SREBRENICA I VUKOVAR, BRAĆA PO MAĆEHI: Zašto su Vukovar za Zagreb, a Srebrenica za Sarajevo i Banju Luku postali gradovi za jedan dan?!

U Vukovaru, gradu koji ima službeni status grada od posebne državne skrbi i pijeteta, kaže gradonačelnik Penava, živi manje ljudi nego što ih je bilo zaposleno prije rata. U Srebrenici, opet, danas živi tri puta manje ljudi (ne više od četiri hiljade) nego što ih je glasalo tek prije mjesec dana

  • SENAD ANTE-PORTAL

  • 27. Okt. 2016  27. Okt. 2016

Piše: SENAD AVDIĆ

 

Hajdemo za početak pokušati izvesti jedan mali, ne težak test, rutinsku provjeru opće informiranosti u koju kod čitatelja ovog portala nikada nisam sumnjao. Dakle, pročitajte citate koji slijede, pa pokušajte odgovoriti ko ih je izgovorio:

 

"Ovaj grad je potpuno ovisan o državi koja se do sada pokazala kao loš gospodar..."

 

Pa dalje:

 

"Vrh države treba napokon odlučiti: hoće li ovaj grad živjeti, ili će umrijeti..."

 

I još:

 

"Imamo tri puta manje zasposlenih nego prije rata. Prije rata je ovaj grad imao više zaposlenih ljudi nego što danas ima stanovnika. Sadašnjom dinamikom razvoja mi ćemo do predratne razine razvijenosti doći za nekih stotinu godina".

 

Potom i ovo:

 

"Naši predstavnici u državnim institucijama vode računa o sebi, a ne o interesima nas koje predstavljaju".

 

Ako ste do sada i imali neke dvojbe, pa niste sigurni čije su ovo riječi, naredni citat istog dužnosnika pomoći će da se te nedoumice definitivno riješe:

 

"Nama koji živimo ovdje nije dovoljno što nas predstavnici vlasti posjete jednom godišnje, na dan pada našeg grad u srpske ruke i tragedije koja se desila. Oni dođu, odaju počast stradalima i odu, a mi ostajemo i dalje živjeti sa svojim problemima".

 

Potpuno ste sigurni kako ovo mogu biti samo riječi gradonačelnika Srebrenice, samo još ne možete "provaliti" kojeg, bivšeg Ćamila Durakovića, ili glanc-novog Mladena Grujičića?

 

FATUM "NEGATIVNE GEOGRAFIJE"

 

E, pa, morat ću vas razočarati - niste, nažalost, u pravu! Iako bi, ne treba sumnjati, i bivši i aktualni načelnik Srebrenice glatko potpisali sve što je rečeno. Citirao sam dijelove "svakidašnje jadikovke" Ivana Penave, gradonačelnika Vukovara, koju je ogorčeno - upozoravajuće ovih dana,

uoči obilježavanja 25 obljetnice okupacije ovog grada, ubijanja i progona njegovih stanovnika, izgovorio na konferenciji za tisak i još nekoliko britkih javnih istupa.

 

Zapanjujuće su podudarne, gotovo fatalistički isprepletene sudbine, predratne, ratne i poslijeratne ova dva grada smještena na istočnim rubovima svojih država, kojima je "negativna geografija" bila sudbina.

 

Vukovar je bio prvi, Srebrenica posljednja krvava epizoda u bestijalnoj dugogodišnjoij seriji agresije i zločina srbijanskog režima i njegovih lokalnih šegrta. Opet, u nekim prilično pažljivo i

dobro argumentiranim teorijama zavjere, i Vukovar i Srebrenica trebali su vlastima u Zagrebu i Sarajevu kao dobrovoljno žrtvovani plijen kako bi senzibilizirali međunarodnu javnost i prisilile je na promjenu diplomatske i vojne nezainteresiranosti i ignorisanja stradanja Hrvatske i Bosne i Hercegovine, odnosno Hrvata i Bošnjaka.

 

Vukovar je dvije godine nakon Daytona mirno reintegriran uz pomoć Sjedinjenih Američkih Država, Srebrenica je pripala Republici Srpskoj, uz presudno asistiranje i suglasnost iste diplomatske i vojne velesile.

 

Ali, nije o tome riječ u ovom tekstu, nego je riječ o nečem drugome.

 

Prije pet-šest godina u jednoj emisiji na srbijanskoj televiziji posvećenoj pomirenju u regiji gostovao sam sa Željkom Sabom, tadašnjim gradonačelnikom Vukovara. Gotivili su Srbi, i u Vukovaru i u Srbiji, gradonačelnika Sabu zbog njegove uravnotežene, tolerantne nacionalne politike.

 

Kada je nešto ranije kao prvi SDP-ovac izabran na tu dužnost, domoljubna javnost i lokalna i općehrvatska bila je zgrožena. "Najgori dan za Vukovar nakon okupacije", tvrdilo se nakon

izbora. 

 

Na sljedećim izborima pobijedio je Ivan Penava, tvrdi HDZ-ovac, domoljub sa dna kace čije prezime ukazuje na hercegovačke korijene.

 

Sabo je boreći se za ostanak na vlasti nešto uprskao sa kupovinom skupštinskih odbornika i zbog toga završio u zatvoru. (Ponovo su asocijacije na Srebrenicu neumoljive.)

 

SRBI, KO VAS SKRBI?

 

Novi gradonačelnik vratio je Vukovaru staru patriotsko-nacionalističku aromu: lupale su se table sa ćiriličnim natpisima, nastavljena je nacionalistička segregacija u školama i poduzećima, dan pada Vukovara iz godine u godinu bio je na rubu građanskog rata između dvije konfrontirane kolone, "patriotske" i "izdajničke".

 

(Nimalo atmosfera na tom događaju nije bivala manje naelektrizirana od one u Potočarima, prilikom linča Aleksandra Vučića!)

 

I šta je Vukovar, šta su građani, Hrvati, ali, da prostite, i Srbi, toga grada dobili, što ranije nisu imali, nakon što je "vraćen" u hrvatski, HDZ-ov pravni i politički zagrljaj? Dobili su, tužan,

siromašan, neperspektivan grad za koji njegov gradonačelnik još nije siguran "da li će živjeti, ili umrijeti".

 

U Vukovaru, gradu koji ima službeni status grada od posebne državne skrbi i pijeteta, kaže gradonačelnik Penava, živi manje ljudi nego što ih je bilo zaposleno prije rata. U Srebrenici, opet, danas živi tri puta manje ljudi (ne više od četiri hiljade) nego što ih je glasalo tek prije mjesec dana.

 

Posljedice rata, pogotovo onako brutalnog i totalnog koji je klimaks imao u Vukovaru i Srebrenici, se dugotrajno i teško, često i nikada saniraju. Teško je reći šta je lijek za takvu tešku, hroničnu bolest, ali je, barem evidentno šta nije: novi, a zapravo stari, nacionalizmi i šovinizmi!

trenutak ...