DAN SJEĆANJA: Vučićev rat za istinu o prošlosti

Premijer Srbije ALEKSANDAR VUČIĆ krajem prošle nedjelje najavio je kako će na konferenciji o Zapadnom Balkanu, koja će se ovog mjeseca održati u Beču, predložiti obilježavanje zajedničkog dana sjećanja na sve žrtve ratova u regiji; prijedlog za sada ne nailazi na podršku među političarima u regiji, a još skeptičniji su i eksperti i aktivisti koji izražavaju sumnju da je ponovo riječ o prikupljanju političkih poena

  • Društvo

  • 15. Avg. 2015  15. Avg. 2015

Aleksandar Vučić najavio je kako će 27. augusta u Beču, na konferenciji o Zapadnom Balkanu, predložiti da sve zemlje u kojima su se vodili ratovi nakon raspada Jugoslavije ustanove zajednički dan kada će se sjećati žrtava.

Prema Vučiću, to je način da svako pokaže jednako poštovanje prema žrtvama, ali i da se ukaže na činjenicu da su žrtve postojale na svim stranama. Za sada ova njegova inicijativa ne nailazi na puno razumijevanja, te uglavnom nije viđena kao iskren iskorak ka pomirenju.

Refik Hodžić iz Međunarodnog centra za tranzicionu pravdu, odbacuje ideju te kaže kako nema primjera u svijetu gdje je proces pomirenja bio zasnovan na simboličkim gestama poput Vučićevog prijedloga “a da se istovremeno odvijao rat za istinu o prošlosti, kakav trenutno traje kod nas i u kojem je on sudionik.”

Nora S. Ahmetaj, direktorica Centra za istraživanje, dokumentaciji i publiciranje (CRDP) iz Prištine, pak kaže kako je ovakav prijedlog “uvreda za žrtve”. “Srbija, koja je pokrenula četiri rata i imala najveću političku, vojnu i društvenu moć, treba prvo preuzeti odgovornost za zlodela u prošlosti, a tek kada se odnosi opuste, ići korak napred i predlagati tako nešto… Nisu sve zemlje snosile istu odgovornost kao Srbija jer nisu bile moćne kao Srbija, te zato Vučić nema moralno pravo da predlaže takav dan i da tako ponižava žrtve”, kaže Ahmetaj za Slobodnu Bosnu.

DISKURS KOMPROMISA

Najavljujući inicijativu, Vučić je rekao kako “od mržnje i iskopavanja rana iz prošlosti ne možemo i nećemo moći da živimo”. Dodao je i kako bi “bilo dobro” da pravda bude zadovoljena na svim stranama i da svi “razumeju da se zločinci ne mogu izvući, a zločini opravdati. Zadovoljan sam što Srbija to razume i što jednako poštuje tuđe žrtve kao i svoje. Zato sam predložio zajednički dan sećanja", rekao je premijer Srbije. Istovremeno sa Vučićevim prijedlogom, koji on predstavlja kao put ka pomirenju, mediji koji su pod njegovom strogom kontrolom sve više koriste jezik mržnje.

To rade mediji u Srbiji, ali i oni u BiH koji su bliski Vučićevim političkim istomljišljenicima, prije svega Miloradu Dodiku koji je javno podržao inicijativu. Refik Hodžić to primjećuje te kaže kako ovaj, kao i većina Vučićevih poteza kada je riječ o suočavanju sa prošlošću, su “potpuno simbolični, lišeni stvarne vrijednosti, a s druge u direktnoj koliziji sa konkretnim aktivnostima koje provodi njegova vlast”.

“Tako imamo njegovo eksplicitno negiranje genocida u Srebrenici i bjesomučno djelovanje srbijanske diplomatije protiv rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a kojom bi se obilježila dvadesetogodišnjica genocida, a potom dođe njegov odlazak u Potočare kao neki simbolički čin. Svi znamo kako je to završilo. Slično je i sa ovom inicijativom. Dok s jedne strane imamo raspirivanje mržnje spram Bošnjaka, Hrvata i Albanaca u državnim i privatnim medijima pod Vučićevim uticajem, s druge imamo prijedlog za obilježavanje dana sjećanja na sve žrtve na Zapadnom Balkanu.

Sve dok njegovo konkretno djelovanje bude usmjereno ka negiranju zločina, izazivanju nepovjerenja i raspirivanju mržnje, Vučićevo zagovaranje pomirenja zasnovano na simbolizmu neće imati nikakvu stvarnu vrijednost”, kaže Hodžić za Slobodnu Bosnu.

Profesor Eric Gordy sa University College u Londonu, kaže i kako je ovakav Vučićev prijedlog „konzistentan sa ‘kompromisnim’ diskursom koji se razvio u Srbiji od 2000.” „Više se ne poriču zločini kao takvi, već su zločini stavljeni u kontekst koji implicitno umanjuje njihov značaj: za opsadu Sarajeva - bombardiranje Srbije, za masovna ubistva u Srebrenici - masovni egzodus Srba iz Hrvatske, itd.


Glavni cilj je da ako svaki zločin može biti objašnjen drugim zločinom, onda ostaju samo žrtve (sa ‘svih strana’, odnosno bez identiteta) i počinitelji (isto sa ‘svih strana’, odnosno bez odgovornosti) nestaju u oblak apstraktnosti. Sličan gest je napravio (tadašnji premijer) Ivica Dačić kada se pojavio na izložbi posvećenoj žrtvama albanske nacionalnosti. Sa jedne strane, svojim učešćem je pokazao da ne odbija priznati albanske žrtve a, s druge strane, dao je izjavu sa porukom da zločin nema veze sa počiniocima, da postoje žrtve na drugoj strani, otprilike se sve svelo na to da u istom trenutku i priznaje i relativizuje. Ma koliko takav stav deluje i empirijski i moralno prazno, čini mi se da je to autentična slika trenutnog dominantnog intelektualnog stanja u srpskoj politici.”


PO ŽELJI BRISELA

Upućeni kažu i kako je ova inicijativa, kao i neke prethodne, samo još jedna predstava za Brisel. Vučić je najavio kako će podršku tražiti od kolega u regionu, ali je unaprijed mogao znati da će takva inicijativa biti odbijena. To je već uradio hrvatski premijer Zoran Milanović, član BiH Predsjedništva Bakir Izetbegović, te ministar vanjskih poslova Kosova Hashim Tachi.

Ahmetaj kaže kako je inicijativa za dan sjećanja pokazatelj da je Vučić pod velikim i konstantnim pritiskom EU koja zahtijeva da se Srbija ozbiljnije posveti pitanjima vladavine prava, a što je preduslov za pridruživanje. Također, “jedan od ključnih uslova je suočavanje sa prošlošću. Međutim, da bi se taj period lakše prevazišao, on se tu i tamo pojavi se sa nekim kontroverznim sugestijama i inicijativama kako bi dokazao da se trudi oko poboljšanja odnosa sa susedima”, tvrdi Ahmetaj.

N. Ahmetašević

Kompletan tekst čitajte u novom broju Slobodne Bosne

Vezane vijesti

trenutak ...