ISPOVIJEST GOEBBELSOVE SEKRETARICE: "Drago mi je što su mi dani odbrojani"

Film "A German Life" koji je prikazan na Minhenskom filmskom festivalu, a koji je nastao kao rezultat više od 30 sati razgovora s bivšom sekretaricom, razlog je javnog istupa Brunhilde Pomsel.

  • Šareni svijet

  • 17. Avg. 2016  17. Avg. 2016

  • 0

Brunhilde Pomsel radila je u srcu nacističke propagandne mašinerije. Bivša sekretarica nacističkog ministra propagande, zloglasnog Josepha Goebbelsa, sada ima 105. godina.

Britanski Guardian donio je njenu veliku ispovijest, a povodom filma o njenom životu koji je upravo objavljen.

"Rijetko smo ga viđali ujutro", sjeća se Brunhilde Pomsel.

"Prošetao bi od njegove malene palate kod Brandeburških vrata, a na koju se naslanjalo ministarstvo propagande. Šetao je po stepenicama poput malog kneza", kaže bivša Goebbelsevo sekretarica o svom šefu.

Pomsel nije puno govorila u javnosti. Intervju u 105. godini života zapravo je jedan od rijetkih, svakako najveći. Prošle godine je izgubila vid. Priznaje da joj je drago što su joj dani odbrojani.

"Nemam djece iza sebe o kojima bih brinula, ovo je olakšanje za mene", kaže Pomsel i dodaje kako se nada da se svijet neće još jednom okrenuti naglavačke, kao tada.

Veliki intervju vjerovatno posljednje žive osobe koja je radila u užem nacističkom vođstvu nije, kaže, pokušaj čišćenja savjesti.

Priznaje da je radila u srcu nacističke propagandne mašinerije, a posao joj je bio smanjivanje broja mrtvih njemačkih vojnika baš kao i napumpavanje brojke o silovanim Njemicama od strane Crvene armije. Ali ona svoj posao opisuje kao "samo još jedan posao".

Film "A German Life" koji je prikazan na Minhenskom filmskom festivalu, a koji je nastao kao rezultat više od 30 sati razgovora s bivšom sekretaricom, razlog je javnog istupa Brunhilde Pomsel.

"Važno mi je da prilikom gledanja filma mogu prepoznati sliku ogledala u kojoj mogu razumjeti sve što sam napravila pogrešno. Međutim, u stvarnosti, nisam radila ništa osim tipkanja u Goebbelsevom kabinetu", kaže starica.

Iako životne ispovijesti pred kraj života često odišu kajanjem, Pomsel kaže da se naprosto ponašala kao većina Nijemaca u to doba.

"Ovi koji danas kažu da bi se digli protiv nacista, ja verujem da su oni iskreni kada to kažu, ali, vjerujte mi, većina njih ne bi", priča Pomsel koja se sjeća da je nakon rasta NSDAP-a (nacističke stranke) cijela država bila pod nekakvom čarolijom.

Pomsel je dobila prilično plaćeni posao u nacističkoj mašineriji koji je brzo prihvatila. Sjeća se i prijatelja i poznanika koji su nakon dolaska Hitlera na vlast imali problema jer su Jevreji ili homoseksualci. Ali, priznaje da je u to vrijeme živjela u nekakvom balonu, nesvjesna stvari koje se događaju oko nje.

"Znam da nam danas niko ne veruje, svi misle da smo sve znali. Nismo znali ništa, to se sve čuvalo kao tajna".

Odbija da vjeruje da je bila naivna kad je povjerovala da su Jevreji koji su nestali, poput jedne njene bliske prijateljice, bili preseljeni u sela na jugu.

"Povjerovali smo to, progutali smo to, činilo nam se moguće", kaže.

Za svog šefa Goebbelsa kaže da je bio uvijek dotjeran. "Imao je dobro održavane ruke, sigurno je svakodnevno išao na manikir. Zaista niste mogli ni za šta da ga kritikujete", kaže. Čak joj ga je i bilo žao jer je šepao, a to je, kaže, "nadomjestio arogantnošću".

Samo je povremeno imala prilike da vidi pravu narav čovjeka koji je laganje pretvorio u umjetnost, a sve u službi zloglasnih nacističkih ciljeva. Bila je prestravljena kad je 1943. slušala njegov govor o totalnom ratu. Bilo je to nedugo nakon poraza kod Staljingrada, ona i prijateljica sjedele su odmah iza Magde Goebbels, supruge ministra propagande.

"Nijedan glumac ne bi mogao bolje da izvede takvu transformaciju od elegantnog i civilizovanog čovjeka do pravog grubijana, poput bijesnog patuljka je urlao", objašnjava Pomsel.

Njen život kojeg je do tada poznavala završio je dan nakon Hitlerovog rođendana 1945. godine.

Goebbels i njegova pratnja dobili su naređenje da se pridruže Hitleru u bunkeru. Rat se bližio kraju i bilo je odavno jasno da za nacističku Njemačku nema spasa.

"Osjetila sam da je nešto u meni umrlo. Pokušali smo pribaviti što je više alkohola kako bismo ostali tupi", kaže Pomsel. Njen šef Joseph Goebbels ubio se zajedno sa ženom i djecom dan prije Hitlera.

Nakon što je uhapšena, Pomsel je provela pet godina po zatvorima. Tek nakon što je došla kući postala je svjesna postojanja Holokausta. Uskoro se zaposlila na jednom radiju, a dogurala je do pozicije glavne sekretarice direktora programa. U penziju je otišla 1971. godine.

Tek 60. godina nakon kraja rata Pomsel je odlučila da sazna šta se dogodilo s njenom prijateljicom Jevrejkom koja je nestala. Saznala je da njena prijateljica nikada nije preseljena na nikakvo selo, kako su je tada uvjeravali. Ispostavilo se da je 1943. deportovana u Aušvic, a 1945. je proglašena mrtvom.

Komentari - Ukupno 0

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove redakcije Slobodna Bosna. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Redakcija zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara redakcija nije dužna obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

  1. Lista komentara
  2. Dodaj komentar

trenutak ...