Ponedeljak, 10. Septembar 2012 u 10:18

Neodložna istina Andreja Nikolaidisa

Pitanje da li Parezija može biti roman manje je važno, ovo je dobra književnost, i to se jedino broji

  • andrej.jpg

Parezija je slobodan, istinit govor, incident. Govor koji je bačen u lice, stoga će biti shvaćen kao izazov i kao uvreda. Podrazumijeva da to što je rečena istina ima ozbiljne posljedice po onoga ko je izgovara, i da on to zna. Ona podrazumijeva rizik za govornika, koji uključuje i smrt. Ovako, pozivajući se na Foucaulta, Andrej Nikolaidis definiše pojavu po kojoj je naslovljena njegova najnovija knjiga. Odlaganje. Parezija je njegov istiniti govor o genocidu koji je u Bosni legitimiziran kao učinkovito sredstvo stvaranja državice, o postjugoslovenskoj truleži, o fašistima koji tranziraju u demokrate i o političkoj korektnosti koja je utočište za hulje.

 

Konkretan povod za nastanak knjige je lov na vješticu čija je sezona otvorena nakon što je Nikolaidis u januaru ove godine objavio tekst Benjamin i Verhoeven u Banjoj Luci: Srebrenica Troopers. Tekst je govorio o proslavi dvadesete godišnjice Republike Srpske a oslanjao se na tezu Waltera Benjamina o neodvojivosti civilizacije i barbarstva. Na pitanje šta bi u BiH bio istinski civilizacijski iskorak, Nikolaidis u tekstu odgovara: Da globalne naddržavne i nadnacionalne institucije pravdu pretpostave pragmi (...) pa sprovedu ukidanje, ako je potrebno i nasilno, Republike Srpske. (...) Civilizacijski iskorak bio bi i da je Bole (osumnjičeni za pokušaj terorističkog napada na politički vrh RS-a, op. A. B.) upotrijebio dinamit i puške koje je sakrio u dvorani u kojoj su glavari, duhovnici i umjetnici proslavljali dvadesetogodišnjicu postojanja RS. Uslijedili su napadi, prijetnje, peticije protiv, peticije za, pozivi na linč autora. Uslijedile su bizarne optužbe za zvjerstvo, nečovječnost i nacionalizam od ljudi koji su sami baštinili i njegovali nabrojano.

 

Slučaj sa tekstom je samo jedan od tri pripovijedna toka u ovoj knjizi. U drugom se govori o piscu koji pokušava napisati roman o kotorskom svešteniku M., misteriozno nestalom nakon što je počeo istraživati linčovanje jedne starice optužene da je vještica. Treći tok u priči je piščevo sjećanje na djetinjstvo i babu koja ga je (ne)uspješno učila da vjeruje ljudima i nalazi u njima ono najbolje. Gorka i gorljiva publicistika pomiješana je ovdje sa zanatski izbrušenom postmodernom prozom i sa intimističkom autobiografskom građom. Forma ove knjige ispituje granice žanra romana: koliko ih je moguće razvući, staje li u njega i ono najočiglednije realno, dnevnopolitičko, autobiografsko? Ali pitanje o tome da li Parezija može biti roman manje je važno, kao što su pitanja o pakovanju generalno manje važna. Ovo je dobra književnost i to se jedino broji.

 

Nikolaidis je (kao i uvijek, pa još i više) mračan, ekstremno pesimističan, egocentričan, drzak, provokativan i bijesan. Njegova povišena retorika primjerena je ne samo užasima o kojima govori, nego je i protuotrov našoj otupjelosti na užase. Njegove reference na književnu sabraću po pesimizmu su svrsishodne, a njegovi zaključci, koliko god obeshrabrujući, ujedno su izazovni i otrežnjujući (poput onog da su samoubistvo i odbijanje roditeljstva jedina dva istinska čina pobune).

 

Spas od patetike visokog registra su povremene anegdote poput susreta sa vehabijama koji prokazanog pisca-teroristu sa humorom prihvataju u svoje društvo. Priznanje o nemogućnosti da potpuno iskoračimo iz sopstvenih laži i licemjerja, još je jedno mjesto na kojem se Nikolaidis pokazuje kao iskren i beskompromisan.

 

Dugotrajnijim radom mogli su se ispolirati sitni nedostaci Parezije (usljed hibridnosti žanra čitalac na trenutke gubi nit, romaneskno previše pada u drugi plan) ali za ovu knjigu to nije presudno. Za nju je važno što je objavljena bez kalkulacije i bez čekanja da se bura stiša. Ona je između ostalog i dokument o vremenu u kojem su glasovi protiv opšteg bešćašća prečesto bili tihi i uviđavni, a prerijetko grmili kako priliči. (Adisa Bašić)

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove redakcije Slobodna Bosna. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Redakcija zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara redakcija nije dužna obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

DODAJ KOMENTAR PRIKAŽI KOMENTARE { 8 }
  • Ime / Nadimak: *

  • Komentar: *
    do 1200 karaktera

  •  

  • Karakteri sa slike: *

  •  

Sva prava zadržana. Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.

Novi broj
  • U novom broju SB čitajte:

  • TOP SECRET : ISTRAGA PROTIV FAHRUDINA RADONČIĆA

    FERMAN STIŽE SA KOSOVA(!) - FAHRUDIN RADONČIĆ: OD DILERA DO LIDERA
  • NOĆ NEMA SVJEDOKA : PROVOKACIJA SA TREBEVIĆA

    KRST U OKO : ČETIRI (RATKA) MLADIĆA IDU S TREBEVIĆA
  • IBRO DIRKA, BAŠ : DONOŠENJE AKTA BEZ TAKTA

    JAVNA, A «PRIVATNA» FIRMA
  • SKANDAL NEDJELJE

    ŠPIJUNSKA AFERA MEĐU GRANIČARIMA
  • RUSMIR MAHMUTĆEHAJIĆ : “POSLJEDNJI MOHIKANAC” BOSANSTVA

    INTERVIEW : Prof. dr. RUSMIR MAHMUĆEHAJIĆ
  • Više...

Mine 2014