Senadov Avaz

Nedelja, 26. Avgust 2012 u 07:21

Noćas spaljujemo iluzije

TRICA CAKUM-PAKUM: Bilo šta što se gradi, država ili tim, mora startovati odozdo, a ne odozgo

  • mirzas.jpg

Na čudan, ljubak, nenametljiv, skoro neprimjetan način košarka se vratila u Bosnu i Hercegovinu. Što je dobro, što je odlično i potpuno usklađeno sa našim slavnim tekovinama. Košarkaškim. Odmah nakon rata košarkaška reprezentacija BiH sa dvije-tri efektne pobjede (Hrvatska, Litvanija...) vratila je stanoviti, nasilno urušeni dignitet naše košarke.

Bosna, košarke i rocka, pisao je u veličanstvenom, gotovo pa programskom eseju veliki hrvatski pisac Veselko Tenžera (rođen u širem regionu Prozora) u zagrebačkom ultimativnom dvotjednom magazinu Start, nakon što je Bosna postala klupski prvak Evrope prije trideset i kusur godina. Nije pametno, dapače - nezdravo je i beskorisno, neproduktivno i netačno praviti nasilne i neprirodne, bolesne, nostalgičarskom tlapnjom opečaćene analogije, nazor iscrtavati maglovite elipse.

Naknadno, sto godina kasnije, vraćajući se, rekonstruirajući taj, naoko, neočekivan trijumf naših golorukih košarkaša protiv višestruko nadmoćnijih Italijana, Španaca, Rusa, dokučio sam da tu, u zauzimanju evropskog trona, ništa slučajno, spontano nije bilo. Da bi uopće pomislio, da bi se usudio igrati protiv, recimo, Maccabija u Tel Avivu, moraš imati firmu (u to vrijeme, kad Titina Jugoslavija nije imala službene, diplomatske odnose sa Izraelom) koja iza tebe stoji i u moralnom i u materijalnom smislu. Energoinvest, konkretno, kad je na čelu te firme genije posla i ekonomije Emerik Blum. Košarkaški klub Bosna bio je ozbiljan, zahtjevan, ali prije svega osmišljen državni projekat sarajevskih komunističkih vlasti. Kada je zaprijetila realna opasnost da tadašnji mali genije iz Tuzle, osamnaestogodišnji mađioničar Mirza Delibašić pređe u Partizan, Zvezdu ili Cibonu (nije tada bilo Cibone, ta se škvadra iz zagrebačke «Kutije šibica» zvala Lokomotiva), sve se u Sarajevu diglo na noge; telefoni nisu prestajali raditi; niko nije spavao dok se dečka iz Tuzle nije, milom ili silom, privolilo da igra za Bosnu. Znao je tadašnji gradonačelnik Sarajeva, pokojni Ante Sučić, šta mu je raditi, svi direktori javnih preduzeća, od banaka do građevinskih magnata, također su znali šta im je raditi - ovaj mu sredi stan, onaj stipendiju, sve je to bilo upakovano cakum-pakum.

Sve što je važno, a da je u vezi sa košarkom, ovih je dana u Bosni i Hercegovini medijski i tržišno kurentno, isplativa je, tražena «roba». Tako smo naprasno saznali, jer je takva medijska moda krenula, što nikako nije loše, dapače, da je Boša Tanjević, selektor košarkaša Turske, rekao da su, osim trojice-četvorice trenera, u NBA ligi svi amateri i hohštapleri; neznalice ukratko. Boša Tanjević reprezentaciju Turske vodi onako kako je prije trideset i kusur godina doveo u Grenobleu Bosnu na vrh Evrope: red, rad i disciplina, i odgovarajuća državno-socijalna logistika - podrška.

Osuo je drvlje i kamenje, s pravom, Boša Tanjević na nekog američkog NBA trenera Utah Jazza, koji nije dopustio da turski reprezentativac Kanter dođe da igra za matičnu državu. Košarka je u Turskoj ozbiljan, državni, nacionalni projekat: koga bi iko odgovoran i nacionalno emancipiran drugog osim Boše Tanjevića angažirao da tu golemu, zahtjevnu priču dovede do kraja; Boša je to više nego uspješno demonstrirao u Bosni i Hercegovini. Umije čovjek. «Vidio sam zvijer, vidio sam igrača», kazao mi je u ljeto 2003. godine Boša Tanjević nakon treninga reprezentacije BiH u koju je slučajno kooptiran Mirza Teletović. Tačno.

Boljela je u osamdesetim i devedesetim godinama prošlog stoljeća Turke eskalacija, dominacija grčke košarke i nemoć da se suprotstavi neumoljivoj, nemilosrdnoj kaznenoj ekspediciji sa Galisom, Janakisom na čelu. Turska se tada odlučila za nasilno organiziran nacionalno-sportski projekat: kako postati košarkaška velesila, u najmanju ruku, veća od Grčke, za početak. Ima čovjek, a naš je čovjek, iz Bijeljine, Nihad Izić, igrao odlično u evropskoj Bosni, koji već dvadeset godina šparta po Turskoj i regrutira dječake po selima i naseljima za koje vjerovatno ni nobelovac Orhan Pamuk nije čuo pa ih je, pripremljene, obučene i sređene udjenuo u centralni nacionalni kadetsko-juniorski tima. Preko sedam gora i sedam mora morao je krenuti Nihad Izić e da bi se domogao dečka iz ruralnih krajeva Turske, Ersana Ilyasove. Vrijedilo je - Ilyasova igra svim srcem za Tursku, a u međuvremenu zarađuje finu lovu u Milwaukee Bucksima.

Mogu ja do unedogled raspredati neuvjerljive i neupitne košarkaško-patriotske priče: kako je dečko iz Višegrada Asim Paščanović, čim je kročio nogom u Tursku, postao Asim Pars, kako je Mirsad Jahović «samoinicijativno» postao Turkdžan, a Hidajet Turkoglu postao Hedo. I kako je momčić iz Žepča Emir Preldžić otkazao poslušnost Sloveniji, da bi imao čiste papire da nastupa za - Tursku. Bosna i Hercegovina ima jedinstvenu, realnu priliku da određeni, zasluženi ili nezasluženi, stepen ponosa, barem drsko, kroz košarku, zaštiti i promovira. Ne treba tu previše pameti i imaginacije - radi samo ono što su ozbiljni ljudi radili prije trideset i kusur godina. Nije poželjna, dapače kontraproduktivna je političko-stranačka intervencija u sport. Bio je Bakir Izetbegović, kad je bio najnepotrebniji, uključen u ozdravljenje košarkaške zajednice okupljene oko Bosne. Nije puno pomogao, ali je strašno mnogo odmogao.

Može biti da je cijela ova priča navijački pristrasna, dakle neupotrebljiva, ali nigdje, ni na jednom državnom vrhu košarka nije licitirana kao nešto oko čega bi se trebalo zadeverati. Profulio je Nihad Đedović u utorak protiv Gruzije važan napad, što može ili ne mora biti bitno. Bitno je kako su naši košarkaši, klinci od 15 godina, igrali prije mjesec dana na Evropskom prvenstvu u Rumuniji. Tu reprezentaciju dječaka od 15 do 16 godina nadzire i vodi naš veliki košarkaš Gordan Firić.

Ima dečko, igra kod Firića, važnu rolu ima, zove se Sandro Gačić, dijete igra za našu reprezentaciju. Pričao mi je Vjećo Tolj, majstor od playmakera, da ga je «nanišanio» u Mostaru. Sandra je, povratnika u Mostar, prije svih naših skauta kupio španski Caja Laboral. To je što se tiče kadetskih potencijala BiH. Imamo i juniorski sastav do 18 godina, vodi ga majstorski, kako ga je Bog stvorio, Nenad Marković. Zlatna djeca, ne mogu biti bolja. Ako se posreći, recimo, prigradski dječak Jusuf Nurkić, visoki teški centar sa laganom rukom, biti će sretna kombinacija Paua Gasola i Arvydasa Sabonisa.

Haj'mo, logičan, sportski razvoj: dječurlija koja igraju kod Gordana Firića u kadetskoj reprezentaciji bit će širom otvorenih ruku dočekani kod Nenada Markovića. Ko je prošao Neninu «trijažu» igrat će važnu rolu kod Ace Petrovića u krovnoj, državnoj reprezentaciji. Može biti banalno, na silu formirana metafora, ali ubijeđen sam da se bilo šta što se gradi, država ili tim, mora startovati odozdo, a ne odozgo

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove redakcije Slobodna Bosna. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Redakcija zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara redakcija nije dužna obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

DODAJ KOMENTAR PRIKAŽI KOMENTARE { 3 }
  • Ime / Nadimak: *

  • Komentar: *
    do 1200 karaktera

  •  

  • Karakteri sa slike: *

  •  

Sva prava zadržana. Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.

Novi broj
  • U novom broju SB čitajte:

  • SUDE IM ZATO ŠTO SVOJE BRANE : TUŽITELJ KOJI JE ZARATIO S POLICIJOM I SA SUDIJAMA

    ... I STATISTIČKI NAJSLABIJA KARIKA BH. PRAVOSUĐA : GORAN SALIHOVIĆ, BORAC PROTIV KORUPCIJE, ILI MAJSTOR JEFTINOG SPEKTAKLA
  • SKANDAL NEDJELJE

    DRŽAVNI SLUŽBENICI NA DRŽAVNOJ SKRBI
  • RAT ZA KABLOVSKO TRŽIŠTE : NEIZVJESNO SPAJANJE TELEMACHA I M&H COMPANY

    POSLOVNI ORTACI TVRDE DA IM JE HAJDAREVIĆ UKRAO 10 MILIONA KM!
  • AFERA „ERONET“, DRUGI DIO : KAPITALNI PROJEKTI ZA NASTAVAK PLJAČKE

    STIPE PRLIĆ, ZLATNI SPONZOR IZ GRUDA
  • AMERIČKI (G)LOBISTI : KOLIKO KOŠTA OTCJEPLJENJE

    SVI DODIKOVI „STRANI PLAĆENICI“
  • Više...

Mine 2014