#EVERYDAYSREBRENICA: Priča na priču, slika na sliku

Fotografkinja iz Njemačke Barbara Hartmann je 2000. nagovorila grupu žena u Srerbrenici da kamerom bilježe tragove rata iz svoje perspektive. Grupa #everydaysrebrenica, koju čini dvanaest žena, opstala je do danas, i prije mjesec dana su otvorili Instagram i Facebook profil, na kojem objavljuju slike iz Srebrenice.

  • Društvo

  • 15. Jun. 2015  15. Jun. 2015

Fotografije svojih porodica, fotografije sa vjenčanja, prizora koji ih podsjećaju na one kojih više nema... Na taj način pokušavaju fotografijom približiti širokoj javnosti život u Srebrenici i okolnim mjestima.

 

Barbara Hartmann kaže da su pametni telefoni te Instagram i FB za dio žena koje su u grupi novost, ali da je lično zadovoljna rezultatima koje dobija nakon prve četiri sedmice. «Jedna od glavnih ideja jeste da pokažemo drugačiju sliku od one zvanične i da otvorimo dijalog na još jedan način. Svi mogu učestvovati samo ako koriste hashtag #everydaysrebrenica», kaže Barbara.

 

Ona objašnjava da na ovaj način želi stupiti u kontakt sa ljudima u Beogradu, Sarajevu, ali i Aleppu, New Yorku, i samoj Srebrenici: «Dakle, #everydaysrebrenica znači život u Srebrenici i Bosni pod uticajem 'pitanja Srebrenica', ali to također znači da se Srebrenica može desiti bilo gdje danas. Mislim da ovako možemo doći do ljudi i otvoriti dijalog. Putem dijaloga možete prevazići mnoge krize. Kada razgovarate jedni sa drugima, možete spriječiti rat. Možda je to previše idealistički, možda je naivno, ali ja iskreno vjerujem u tu ideju. Pri tome je ovaj rad permanentna izložba koja se mijenja svaki dan.»

 

Barbara kaže i da je ideja začeta 1999., dok je studirala fotografiju i kada je upoznala dosta ljudi iz Bosne. U Bosnu je prvi put došla putem nekoliko udruženja koja okupljaju žene iz BiH i tako se srela sa Srebreničankama. «Za mene su one bile tako snažne da naprosto nisam željela napraviti još jedan izvještaj u kojem bi one samo bile objekat, nego sam htjela ispričati njihove priče koristeći se fotografijom». Tako je 2000. došla u Srebrenicu, noseći 200 jednokratnih kamera u torbi.

 

«Fotografija se pokazala kao odličan način da se suoče sa traumom. Slikale su ono što vide oko sebe i onda fotografije pokazivale cijeloj grupi. Stavile bi slike na sto ispred svih i počele priču», prisjeća se Barbara.

 

Godine 2005., Barbara i žene iz Srebrenice napravile su izložbu koja je prikazana u Njemačkoj, te su izdale knjigu fotografija. Knjiga je čak dobila i nagradu za dizajn u Austriji. «Vratila sam se projektu ove godine, kada se obilježava dvadesetogodišnjica genocida u Srebenici. Taj dan će slike iz Srebrenice preplaviti svijet i na njima će biti političari i pokrivene žene u Potočarima.

 

Dan kasnije, niko neće više čitati o tome. Moja namjera je da te priče ostanu i da dodam tu ličnu notu, a članice grupe su bile sretne da to urade. Sada imaju pametne telefone, pristup internetu i lijepo je gledati kako komuniciraju svaki dan i podržavaju jedna drugu», zaključuje Barbara.

 

N. Ahmetašević

 

(Kompletan tekst o ženama u Srebrenici možete čitati u novom broju Slobodne Bosne)

trenutak ...