SRPSKA POLICIJA I SREBRENICA: Istorijat zločina

Kako je prije dvadeset šest godina DB Srbije dokazivala ugroženost Srba u Srebrenici i Bratuncu

  • SENAD ANTE-PORTAL

  • 30. Avg. 2016  30. Avg. 2016

Piše: SENAD AVDIĆ

 

Tekst koji je jučer portal "Slobodne Bosne" prenio sa srbijanskog portala "Telepromter", u kojem dvojica srpskih policajaca tuže MUP Srbije što ih je sa još pedesetak kolega nezakonito poslao na prošlogodišnje obilježavanje godišnjice genocida u Srebrenici, bio je najčitaniji sadržaj u jučerašnjoj ponudi svih bosanskohercegovačkih portala.

 

Više od stotinu hiljada čitanja imala je ova posuđena priča u manje od 24 sata. Mediji u Srbiji su ovo svjedočanstvo uglavnom ignorirali.

 

Nešto slično desilo (mi) se prije tačno dvadeset i šest godina. Povod je isti - vršljanje srbijanske policije po Srebrenici. Vremena su bila druga, ali sve ostalo je manje-više nepromijenjeno, osim što smo stariji za 26 godina, jedan rat i jedan genocid...

 

Priča počinje u rano ljeto 1990. godine. Na sjednici Predsjedništva Socijalističke Federativne Republike Jugoslaviji na dnevnom redu je raprava o bezbjednosnim prilikama u zemlji sa akcentom na međunacionalne odnose.

 

Mjesec-dva ranije održani su demokratski izbori u Sloveniji, pa u Hrvatskoj, raspad države se naslućuje. 

 

Član Predsjedništva iz Bosne i Hercegovine, Bogić Bogićević, upozorava na porast svih nacionalizama u ovoj republici, a posebno je zabrinut zbog sve prisutnijeg i agresivnijeg srpskog nacionalizma. Navodi primjere djelovanja nekih grupa izvan BiH, sa Kosova i Vojvodine, u

dijelovima Bosne i Hercegovine.

 

PRIPREME ZA AGRESIJU

 

Na ove tvrdnje oštro reagira Borisav Jović, član Predsjedništva SFRJ iz Srbije, isturena pesnica Slobodana Miloševića u državnom vrhu. On opovrgava Bogićevićeve navode o aktivnostima nacionalista iz Srbije u BiH, i kaže da su Srbi ti koji su žrtve nacionalizma.

 

Kao dokaz za to pred Bogićevića baca dokument sa oznakom "Državna tajna, strogo pov"

naslovljen "Razlozi iseljavanja Srba iz Srednjeg Podrinja, opština Srebrenica i Bratunac". Autor dokumenta bila je Služba državne bezbednosti MUP-a Srbije, na čije je čelo nekoliko mjeseci ranije postavljen Jovica Stanišić.

 

Agenti SDB-a Srbije, kako se vidi, početkom te godine proveli su nekoliko mjeseci na području ovih dviju istočnobosanskih općina i u tajnosti prikupljali podatke o razlozima navodnog iseljavanja Srba sa njihovog teritorija.

 

Kako je pisalo u njihovom povjerljivom izvještaju sačinjenom na tri-četiri stranice, ti su razlozi tek djelomično ekonomske prirode, dok su mnogo važniji oni drugi, nacionalistički pritisci koji dolaze od većinskog muslimanskog stanovništva.

 

Bogić Bogićević je sa ovim dokumentom upoznao tadašnje rukovodstvo Bosne i Hercegovine. Sazvan je Savjet za zaštitu ustavnog poretka, na čijem je čelu, po funkciji koju je obnašao, predsjednik Centralnog komiteta SK BiH, bio Nijaz Duraković.

 

Odbačene su, kao netačne i neosnovane sve konstrukcije srbijanske DB. Ocijenjeno je da su njeni agenti potpuno nezakonito i neovlašteno boravili i djelovali na teritoriju BiH. Sve se odigravalo u najvećoj tajnosti.

 

Prvu informaciju o tajnom, nezakonitom djelovanju srpskih bezbjednjaka u Srebrenici i Bratuncu objavio sam u subotnjem prilogu zagrebačkog "Vjesnika". Urednik, pokojni Srđan Španović, vjerovao mi je na riječ da takav dokument postoji, da sam ga imao u rukama, ali da ga ne mogu

priložiti uz članak jer je zaštićen državnom tajnom.

 

Istoga dana kada je tekst u "Vjesniku" objavljen i izazvao pravu medijsko-političko-policijsku buru na relaciji Sarajevo-Beograd, na tribini u Čitluku je gostovao dr. Ivo Cvitković, tada sekretar CK

SKBIH. Upitan da li je točno pisanje "Vjesnika" o upadu i tajnom djelovanju srpskih bezbjednjaka u BiH, Cvitković je odgovorio potvrdno.

 

Laknulo je i meni i uredništvu u Zagrebu...

 

PRATIM TE K'O UDBA...

 

(Bilo je to u jeku predizborne kampanje u Bosni i Hercegovini. U sedmici u kojoj se dešavao pomenuti događaj, održan je veliki miting Stranke demokratske akcije u Foči. Na njemu se lider te stranke Alija Izetbegović "Velikim Bogom zakleo da Drina više nikada neće teći krvava").

 

Srebrenica je u ljeto 1990. bila pitoma, bogata čaršija, vrijedne, gostoljubive čeljadi. Pribavio sam od tadašnjih općinskih vlasti u Srebrenici podatke o navodnom iseljavanju srpskog stanovništva koji su otkrili da je izvještaj operativaca Jovice Stanišića "sa terena" na kojem su protivzakonito boravili i radili, tendenciozan, lažan.

 

U to je vrijeme najpoznatiji "srpski emigrant" iz Srebrenice bio policajac Naser Orić, koji je osiguravao Slobodana Miloševića, a sina mu Marka odvodio i dovodio iz škole.

 

(Fotokopiju dokumenta Državne bezbednosti Srbije nekoliko sedmica kasnije objavit će Vlastimir Mijović u, također zagrebačkom, "Danasu". Srbijanska policija ga je tužila i sudski proces u Beogradu trajao je do samog početka rata 1992. godine).

 

U julu 1995. godine srbijanska tajna policija je u Srebrenicu upućivala drugačije policajce i saradnike: "Škorpione", bjelosvjetske ubice, Franca Kosa, Dražena Erdemovića, Boškića, Cvetkovića, neposredne izvršioce ranije planiranog i osmišljenog genocida.

 

Priča o desetinama srpskih policajaca koji su mimo svoje volje i stvarnih nadležnosti lani u Potočarima osiguravali posjetu srbijanskog premijera Aleksandra Vučića, stoga, nažalost, nije

iznenađujuća, nego je očekivana i pitanje je kontinuiteta...

trenutak ...