SITNI PRESTUPNICI I KRUPNI KRIMINAL: Koliko bi bio kažnjen sitni prestupnik da je ukrao tuđi mobitel, kao što je učinio državni tužitelj Čavka?!

Skandal sa tužiteljem Olegom Čavkom, kojeg su i ranije presuđeni kriminalci i ubice (Muhamed Ali Gaši, Zijad Turković i njegova supruga Šejla...) optuživali da voli uzimati nešto što nije njegovo, iskrsnuo je usred blamaže u čijem je središtu bio glavni državni tužitelj Goran Salihović

  • SENAD ANTE-PORTAL

  • 09. Sep. 2016  09. Sep. 2016

Piše: SENAD AVDIĆ

 

Među uličnim prestupnicima, kradljivcima, kako bi to rekli sportski komentatori "popularnim sitnim delinkventima", važi pravilo da se ne kradu skupi mobiteli.

 

Prvo jer je preriskantno, takvi uređaji ne nose lake, naivne žrtve, nego vrlo često mnogo veći i opasniji kriminalci od njih, i, drugo, takav, skupi, "vrišteći" mobitel nikako nema prođu na crnom tržištu jer se vrlo brzo i jednostavno lociraju i mobitel i njegov novi vlasnik.

 

Ono što znaju sitni, ulični i tramvajski džeparoši i "tašnari", ne zna, međutim, Oleg Čavka, državni tužitelj u Odjelu za organizirani kriminal.

 

On je, kako je i sam priznao, "otuđio dokazni materijal" iz jednog aktuelnog sudskog predmeta i odnio ga kući, ili da prevedemo na razumljiv jezik, ukrao iz Suda BiH mobitel optuženom (krupnom) kriminalcu Anesu Kurbegoviću.

 

Odmah po izlasku iz pritvora, Kurbegović je primijetio da se neko „igrao“ sa njegovim mobitelom, a vrlo brzo ga je locirao na području općine Breza. Tamo, naime, stanuje tužitelj Čavka koji je nešto čeprkao po njegovom aparatu, nakon što je u njega stavio svoju SIM karticu.

 

Da se, uglavnom amaterski, voli "zaigrati" sa tehničkim novotarijama, pokazao je Čavka prije tri-četiri godine kada je sa svoga računara hakirao (u pokušaju da ga dodatno kompromitira) svog šefa, tadašnjeg glavnog tužitelja Milorada Barašina.

 

Disciplinska komisija Visokog sudskog i tužiteljskog vijeća kaznila ga je sitnom novčanom kaznom, nevrijednom spomena. Jučer je disciplinska komisija VSTV-a ponovo amnestirala Čavku, unatoč tome što je priznao da je počinio ozbiljno krivično djelo (otuđenje tuđe stvari...).

 

NEKE ČAVKE NIKAD NE POLETE

 

Podjednako je simbolično kažnjen, gotovo pomilovan, zadržan na poslu, i rečeni glavni tužitelj Barašin, iako je, crno na bijelo, audio i video, dokazan njegov prisan, prijateljski (pa i poslovni) odnos sa Slobodanom Tešićem, osobom sa UN-ove crne liste, jednim od najvećih svjetskih liferanata oružja.

 

Skandal sa tužiteljem Olegom Čavkom, kojeg su i ranije presuđeni kriminalci i ubice (Muhamed Ali Gaši, Zijad Turković i njegova supruga Šejla..) optuživali da voli uzimati nešto što nije njegovo

(garderobu, novac..), iskrsnuo je usred blamaže u čijem je središtu bio njegov šef, Goran Salihović, glavni državni tužitelj.

 

Salihovića je, podsjetimo, iz nehata, denuncirao njegov intimus, novinar (?) Mato Đaković u snimljenom telefonskom razgovoru sa Miloradom Dodikom. Đaković, vidjeli smo, odnosno čuli smo, hvata muštuluk predsjedniku RS da će Salihović obustaviti sve istrage koje su pokrenute protiv njega.

 

U Odboru za sigurnost Parlamenta BiH poslanici iz Saveza za promjene tražili su istragu o presretnutom razgovoru koji kompromitira Gorana Salihovića. Protiv su, naravno, bili članovi odbora iz Dodikove stranke. Oni su okrenuli stvar naopačke: tražili su da se istraži zakonitost prisluškivanja njihovog predsjednika Dodika.

 

Član tog odbora je i Fahrudin Radončić, lider Saveza za bolju budućnost i vlasnik "Avaza" čije se suđenje pred Sudom BiH za pritisak na pravosuđe privodi kraju.

 

ŠTA SE SLUŠA U TUŽITELJSTVU

 

Kako se tvrdi u pravosudnim kuloarima, i Radončić je, poput Dodika, pokušavao preko istog onog novinara (sic!) imati uvid u istragu koje se krajem prošle godine protiv njega vodila. Problem je bio u tome što je istraga vođena u najvećoj tajnosti.

 

Operativne mjere koje su pokrenute protiv Radončića i drugih u njegovom predmetu bile su tajna i za druge tužitelje u Tužiteljstvu BiH. Prije svih za Olega Čavku, ali i za Dianu Kajmaković koje je

"Dnevni avaz" prije tri godine, bez uvjerljivog obrazloženja, izabrao za "ličnosti godine". Radončić je, usput, zlu ne trebalo, Kajmakovićkinog muža postavio za direktora Aerodroma Sarajevo.

 

Dugo bi trajalo podsjećanje na sve skandale, afere, propuste, nezakonitosti..., koji su obilježili deceniju i pol dugu povijest Tužiteljstva BiH.

 

(Svjesno smo, zbog skučenosti prostora, zaobišli slične, pa i drastičnije slučajeve u praksi Suda BiH, od nikad razjašnjenog bijega Ante Jelavića nekoliko minuta prije izricanja kazne pa do aktuelnog suđenja Azri Miletić, sutkinji Apelacionog suda, koju se tereti za uzimanje mita).

 

Nismo se, pored ostalog, osvrnuli na apsurdnu, neprimjerenu, štetnu polemiku Tužiteljstva sa Sudom BiH zbog nepotvrđivanja stanovitih (manjkavih, šlampavih) optužnica. Preskočili smo međunarodni skandal od prije tri mjeseca kada je temeljitu, sveobuhvatnu kritičku analizu

ugledne britanske sutkinje Joanne Korner o lošoj praksi Odjela za ratne zločine Kolegij Tužiteljstva dočekao na nož i ocijenio kao "grubo miješanje u neovisnost pravosuđa".

 

Neopravdano je preskočen niz istraga o organiziranom kriminalu i korupciji, poput hapšenja čelnika Uprave za indirektno oporezivanje Kemala Čauševića i njegovih suradnika optuženih za pronevjeru nekoliko milijardi maraka, za šta još ne postoji optužnica.

 

Prije tri-četiri godine tadašnji su lider SDP-a Zlatko Lagumdžija i Milorad Dodik, premijer Republike Srpske, navrat-nanos sklepali nekakav prijedlog reforme pravosuđa kojim je izbor tužitelja trebalo oteti iz nadležnosti Visokog sudskog i tužiteljskog vijeća i prebaciti u parlamente, državni, entiteske, kantonalne.

 

SIĐI DO "REKETA"

 

Zahvaljujući protivljenju međunarodnih predstavnika i mlakim, stidljivim kritikama tzv. stručne javnosti, koji su taj pokušaj ocijenili kao političko zauzdavanje tužiteljstva, Dodik i Lagumdžija su od te namjere odustali.

 

Nije teško bilo prozrijeti njihovu konačnu namjeru: izborom politički prihvatljivih i lojalnih tužitelja osigurati se od eventualnih sudskih progona.

 

No, pokazat će se da za to nije bilo potrebe, jer su svi slučajevi potencijalnog kriminala kojima su dvojica lidera bili obuhvaćeni (afera "Reket" kod Lagumdžije i izgradnja Zgrade Vlade RS kod Dodika) stvar prošlosti.

 

Nema sumnje da će se sličan pravosudni scenarij ponoviti i u slučaju štampanja identifikacijskih dokumenata i uloge firme Mühlbauer, sa kojom su povezani Lagumdžija i Dodik, posao na koji je potrošeno više od stotinu miliona maraka.

 

Milorad Dodik je prošle godine tražio održavanje referenduma o ukidanju Suda i Tužiteljstva BiH, pa je odustao nakon pritiska međunarodne zajednice. Danas takav referendum Dodiku uopće nije potreban, budući da se pokazalo (a potvrdio je to i glavni tužitelj Salihović preko svog jarana Đakovića) da mu od državnih pravosudnih institucija ne prijeti nikakva opasnost.

 

Nije Tužiteljstvu BiH za gubljenje kredibiliteta i profesionalnog ugleda trebao Milorad Dodik: potrudili su se svojski da se oni samo kompromitiraju i nekažnjeno uruše u korupciji, kriminalu, nepotizmu.

 

Sa popriličnom sigurnošću mogu pretpostaviti da bi Dodikov zahtjev o preispitivanju Tužilaštva BiH podjednak entuzijazam proizveo i u Federaciji BiH kao i u Republici Srpskoj!

trenutak ...