojem je, navodi se, potrebno «ohrabrivanje, podrška i jačanje».

 

Prema navodima u ovom prilično kratkom izvještaju, Bosna i Hercegovina se trenutno nalazi na ivici ekonomske propasti, kao jedna od najsiromašnijih zemalja u Europi, te postoji opasnost da postane prijetnja za sigurnost.Učesnici su teško uspjeli pronaći pozitivne strane situacije u BiH, te upozoravaju kako su se stvari pogoršale u posljednjih deset godina.

 

Godinu 2006. definišu kao “prekretnicu”, navodeći je kao period kada počinje stagnacija koja još traje i produbljava se. “Država nije u mogućnosti ispuniti većinu svojih funkcija, uključujući izdavanje JMBG, zdravstvenu sigurnost, te generalnu socijalnu sigurnost” za svoje građane. Za ovakvo stanje, smatraju učesnici konferencije, krivi su lokalni lideri, ali i međunarodna zajednica “zbog toga što nisu uspjeli pružiti konzistentne smjernice i vodstvo” tokom godina.

 

IZVORI FRUSTRACIJA

 

Kada je riječ o mogućem napredovanju u euroatlantskim integracijama, konstatovano je kako «nedostataje istinske perspektive za članstvo». Sa druge strane su previše strogi uslovi i nejasni kriteriji koji umanjuju i napore međunarodne zajednice u BiH, ali i onemogućavaju i zanemaruje produktivnu političku debatu.

Situacija se dodatno komplikuje dešavanjima u susjednim zemljama, prije svega Hrvatskoj i Srbiji, u kojima trenutna politička situacija također predstavlja razlog za zabrinutost. Ipak, situacija u BiH najviše frustira. U izvještaju se kao jedan od izvora frustracija spominju stalne prijetnje Milorada Dodika referendumom, te njegova bliskost sa Rusijom, kao i naznake o upostavi trećeg entiteta koje dolaze od dijela hrvatskih političara u BiH.

 

“Politika u Bosni se svodi na prepirke oko nadležnosti i svađe u sklopu takmičenja za javna dobra, što je ograničilo političku debatu na to ko će vladati ključnim institucijama i sektorima”, navodi se dalje u ovom izvještaju.

 

“Pozadina oklijevanja kod političkih lidera za reforme i efikasno približavnje EU nije ni blizu bazirana na nacionalizmu. Tokom više od 20 godina, partijski lideri su uspjeli stvoriti zatvorene klanove i akumulirati značajnu moć i sredstva. Reforme u pravosuđu, povećanje transparentnosti, odgovornost i jačanje vladavine prava bi efektivno presjekli granu na kojoj sjede. Lideri se plaše da bi iskrena predanost EU putu otkrila njihovo koruptivno ponašanje i dovela do njihove krivične odgovornosti. Zato je za njih malo korisno podržati reforme”, smatraju učesnici konferencije na Oxfordu, među kojima ima i onih koji su godinama uključeni u dešavanja u BiH.

Ipak, pronalaze i razloge za pozitivno gledanje situacije, tvrdeći da je dosta toga u BiH postignuto u poređenju sa drugom postkonfliktnim zemljama u svijetu. Naročito naglašavaju postignuća Paddyja Ashdowna, koji je bio jedan od najkontroverznijih visokih predstavnika u BiH. Tako navode da su u njegovo vrijeme uvedene porezne reforme, te formirano Vijeće ministara. Naročit napredak u proteklim godinama zabilježen je u reformi vojske koja je danas ujedinjena i efikasno djeluje.

 

Za razliku od vojske, policiju je mnogo teže reformisati jer taj proces uključuje visok stepen politizacije «i ulozi su mnogo veći». Jedan od razloga zastoja u BiH učesnici ove konferencije vide u činjenici da su prve postratne godine obilježene «jasnom međunarodnom vizijom» o tome šta treba biti urađeno, te perspektivama za ulazak u EU i NATO.

 

“Situacija danas je znatno drugačija”, navodi se, uz preporuku međunarodnoj zajednici da se radije treba koncentrisati na postizanje dogovora nego na nametanje rješenja. “Dio toga je posvetiti više pažnje razgovorima o reformama (kao što su one vezane za EU), sa širokom javnosti na jednostavan i direktan način”, navodi se dalje.

 

Nemogućnost postizanja dogovora oko ustavnih reformi ostaje jedan od najvećih problema u BiH, a kao jedna od glavnih prepreka je «neobuzdana» moć Milorada Dodika. Pokušavajući dokučiti šta treba uraditi kako bi se situacija promijenila, učesnici ovog sastanka su naveli kako je potrebno rješavati problem odlaska, naročito mladih ljudi, te nezaposlenost i koncentrisati se na unapređenje sektora privrede, pored ostalih.

 

“Još jedna strategija bila bi fokusirati se na civilni sektor u oblastima kao što su zdravstvena zaštita ili socijalna sigurnost, koje država zanemaruje”, navodi se dalje. Učesnici sastanka nekritički su podržali i novu EU inicijativu koja je došla iz Velike Britanije i Njemačke, a bazirana je na Programu za rast i razvoj predstavljenom u maju prošle godine u Sarajevu. Ovaj program, koji je kritikovao jedan broj domaćih ekonomskih stručnjaka, za učesnike konferencije je snaga koja može mobilizirati dalje reforme.

 

N. Ahmetašević

 

(Kompletan tekst pročitajte u Slobodnoj Bosni br. 957)

trenutak ...