Gornja Maoča je tranzit za vehabije koje odlaze u sveti rat

Bivši sljedbenik NUSRETA IMAMOVIĆA, radikalnog vehabijskog vođe iz GORNJE MAOČE, koji je nedavno napustio izoliranu selefijsku komunu, po prvi put u bosanskohercegovačkim medijima otkriva kolika je stvarna moć Nusreta Imamovića i zašto se poslije napada MEVLIDA JAŠAREVIĆA na Veleposlanstvo SAD-a panično plaši istrage Državnog tužiteljstva, tko su njegovi najbliži suradnici u BiH i Austriji, kako su „braća“ iz Gornje Maoče odlazila u džihad i gdje su najjača vehabijska uporišta u BiH

  • Politika

  • 02. Apr. 2012  19. Jun. 2012

Sve do 28. oktobra prošle godine, kada je Mevlid Jašarević, radikalni vehabija porijeklom iz Novog Pazara, krenuo iz Gornje Maoče u Sarajevo, nakon što je prethodno isplanirao suludi teroristički napad na Veleposlanstvo SAD-a, ta je selefijska zajednica na obroncima planine Majevice bila posve izolirana od ostatka svijeta. Ne računajući policijsku akciju „Svjetlost“ koja je izvedena prije dvije godine, kao prvi ozbiljniji pokušaj državnih institucija da uvedu red i zakon među odmetnutim stanovnicima, Gornja Maoča je funkcionirala kao eksteritorijalna zona, u kojoj je život organiziran prema strogim šerijatskim pravilima, a selo potpuno zatvoreno za sve nepozvane goste.

No, iako su selefije iz Gornje Maoče uporno odbijale svaki kontakt s novinarima (izuzetak je promotivni nastup njihovog vođe Nusreta Imamovića na BHTV1), jedan od bivših Imamovićevih sljedbenika pristao je da ekskluzivno za Slobodnu Bosnu otkrije nepoznate detalje o vehabijskoj komuni. Pod uvjetom da ostane neimenovan (iz razumljivog straha za vlastitu sigurnost), bivši stanovnik Gornje Maoče govorio je o samoproglašenom vehabijskom vođi Nusretu Imamoviću i njegovim najbližim suradnicima, „braći“ iz Gornje Maoče koja su otišla u džihad, vezama s vehabijskom centralom u Beču, Muhamedom Porčom i Nedžadom Balkanom...

IDEOLOGIJA NUSRETA IMAMOVIĆA JE IDEOLOGIJA AL-QAIDE

Raspadom Bočinje oštra radikalna struja selefija utočište je pronašla preko planine, u Gornjoj Maoči. Selo je kupljeno sa namjerom da postane baza licima koja se strogo pridržavaju vjere. Imajući u vidu da se selo ekonomski nije moglo održati, pojedinci su počeli da ističu potrebu za ulaganjem. Međutim, dolaskom Nusreta Imamovića u Maoči počinje da zaživljava i tekfir, u početku blagi, a kasnije sve jači, i prelazi u ekstremizam. Zanesen svojom ulogom, Nusret Imamović je proteklih godina iz Maoče protjerao sve one koji su mu se suprostavljali, čak i kada su u pitanju bile potpuno nebitne stvari.

Njegovi sljedbenici su uglavnom ljudi skromnih intelektualnih i obrazovnih kapaciteta, koji naprosto moraju imati vođu. Njegova ideologija je ideologija Al-Qaide, iz nje proizilaze razni propisi, kao što su, na primjer, pravila koja se odnose na obrazovanje, a sve sa ciljem zaglupljivanja cijele zajednice. Stanovnici Gornje Maoče koji su imali ekstremne stavove, a nisu se mogli držati pod kontrolom, poslani su u džihad, jer Imamoviću nije cilj da se incidenti dešavaju u BiH, kao što se desilo s Mevlidom Jašarevićem. Zajednica ima kontakte i veze, tačno je da se koristi kao tranzit za braću koja putuju u zonu sukoba, ali su oni vrlo oprezni - izbjegavaju kontakte preko telefona. Znam da su neki išli u Jemen, kao i da su pojedinci pokušali otići u Afganistan preko Irana i Turske, ali nisu uspjeli. Nakon napada Mevlida Jašarevića mnogi od stanovnika Gornje Maoče su skeptični kada je u pitanju opstanak zajednice, zbog nasrtaja države na njih. I Nusret Imamović se žalio kako više ne može da radi sa ljudima koji mu na kraju zabiju nož u leđa, a mislio je na Jašarevića. Rekao je i da će se on, najvjerovatnije, morati iseliti iz Gornje Maoče, jer se boji proširivanja istrage Tužilaštva BiH.

U strahu je da će neko od braće „progovoriti“ i da bi mogao biti uhapšen. Postoje ljudi u zajednici koji se ne slažu sa svime što Nusret Imamović kaže ili zahtijeva, ali oni ipak više vole da budu u džematu koji se poziva na selefizam nego da u većem gradu budu u novotarskom džematu. Kada je Imamović odsutan, mijenja ga Jasmin iz Banovića, nekadašnji policajac, koji je napredovao u učenju vjere. Za džamiju je zadužen Hajrudin iz okoline Brčkog. Kada je u pitanju sigurnost u selu, svi su uključeni, čak i djeca, do te mjere da jedni druge drže pod prismotrom. Stalno se ističe da država šalje špijune među njih, kako bi smanjili uticaj Nusreta Imamovića i saznali lokacije na kojima je skriveno oružje. Oružje koje je ranije prebačeno iz Bočinje skriveno je na više mjesta u okolnim šumama.

KRAJIŠKI VEHABIJA BILAL BOSNIĆ GLAVNA VEZA ZA IRAK

Kroz Maoču prolazi puno ljudi sa različitim namjerama. Neki dolaze po fetve, neki posjećuju prijatelje, ali ima i onih koji traže put u džihad. Ali, morate znati da je u tom pogledu zajednica vrlo nepovjerljiva, čak i prema svojim sljedbenicima. Obećavaju im da će i u Bosni uskoro doći potreba za svetim ratom. Iz raznih džemata se za odlazak u džihad biraju uglavnom mlađi ljudi bez porodica, kako se braća ne bi morala brinuti o njihovim ženama i djeci. Na usluzi im stoji čitav džemat, ali je zvanično mali broj onih koji su prokazani kao pomagači.

Svi koji dolaze u Gornju Maoču naići će na gostoprimstvo primitivnog karaktera - hladnu sobu s prljavom spužvom, deku, jastuk i lošu hranu. Ipak, većini posjetilaca to ne smeta, jer je njihova ideologija zasnovana na odricanju od ovosvjetskih dobara. Edis Bosnić iz Novog Grada je ranije govorio kako poznaje neku braću koja su otišla u džihad, ali da se prvo treba dokazati ovdje. Bosnić se hvalio i kako lično poznaje čovjeka koji uređuje Inspire magazin (online magazin Al-Qaide koji, između ostalog, objavljuje uputstva potencijalnim ekstremistima kako da ubijaju Amerikance, op.a.) i njegovog brata, da je bio sa njim u Americi, prije nego što se taj čovjek vratio u Jemen, kako bi se borio s Al-Qaidom. Rekao je i da je teško otići u Irak, ali da postoji put preko Bilala Bosnića i da se radi o samubilačkim akcijama.

Edis Bosnić, inače, prevodi sadržaje sa portala Al-Qaide i o tome obavještava drugu braću, jer većina nemaju ni kompjutere, ni televizore. Može se reći da je Edis zadužen za širenje pozitivnih informacija. Veći broj vijesti stavljaju i na svoju stranicu Put vjernika, koju uređuje žena po imenu Senada i koja planira da se uskoro preseli u Gornju Maoču. Najviše ih privlači učenje Al-Qaide u Afganistanu, Jemenu i Somaliji. Jemen je posebno mjesto bereketa i zemlja koja je uvijek valjala islamu. Čečenija više nije aktuelna od povrataka Enesa Nuhovića i pogibije dvojice Bosanaca.

BOSANCI – SVETI RATNICI

Mali je broj Bosanaca koji se borio u Afganistanu. Znam za Misveta Dizdarevića koji je porijeklom iz Bužima, ali je boravio u Gornjoj Maoči. Misvet je u Afganistan otišao preko Kuvajta, gdje postoji tejfir džemat koji ljude direktno šalje u džihad. Misvet se vratio jer su talibani prešli u gerilski rat, a njihov vođa šejh Jusuf otišao u Veliku Britaniju. Senad Avdić je poslije povratka iz Austrije pričao da Pakistanci imaju veliku džamiju u Beču, i da se sa tog mjesta braću šalju u džihad. Idu uglavnom Pakistanci i Arapi, ali ima i ljudi sa prostora bivše Jugoslavije.

Pričalo se i kako se Nermin Beka, vođa zajednice u Sanskom Mostu, koji je čest gost u Maoči, dogovarao sa Feridom Tatarevićem, Elvisom Nukićem i Edisom Bosnićem da se pridruže braći u Jemenu. Problem su im finansije i kome da ostave porodice na čuvanje. Sva braća koja odlaze u zone konflikta imaju po nekoliko imena. Ima braće koja kažu: „Šta da radimo? Koga da slijedimo? Treba ići i pomoći braći“? Drugi, opet, smatraju da ne treba nigdje ići, jer će i ovdje brzo puknuti. Ranije je mnogo ljudi boravilo ili su prolazili kroz Gornju Maoču, nedavno je dolazio i Muhamed Porča.

Neki su došli kako bi se divili šerijatskom mjestu u srcu Evrope, ali ima i onih koji smatraju da je Nusret Imamović veliko zlo i koji su razočarani u njegovo predstavljanje islama. Bez obzira na sve, Imamović je uspio da oko sebe okupi veliki broj pristalica, neke koji su imali novca je nagovorio da se presele i da budu njegovi sljedbenici.

Glavni Imamovićevi ljudi u Beču su Adem Demirović i njegov brat Ebu Tejma, a mislim da mu je pravo ime Mirza, kao i jedan Rom koji se predstavlja kao Ferhat, a zapravo se zove Dragan. Radi se o ključnim osobama koje šire ekstremno učenje s ciljem da se kreira jaka ćelija u Beču. Džemat-ul-tewhid iz Beča nije direktno vezan za ovaj pokret, ali ne osporava mišljenje Nusreta Imamovića i način njegovog djelovanja.

Dobre i jake veze sa Bečom ima i Senad Avdić. Osim jakih veza s ljudima u Austriji, u Linzu i Beču, zajednica u Gornjoj Maoči ostvaruje kontakte i sa vehabijama u Minhenu. Poznato je da je za formiranje džemata u Beču najzaslužniji Nazif Bilajbegović, koji je i doveo Muhameda Porču i Muharema Štulanovića. Poslije se od njih ogradio, ali su neke veze ostale neraskidive.

VEHABIJSKE ZAJEDNICE OD SJENICE DO BIHAĆA

U Zavidovićima takođe djeluje jaka zajednica u kojoj je čovjek od povjerenja Emir Ališić, bivši policajac. Veliki broj selefija postoji i u Maglaju, Zenici, Zavidovićima, Kaknju, Bugojnu, u općini Doboj-Jug, Sarajevu, u Krajini, gdje je glavni Bilal Bosnić, a planira se i otvaranje džemata u Travniku. U Sandžaku postoje džemati u Rožaju, Novom Pazaru i Sjenici, odakle su odabranu braću slali na školovanje u Egipat i Siriju. Trojica studenata su ranije boravila u Gornjoj Maoči.

Oni se zvanično školuju na Univerzitetu Al-Azhar, radi boravišne dozvole, s tim da svoje pravo učenje stiču na nekom od egipatskih džemata, kod ekstemnih učitelja. Ne treba potcijeniti ni uticaj Nedžada Balkana ili Ebu Muhameda, koji svoje sljedbenike podstiče na samoubilačke akcije. Njegovi glavni ljudi u Sarajevu su Mirza i Haris, prezimena ne znam, ali su obojica iz Sandžaka. Imaju mesdžid na Dobrinji. Ima tu podosta kriminalaca, za neke znam da su izvršili preko 200 provala u kuće, a ukradene stvari prodaju ili daju ženama koje su ostale bez muževa, uglavnom Arapa, želeći da se predstave kao da brinu o „sestrama“. (Suzana Mijatović)


trenutak ...