PADAJ MILO I NEPRAVDO: Prevrat u Crnoj Gori je rusko maslo; Vučić mora dokazati da nije bio uključen

Organizatori neuspjelog državnog udara, koji je očito imao u planu umjesto Mila Đukanovića na vlast u ovoj državi uspostaviti nekakvog mutanta Milorada Dodika, potcijenili su Mila: zaboravili su da on je bio prvi srbijanski patent za rušenje nenarodne, odnosno nesrpske vlasti u Crnoj Gori

  • SENAD ANTE-PORTAL

  • 24. Okt. 2016  24. Okt. 2016

Piše: SENAD AVDIĆ

 

Hapšenje terorističke grupe od dvadesetak državljana Srbije na dan održavanja izbora u Crnoj Gori, kako vrijeme odmiče, čini se mnogo ozbiljniji događaj nego što je u prvi mah izgledao.

 

Kada je nekoliko sati nakon otvaranja izbornih mjesta objavljena vijest o osujećenoj terorističkoj zavjeri i hapšenju njenih vinovnika, doimalo se to kao još jedan izborni, marketinški manevar režima Mile Đukanovića koji se u prošlosti nije ustručavao sličnih manipulacija strahom i

frustracijama građana kako bi se održao na vlasti.

 

Nešto više ozbiljnosti i vjerodostojnosti u moguću istinitost tog događaja donijelo je navođenje imena, a pogotovo backgrounda, vođe te grupe - ozloglašenog srbijanskog šefa Žandarmerije, doduše penzioniranog, ali pitanje je mogu li se takvi likovi ikad "zaposve" rashodovati, Bratislava Dikića.

 

"Mali Legija", kako su mu, ne bez strahopoštovanja, laskali u Srbiji, spada u onu galeriju srbijanskih policijsko-parapolicijskih likova koji su posljednjih decenija uspješno "pretapali" svoje institucionalno i vaninstitucionalno "patriotsko služenje narodu", redovno kombinirano sa zločinom i kriminalom.

 

SRPSKI TERORISTI I CRNOGORSKI MAFIJAŠI

 

Vijest o hapšenju srbijanskih državljana, osumnjičenih za pokušaj državnog prevrata u Crnoj Gori zatekla je premijera Aleksandra Vučića na "vojnom služenju civilnog roka" u Nišu. Tom međudržavnom skandalu Vučić nije pridavao skoro nikakav značaj, bagatelisao ga je tvrdnjom

da "je malo čudno da se to dogovodilo upravo danas, na dan izbora", obećavajući da će, zbog toga što izbori još traju, više o tom događaju "reći sutra".

 

(Podsjetilo me to na događaj od prije skoro 30 godina, iz jeseni 1988. godine, iz Novog Sada kada je Milošević uz pomoć plaćenih mitingaša sa Kosova i ostatka Srbije rušio vlast u Vojvodini,

dokidajući autonomiju pokrajine. Zbunjeni vojvođanski policajci, koji će malo kasnije kapitulirati pred unakrsnom vatrom jogurta uoči mitinga su legitimirali sve sumnjive, nepoznate ljude, pogotovo sa Kosova i uže Srbije. Tako su u hotelu legitimirali Momčila Bajagića i njegove

„instruktore“ koji su prethodnih nedjelja snimali ploču u Novom Sadu. Na pitanje šta rade u Novom Sadu, i Bajagin odgovor da "snimaju ploču", ljutiti policajac je sumnjičavo rekao: "I baš ste danas na dan mitniga našli da snimate ploče".)

 

Tako i "Mali Legija" Dikić - našao baš na dan izbora da ruši izbornu volju Crnogoraca!

 

Vučića je, međutim, mnogo više od potencijalnog državnog udara u susjednoj zemlji, zabrinula serija mafijaških obračuna u Srbiji, koji su prema njegovim riječima, ali i tvrdnjama ministra policije Nebojše Stefanovića, naručeni i vođeni iz Crne Gore.

 

I jedan i drugi su najavili rat mafiji koja je svoj rat iz Crne Gore, kako je rečeno, preselila na beogradske ulice. Aleksandar Vučić se nije, kako je obećao, oglasio narednog dana, nije

se, zapravo o skandalu u Crnoj Gori očitovao sve do danas, kada je zakazao sjednicu Vijeća za nacionalnu sigurnost.

 

Samo je napomenuo da je o ovom događaju, uz pomoć svojih službi, pribavio "određena saznanja koje nemaju čak ni u vlasti Crnoj Gori".

 

Crnogorsko tužilaštvo koje je 15-orici uhapšenih produžilo pritvor za trideset dana, iz dana u dan bilo je sve uvjerenije da ima dovoljno dokaza da dokaže optužbe za terorizam i pokušaj državnog udara.

 

Potvrdio je to i Milo Đukanović, oprezno napominjući da niko u Crnoj Gori, samo zbog toga što su teroristi stigli iz Srbije, ne optužuje Vučićev režim za njenu destabilizaciju u korist srpsko-proruskog političkog bloka.

 

Koliko god su Đukanović i njegov policijski aparat nastojali da, za sada, ne uvlače Srbiju u priču o državnom udaru, u beogradskim političkim, medijskim i intelektualnim krugovima jasno se čuje da se radi upravo o tome - crnogorskom iskopavanju sve dubljih linija podjela sa Srbijom.

 

U Skupštini Srbije prošle se nedjelje čak čuo prijedlog da se rezultati crnogorskih izbora ne priznaju, a da se Mili Đukanoviću ponudi "politički azil u Srbiji, nakon što bude svrgnut sa vlasti".

 

RUSKO GUSLANJE

 

Uglavnom o terorističkom pokušaju državnog udara (uz obilno bratoubilačko krvoproliće) danas znamo više nego na dan izbora, ali ipak nedovoljno da bi zaključili ko je stajao iza propalog državnog udara, ukoliko nije Srbija, kako tvrde i Beograd i Podgorica.

 

Nekoliko dana pred izbore u Crnoj Gori visoki američki diplomata Hoyt Brian Yee upozorio je kako Rusija snažno podržava političke stranke i medije koji se protive Đukanovićevom evroatlantskom projektu. Đukanović je na mitinzima govorio o desetinama miliona dolara crnog novca koje

su iz Moskve stizale u ruke proruske opozicije.

 

Znači li to, ukoliko je propali državni udar u Crnoj Gori bio "rusko maslo", da se time amnestira Beograd, pa i Vučićev režim? Teško. 

 

Recimo, u posljednjih je pola godine srbijanska policija i vojska izvela nekoliko antiterorističkih vježbi (posljednju ovaj vikend u Novom Sadu), koje su pretpostavljale zaštitu objekata i života građana od terorističkih grupa ilegalno ubačenih u Srbiju.

 

Jedna takva je izvedena sa policijom RS, kako bi se teroristima koji kane iz BiH ugroziti Srbiju, pokazalo kakav im se pakao sprema. Nema, međutim, primjera barem u posljednjih dvadeset i pet godina da je Srbija ikada bila meta napada terorista izvana; ima, zato, nebrojeno mnogo krvavih primjera o divljanju srpskih terorističkih, paravojnih zločinaca po zemljama regiona...

 

Da parafraziram Marka Miljanova; junaštvo je štititi sebe od (makar nepostojećeg) tuđeg terorizma, a čojstvo štititi druge od svog terorizma!

 

Organizatori neuspjelog državnog udara, koji je očito imao u planu umjesto Mila Đukanovića na vlast u ovoj državi uspostaviti nekakvog mutanta Milorada Dodika, potcijenili su Mila: zaboravili su da on je bio prvi srbijanski patent za rušenje nenarodne, odnosno nesrpske vlasti u Crnoj Gori.

 

Iz tih slavnih, antibirokratskih vremena ostala je upamćena anegdota sa mitingašima koji su, rušeći vlast, uzvikivali "HOĆEMO RUSE".

 

Poslije, kada je iz komunističkog jugoslovenskog vrha to zamjereno Milu i družini, kazao je da su demonstranti urlikali HOĆEMO GUSLE!

 

Od tada je prošla čitava vječnost, sve se promijenilo, pa i Milo, ali Ruse o tome još niko nije obavijestio...

trenutak ...