SRPSKA SE PRUGA S KOSOVA ČUJE: Cirkuskim vozom „Kosovo je Srbija“, Vučić i Nikolić su samo ponovili Miloševićev pokušaj okupacije Ljubljane iz 1989.godine!

Srbija je u novu 2017.godinu startovala „oštro i na prvu loptu“; od ponižavajućih prijetnji ministra vanjskih poslova Ivice Dačića upućenih Makedoniji i Crnoj Gori, preko Nikolićevih „tajnih snova“ o raspadu Bosne i Hercegovine koje je javno izgovorio njegov „brat Mile“, pa do broda luđaka, odnosno „inat voza“ koji „doći neće“ na Kosovo.

  • SENAD ANTE-PORTAL

  • 16. Jan. 2017  16. Jan. 2017

  • 16

Piše: SENAD AVDIĆ

 

Neki je (ruski) povjesničar, definirajući vanjsku politiku Rusije, kazao da se „ona mijenja svake godine, ali da je već dvjesto godina ostala nepromijenjena“. Naravoučenije: ako želiš da nešto ostane isto, moraš ga redovno mijenjati.

 

Tako nekako, samo ne baš dvjesto godina, ali stotinu svakako, mogla bi se okarakterizirati i srpska (geo)politika na Balkanu, ili, kako se to danas kaže regiji - posjeduje svoju konzistentnu logiku i za unutarnje, ali i za vanjske potrebe. Posjeduje kontinuitet, dakle! On, kontinuitet, jeste često iracionalan do neobjašnjivosti, autodestruktivan na granici mazohizma, ali je, to se ne može osporiti, kontinuitet.

 

Subotnja vožnja „srpskog voza istine“ na relaciji Beograd - Sjeverna Kosovska Mitrovica po svemu je bio gromoglasni „veliki prasak“ iracionalnosti i neozbiljnosti, koji bi u neka vedrija i sretnija vremena (na manje zapaljivom prostoru) mogao biti samo povod samo za šegačenje, sočnu zajebanciju.

 

ČEKAJUĆI VOZ ŠTO DOĆI NEĆE

 

Srpski „gvozdeni konj“, išaran drečavim bojama kojim je na desetine jezika ispisano da je „Kosovo Srbija“, sa dva vagona čiji su interijeri „oplemenjeni“ likovnim radovima srpskih i ruskih naivnih crtača freski, sa bežičnim internetom i besplatnom rakijom i mezom, voz u kojem nije bilo putnika-namjernika, sa kupljenom kartom, nego samo „uglednih gostiju“ i novinarskih ekipa, svugdje drugdje bi mogao biti povod samo za kakvu veselu burlesku, neku vrstu „Ko to tamo peva“, samo na šinama.

 

Samo je u Srbiji, odnosno na Kosovu (ispostavilo se da Kosovo, ipak nije Srbija kako je pisalo na vozu, baš kao što ni predratna sarajevska pošta nije bila Srbija, nego pošta) takva vrhunska zajebancija može izaći na zlo, odnosno umalo izazvati krvoproliće, odnosno rat nesagledivih razmjera i posljedica.

 

Ali, sve smo to jednom, samo na drugom mjestu, već vidjeli, ništa Aleksandar Vučić i Tomislav Nikolić nisu morali izmišljati, patentirano je to do posljednjeg detaljčića prije njih.

 

Pred nešto više od četvrt stoljeća, 29.novembra 1989.godine (na Dan Republike) na istom mjestu, Željezničkoj stanici u Beogradu, bilo je postrojeno, u borbenom rasporedu, desetine redovnih i vanrednih „vozova istine“ spremnih da povezu hiljade Srba u Ljubljanu, da tamošnjem narodu, kako su prijeteći najavljivali, „otvore oči“! Jer, „Ljubljana je bulana“, kako su pjevali Pankrti, a složio se lider kosovskih Srba Miroslav Šolević (danas se takav uštirkano-voštani mamlaz predstavlja kao Marko Đurić).

 

Nakon što se tadašnje komunističko rukovodstvo Slovenije solidariziralo sa albanskim rudarima koji su štrajkovali glađu u rudniku Stara Jama u Kosovskoj Mitrovici, Slobodan Milošević, osokoljen uspjesima svojeg izvoza „antibirokratske revolucije“ u Vojvodinu, Crnu Goru, Kosovo, odlučio je isti, provjereni, scenarij režirati i u Sloveniji. Digao je na noge hiljade profesionalnih srpskih mitingaša, osigurao im vozove, hranu, piće i drugu logistiku, i naložio da krenu u Ljubljanu kako bi na Mitingu istine, kazali Slovencima pravu istinu o njihovom izdajničkom, odnarođenom, irdentističkom, albanofilskom rukovodstvu.

 

OŠTRO I NA PRVU LOPTU

 

Slovenačko rukovodstvo, plašeći se vrlo vjerojatnog krvoprolića, zabranilo je srpski miting i zatvorilo granice za ulazak vozova iz Srbije. Milošević je, optužujući tadašnjeg slovenačkog lidera Milana Kučana da se „plaši vlastitog naroda i istine“, uveo Sloveniji sankcije i blokirao izvoz slovenačkih roba u Srbiju.

 

Mnogi ozbiljni pravni eksperti (poput pokojnog advokata Srđe Popovića) taj datum, kada je Milošević bojkotom slovenačke robe razorio ekonomsko jedinstvo zajedničke države, uzimaju kao početak ustavno- pravnog kraja SFR Jugoslavije. Samo godinu i po dana kasnije, u junu 1991. godine srpski državni vrh je na Sloveniju, umjesto vozova „istine“ sa razularenim mitingašima, poslao tenkove poluistine...

 

Srbija je u novu 2017.godinu startovala „oštro i na prvu loptu“; od ponižavajućih prijetnji ministra vanjskih poslova Ivice Dačića upućenih Makedoniji i Crnoj Gori, preko Nikolićevih „tajnih snova“ o raspadu Bosne i Hercegovine koje je javno izgovorio njegov „brat Mile“, pa do broda luđaka, odnosno „inat voza“ koji „doći neće“ na Kosovo.

 

Sve smo to dakle već vidjeli, doživjeli, pa u velikoj mjeri i preživjeli. Budalama je, kažu, svaki dan Bajram, a Srbima izgleda, svaka Nova Godina - Godina raspleta!

Komentari - Ukupno 16

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove redakcije Slobodna Bosna. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Redakcija zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara redakcija nije dužna obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

  1. Lista komentara
  2. Dodaj komentar

trenutak ...