SREBRENICA, STOLAC, PONOVO: Treba li SDA potjerati amatera Kaplana a za načelnika Stoca predložiti profesionalca - Felixa Sturma!

Lokalni izbori koji su održani, a zahvaljujući Srebrenici i Stocu još uvijek nisu završeni, nisu donijeli ništa novo, ni dobro ni loše. Oni su samo, retorički i emotivno, osvježili STARE sentimente i ohrabrili nove tlapnje za preddejtonskim poretkom, koji smo kolokvijalno zvali ratom

  • SENAD ANTE-PORTAL

  • 10. Okt. 2016  10. Okt. 2016

Piše: SENAD AVDIĆ

 

 

Milorad Dodik je onomad, nakon sastanka sa Tomislavom Nikolićem u Beogradu, kazao znatiželjnim novinarima kako je "naš kandidat, gospodin Grujić, siguran pobjednik za načelnika Srebrenice".

 

Niko od novinara nije primijetio da Dodik ne zna ni kako se preziva srpski / njegov kandidat za prvog čovjeka Srebrenice; Mladen Grujičić, a ne Grujić.

 

Upitajte, međutim, u po dana, u po noći, bilo koga novinara u Srbiji (o Dodiku, Vučiću, Nikoliću, da ne zborimo) kako se zove Grujičićev protivkandidat, k'o iz topa (odnosno, još bolje, iz VBR-a!) će vam odgovoriti: "Ćamil Duraković"!

 

Uvjeren sam da bi svaka, makar površna, anketa pokazala da više ljudi u Srbiji zna ko je Ćamil Duraković nego što ih je čulo za gradonačelnika Beograda, Sinišu Malog. Duraković je, bez svoje zasluge, po "poznatosti" u Srbiji prestigao dugo godina neprikosnovenog sugrađanina Nasera Orića.

 

Ne treba to nimalo čuditi, ima li se u vidu srpska medijska (i politička, svakako) opsjednutost izborima u Srebrenici: prošle nedjelje, dok su hiljade građana Beograda na poziv Inicijative "Ne da(vi)mo Beograd" tražile ostavku gradonačelnika Malog ("Pao je Mali, pašće i

Veliki", pisalo je na jednom transparentu), nijedan srpski elektronski medij, ni režimski ni nerežimski, taj protest nije fermao ni na razini "nemilog ekscesa".

 

Istovremeno, za ubjedljivo drugo mjesto među vijestima (odmah iza Vučićevih brojnih aktivnost i bezbrojnih press obraćanja), a prije "sramnih ultimatuma iz Brisela" oko imovine na Kosovu, izborili su se izbori u Srebrenici.

 

CRNI GRUJA U SREBRENICI

 

Teško je odgonetnuti čemu treba zahvaliti toliku fokusiranost, pa i navijačku ostrašćenost, srbijanske javnosti za izbor načelnika u jednoj jadnoj, siromašnoj, bezperspektivnoj općini Bogu iza nogu?

 

Ako se držimo pravila po kojem su jednostavni odgovori uvijek najtačniji, onda bi odgovor mogao biti da srbijanska javnost (odnosno najveći i najutjecajniji njen dio) izborom pr(a)vog Srbina (ne treba zaboraviti da je Desnica Radivojević bio načelnik prije nego se "odnarodio", "poturčio") za načelnika Srebrenice dobiva satisfakciju kako se genocid u tom gradu, ipak, na koncu isplatio!

 

Samo je još, gluho bilo (!), falilo da u pobjedničkoj euforiji Grujičić poruči da će se "osvetiti Turcima za sve izborne poraze u zadnjih 20 godina"!?

 

Pravu lavinu oduševljenja u Srbiji je proizvelo obećanje (vjerovatnog) načelnika Srebrenice Grujičića da će se i sa njim na čelu ove općine nastaviti obilježavati Jedanaesti juli. Za srpske analitičare, poput bivšeg člana "Idola" Nebojše Krstića, za kojeg (mi) je pokojni Vlado Divljan rekao kako duboko žali što ga je i u putu sreo, to je dokaz Grujičićeve "umerenosti" i "dobronamernosti".

 

Ne zna ni Krstić, savjetnik bivšeg predsjednika Srbije Borisa Tadića i sadašnji "analitičar i marketinški stručnjak" (dakle-prevarant), kao ni cjelokupan srbijanskli mainstreem, da to nije stvar "umerenosti", niti dobre volje Grujičića, nego je njegova zakonska obaveza.

 

Wolfgang Petritsch, tadašnji Visoki predstavnik, donio je 2000. godine odluku o Memorijalnom centru Potočari, koju je sedam godina kasnije njegov nasljednik Christian Schwartz Schilling pretvorio u zakon.

 

Grujičić se, dakle, obavezao da će poštivati zakon, a to je, očito, u zemlji u kojoj je bezakonje pravilo i pitanje nacionalnog ponosa, golemi, ohrabrujući kuriozitet!

 

Neki je šaljivdžija htio predložiti (ja, da se ne lažemo!) "probosanskim" strankama okupljenim u Inicijativu za Stolac da pod hitno ukinu Salmira Kaplana kao kandidata za načelnika Stoca. :Ako je

kriterij za kandidaturu bio da se budući načelnik voli i zna tući, onda neka SDA predloži Felixa Sturma, Savez za bolju budućnost svog člana Dževada Poturka, a jedan od dvojice braće Stojnić, Denis ili Dado, neka predstavlja Demokratsku frontu.

 

Njima je barem marisanje posao, a ne stranački hobistički zadatak.

 

U nedjelju su Stolac obišli hrvatski (mali, ali tehnički) ministri Božo Petrov i Miro Kovač da bi smirili nacionalne strasti i, sa mnogo razloga i prava, protestuju što se od Kaplanovog huliganstva nisu

distancirali oni koji su ga kandidirali za načelnika.

 

U centralnoj informativnoj emisiji Hrvatske televizije istog dana je povjesničar dr. Ivo Lučić (prvi obavještajac "Herceg Bosne" i najpovlašteniji cinkaroš na Tuđmanovom dvoru) kazao kako je divljaštvo u Stocu "dio šireg, dugoročnijeg problema".

 

Glavni problem, prapočetak cjelokupnog "zapadnog grijeha" u BiH, po njegovom objektivno-znanstvenom mišljenju, počinili su bivši visoki predstavnici Wolfgang Petritsch i Paddy Ashdown svojim intervencijama u Dejtonski sporazum, prije svega u Izborni zakon.

 

...A JA I ŽUGA NI NA MORE

 

Svoju naučnu opservaciju, povjesničar dr. Ivo (Piljar) "zakovao" je zaključkom od kojeg se ledi krv u "krvožilnom sustavu" : "A Wolfgang Petritsch je, by the way, od para koje je zaradio u Bosni

kupio kuću na Jadranu".

 

Podsjeća li vas ovo denunciranje austrijskog diplomate na nešto već viđeno, (ne)čuveno. Nedostajalo je samo da perfektno informirani profesor- denuncijant izvijesti javnost da je uzročnik svih hrvatskih nevolja ambasador Petritsch kupio kuću u Cavtatu, pa da do u dlaku citira pokojnog svog suborca i medijskog operativca Smiljka Šagolja, koji je 23 godine ranije na istoj televiziji, poslije izvještavanja o zločinu Armije BiH nad Hrvatima, poentirao: "A muslimani se i dalje

odmaraju na Jadranu".

 

Lokalni izbori koji su održani, a zahvaljujući Srebrenici i Stocu još uvijek nisu završeni, nisu donijeli ništa novo, ni dobro ni loše. Oni su samo, retorički i emotivno, osvježili STARE sentimente i ohrabrili nove tlapnje za preddejtonskim poretkom, koji smo kolokvijalno zvali ratom.

 

U kojem se zakoni nisu poštovali, osim zakona jačeg i bezobraznijeg.

 

Nije ni neočekivano, ni nelogično da postoje ozbiljne strukture, i u BiH i u okruženju, koje bi točak istorije vratili u godine kada Stolac nije bio grad-problem (kako i zašto može se isčitati iz haške presuda Prliću i ostalim), kada je Srebrenica riješena, kako je rekao Mladić "za sva vremena", a Fikret Abdić bio jedini musliman koji je dobrodošao na Jadran...

trenutak ...