Noćas spaljujemo iluzije

Najgore su u zadnjem ratu prošle općine sa viškom patriota koji su imali „pametne procjene“

  • SENAD ANTE-PORTAL

  • 11. Nov. 2012  

Nije svejedno, dapače, osjetljivo je pitanje koje posljednjih mjeseci opterećuje javni prostor i prijeti da teško našteti budžetu: spisak organizatora otpora koji je nadležnom federalnom ministarstvu, ministru Zukanu Helezu (njegovo ime je njegov program!) nametnula otuđena, nezadovoljna “boračka frakcija“ koja je “spontano“ oformljena unutar razvojačenog krila Stranke demokratske akcije. Spiskove je ažurirao, do perfekcije dotjerao i federalnom boračkom ministarstvu dostavio lider te nezaštićene, skoro izumrle vrste, Irfan Ljevaković, a šta ste drugo očekivali.

Budući da se stvari, bitne i nebitne, užurbano zaboravljaju, morat ćemo malo rasvijetliti ličnost “predlagača“ – Ljevakovića, “organizatora otpora“. Profesor elektrotehnike iz Tešnja, sa nesumnjivim, razumnim referencama, Ljevaković, čim je započeo rat stao je na prvu crtu odbrane domovine: u Beču, naravno. Sav humanitarni kriminal, milioni maraka, tu su se negdje vrzmali, hodale su pare od ruke do ruke: taj je “Brada filozof“ nakon rata nešto maskirao novinskom djelatnošću. Kupio je provincijski medijski magnat Irfan Ljevaković tadašnje Večernje novine, okupirao nekakvu štampariju, ostao dužan i Bogu i narodu. Klasični primjer ambicioznog musli­mansko-obavještajnog, rastrošnog kabadahije, da ne kažem đilkoša, što je, primjerenija kvalifikacija.

Bit će taj maskirni musliman Ljevaković kratko, nažalost prekratko, u pritvoru - zatvoru, po osnovu tužbe da je logistički potpomagao, podsticao iranski samourušivi centar za obuku polaznika-samoubica na prigradskom ljetovalištu, Pogorelici.

Malo je, nedovoljno, za ozbiljnu istragu Ljevaković proveo u pritvoru skupa sa sličnim organizatorima otpora: Bakirom Alispahićem i Enverom Mujezinovićem. Treba li podsjetiti: zločinačka organizacija kojoj su, svako na svoj način, pripadali Alispahić, Mujezinović i Ljevaković sumnjičila se za najteža krivična djela, koja su, u nedostatku dokaza, a još više političke volje, ostala nerasvijetljena.

Puno bi, previše, trebalo vremena i prostora da se pobroje sve nedosljednosti, nekorektnosti koje je napravila Komisija predvođena “bespogovornim autoritetom“, iranskim favoritom i promicateljem Ljevakovićem. Daleko bi nas odvelo, nezahvalno je ići od čovjeka do čovjeka - uglavnom, svi organi­zatori otpora, koji su snažno i bespoštedno svoj život davali bili su istaknuti članovi Stranke demokratske akcije; koliko je ta stranka organizacijski i operativno pred rat osposobila članstvo za otpor agresoru svjedoče brojke mrtvih, od Zvornika, Bijeljine, Srebrenice, Prijedora, Sanskog Mosta, Bosanske Dubice.

Ko je bio tako hrabar, kome se dalo da beskompromisno, neustrašivo pruži otpor agresoru: pa normalno, ko bi drugi - hrabri ustanici iz Sarajeva. Samo iz familije Švrakić, prema registru koji razmatra ministar Zukan Helez, u prve borbene linije trojica su se junaka isprsila “Bosnu braneći“ - jedan iz Turske, drugi iz Italje, a treći...

Ne treba biti nepravedan, niti je uputno, red je poštovati red, zakon, pa i običaje ratovanja, ali se i s nelogičnostima treba suočiti: hrabri pad, recimo, Donjeg Vakufa treba zahvaliti mudroj politici načelnika, člana rukovodstva SDA Kemala Terzića: kako bi se Visoko održalo pred naletima združenog agresora da nije bilo mudre ekvidistance familije Čengić, sina Hasana i oca Halida, također kategoriziranih u grupu “organizatora otpora“

Krajnje je neproduktivna, nevaljala “inicijativa“ koja traži da se adekvatno nagrade “nosioci otpora“. Ništa nije moralnija, niti uvjerljivija pozicija “žrtava rata“, pogotovo kada se monopolizirajućeg statusa dočepa nesorta.

Ne postoji nigdje na svijetu budžet koji bi zadovoljio, obeštetio, utješio žrtve rata, kako god se ta “afera“ definira. Ogromni su finansijski zahtjevi, prohtjevi.

Stranka demokratske akcije, koja je sebi priskrbila, monopolizirala “obrambenu poziciju“, nekad će se morati suočiti s formalno čitkim pitanjem preživjelih simpatizera: “Kako to da kada smo najzaštićeniji bili, najviše izginemo?“. Nedostaje tu mudri Vođa, Izetbegović, eno ga na Kovačima, da ih umiri, svojim blagim, vizionarskim riječima: “Dragi moji šehida, što nas više ubijaju - sve nas je manje!“

Spisak “najistaknutijih organizatora otpora“ koji se sedmicama vrti po birokratskim kancelarijama, općinskim, federalnim, državnim, treba brutalno sasjeći, skinuti sa dnevnog reda i izbaciti iz javnog prostora; jer je uvredljiv, gramziv, nezajažljiv od vrha pa nadolje, i obratno. Ko je išta, a bilo je takvih barem hiljade “neuvezanih“ boraca, mislio dobro ovom gradu i državi, sasvim sigurno nije sanjao o slobodi u kojoj će se za mjesto ministra za boračka pitanja utrkivati rashodovani generali, pozicijsko-opozicijski, Vahid Karavelić (SBB) i kolega mu Asim Džambasović.

Nije loše, prihvatljivo je, da se makne jalova, klijentelistička vlast u Kantonu Sarajevo, da Stranka demokratske akcije pokuša pokrpiti goleme rupe koje su ostale iza Lagumdžijine kantonalne zamorčadi, “vlade eksperata“ na čelu sa jadnim šefom mjesne zajednice Musićem. Sad je ostalo da se SDA identificira, profilira: do sada se nikada nije distancirala od mračnjaka, kriminalaca, ubica, uzurpatora.

Baš me briga za stranku u kojoj Irfan Ljevaković, mračni prigradski uzurpator, sa ratnim bečkim manirima od narodne patnje pravi spiskove patriota i nepatriota; pogledajte spisak SDA-ovih organizatora otpora - najviše su se isticali u općinama, mjesnim zajednicama kojih više nema...

loading...

trenutak ...