ŠTA VUČIĆ MOŽE REĆI ZA OVU PERIŠIĆEVU NAREDBU: “Za vojsku dati tri milijarde dolara da godinama drži Sarajevo pod opsadom”

Jovica Stanišić, načelnik DB-a Srbije, Vojsci RS-a stavio je na raspolaganje svoje snage koje bi bile angažovane u akciji osvajanja Žuči. “Mi možemo izdvojiti 120 ljudi. Jednu specijalizovanu grupu za noćno dejstvo na distanci (90mm). Potrebno je da se formira zajednički štab i da idu na deo položaja u reonu Renovica - Prača i na desnoj obali rijeke Drine. Naša borbena grupa je spremna sutra da krene...”

  • Mini market

  • 22. Feb. 2017  23. Feb. 2017

  • 2

 

Piše: MIRHA DEDIĆ

 

Mladićevi dnevnici koji su uvršteni u Haagu kao dokazni materijal protiv šestorice haških optuženika svjedoče u kojoj mjeri je Srbija upletena u monstruozne pohode koje je u Bosni i Hercegovini provodio general Ratko Mladić. Mladićevi dnevnici mogu predstavljati čvrst dokaz za reviziju presude BiH protiv Srbije, čije pokretanje je danas premijer Aleksandar Vučić kritikovao i ocijenio da je će odnose između dvije zemlje BiH i Srbije vratiti 25 godina unazad.

 

Donosimo dijelove Mladićevih dnevnika koji pružaju najuvjerljivije dokaze o koordinaciji na najvišem nivou između rukovodstva Vojske RS-a i vojnog, političkog i bezbjednosnog vrha Srbije u svim vojnim operacijama na teritoriji BiH.

 

“U OPSADI SARAJEVA ANGAŽOVATI VOJSKU JUGOSLAVIJE”

 

Slobodan Milošević pozvao je političko i vojno rukovodstvo Republike Srpske na brifing 13. decembra 1993. godine u Beogradu. Sa srbijanske strane prisutni su bili i general Momčilo Perišić, načelnik Generalštaba VJ, Jovica Stanišić, načelnik DB-a Srbije, i Zoran Sokolović, savezni ministar MUP-a. Milošević je tražio da se detaljno razradi operacija opsade Sarajeva za koju je stavio na raspolaganje i snage Vojske Jugoslavije.

 

Odmah na početku sastanka Jovica Stanišić je kazao da je sastanak zakazan na inicijativu Srbije, prvenstveno kako bi se razmotrilo na koji način Srbija sve može pomoći Republici Srpskoj. Radovan Karadžić je odmah uzeo riječ:

 

“Ide se kraju konflikta. Ovo je za nas najpovoljniji trenutak za završetak rata. Držimo 75 odsto teritorije i kontrolišemo vitalne delove teritorije. Nismo realizovali nešto u dolini Neretve i izlaz na more što bi mogli da učinimo političkim putem. Mi moramo vratiti deo teritorija jer Međunarodna zajednica neće prihvatiti da 31 odsto Srba drži 75 odsto teritorije. Osmehuje nam se ujedinjenje sa Srbijom. Naši strategijski ciljevi su da se odvojimo od muslimana i Hrvata, da Drina ne bude granica, da ovladamo delom doline Neretve, takođe nam je bitan izlazak na more i da imamo svoj deo Sarajeva. Sarajevo je prioritet i ključ rata. U Sarajevu će pokušati da se razmahne islamska kultura. Važna nam je i dolina reke Prače. Važna je radi veze sa Srbijom. U Sarajevu moramo uzeti neke kote koje će obezbediti naš prodor. Posebno je važna Žuč, radi obezbeđenja kompleksa fabrika, a Rajlovac će biti kampus našeg univerziteta. Možemo biti prisiljeni da potpišemo mir. Mojmilo je takođe važna tačka za Sarajevo.”

 

Momčilo Perišić je iznio svoje viđenje kako jedinice Vojske Jugoslavije mogu pomoći u akciji osvajanja Sarajeva: “Trebamo tri brigade pozvati 35 dana ranije i gotove brigade su od 200 do 400 ljudi koji odslužuju vojni rok u decembru. Možemo vam pomoći u trofejnom oružju. Za sve tri vojske treba dati 3,5 milijardi dolara, a može se obezbediti 840 miliona dolara. Kako da motivišemo ljude sa ovog prostora, a vojne obveznike sa tog prostora koji su ovde dezerteri? Nemamo zakonskog uporišta da ih vraćamo tamo. Zadaci se nerealni i u kratkom roku, ne mogu se izvršiti...”

 

Milošević je presjekao Perišića: “Vojne obveznike tražite, mi ćemo vam ih policijom isporučiti.”

 

Momčilo Krajišnik se nadovezao: “Podjednako su nam važni Prača i Sarajevo. Dobro je provocirati desnu stranu Goražda jer je to za nas od strateškog značaja. Sada crtamo mapu u Sarajevu i oba su objekta veoma bitna. Vazduhopolovni zavod Orao u Rajlovacu košta tri milijarde dolara.

 

MILOŠEVIĆ: “BRDO ŽUČ KOD SARAJEVA MORA BITI NAŠE”

 

Slobodan Milošević je imao svoj plan: “Prvo bi trebalo realizovati ovo u dolini reke Prače. Treba dobro razraditi operaciju ‘Sarajevo’. Takođe treba neutralisati propagandu oko Sarajeva. Muslimane pustiti da pregaze Hrvate kod Viteza, Busovače, Gornjeg Vakufa, kao i Kiseljaka i Kreševa. General Perišić će dati sve što ne ugrožava borbenu gotovost jedinica ovde. Daću vam 500 tona goriva iz državnih rezervi za ovu operaciju. Ako može i 100 tona benzina.”

 

Mladić bilježi da je na sastanku odobreno 30 tenkova T-34, topova ZIS, granata za ZIS i B-1.

 

Jovica Stanišić, načelnik DB-a Srbije, Vojsci RS-a stavio je na raspolaganje svoje snage koje bi bile angažovane u akciji osvajanja Žuči. “Mi možemo izdvojiti 120 ljudi. Jednu specijalizovanu grupu za noćno dejstvo na distanci (90mm). Potrebno je da se formira zajednički štab (od naših predstavnika, Višegradske brigade) i da idu na deo položaja u reonu Renovica - Prača i na desnoj obali rijeke Drine. Naša borbena grupa je spremna sutra da krene...”

 

Na kraju sastanka je dogovoreno da MUP RS za akciju opsade Sarajeva angažuje 500 ljudi, MUP Srbije 300, Vojska Jugoslavije 200 vojnika i Stanišić 120 specijalaca opremljenih za borbu. Dvije nedjelje kasnije, 27. decembra, Mladić je ponovo došao u Beograd i održao sastanak sa Momčilom Perišićem, načelnikom Glavnog štaba Vojske Jugoslavije.

 

Perišić mu je saopštio da je Vrhovni savjet odbrane donio odluku da se svi vojni obveznici vrate u Republiku Srpsku i RSK. Perišić je procijenio da vojnih obveznika u Srbiji ima 19 hiljada i regruta oko 35 hiljada. Donijeta je odluka je da se prebace u Han Pijesak odakle će se raspoređivati u ratne jedinice.

 

“Vojska Jugoslavije će odrediti svoj sabirni centar i pozvati ih da dođu u VRS i VRSK. Ofanziva na Sarajevo mora da bude oštih razmera. Političari takođe moraju da donesu odluku za Sarajevo”, kazao je Perišić. Na kraju sastanka Perišić je istakao da su svi Mladićevi zahtjevi oko materijalnotehničkih sredstava riješeni i da je za operaciju “Sarajevo” odobreno osam aerosolnih bombi, lanser FAB i uniforme za vojne obveznike.

 

KUMOVI MLADIĆ I PERIŠIĆ SLAVE BOŽIĆ I DOGOVARAJU NOVE ZLOČINE

 

Božić 1994. godine general Mladić je proslavio u Beogradu sa svojim kumom Perišićem, o čemu svjedoče njegovi zapisi vođeni 6. i 7. januara. Perišić je Mladiću skrenuo pažnju da se “dobro čuva političara iz RS-a jer je nalazi pod njihovom lupom, ali da u Beogradu uživa veliki ugled“. Potom ga je uputio u detalje o kupovini nafte od Hrvata koje je Slobodan Milošević naručio za potrebe Mladićeve vojske i Vojske Jugoslavije.

 

“Pozdravio te Slobo. U ponedeljak, 10. januara 1994. godine, treba da prihvatiš nekog iz Hrvatske koji će doći u Sanski Most radi potpisa ugovora o isporuci nafte (po 20 000 tona benzina, nafte i mazuta) ili po 3.000 litara dnevno. Priorite će imati — VRSK, VRS i Srbija. Kupac je INA Sarajevo, a prodavac INA Mađarska. Isporuka je u Sanskom Mostu”.

 

MLADIĆEV KRAVAVI PIR U SREBRENICI

 

Na osnovu Mladićevih dnevnika reklo bih se da Ratko Mladić nije zabilježio ni jednu rečenicu tokom krvavog pira u Srebrenici. Poznavaoci prilika međutim smatraju da je dnevnik vodio i u tom periodu, ali da su ti dijelovi istrgani ili skriveni na nekom drugom mjestu. Naime, dok ostali Mladićevi dnevnici imaju od 200 do 400 strana, u dnevniku koji je vođen tokom Mladićevog krvavog pohoda na Srebrenicu ima svega devet strana.

 

Tri dana nakon pokolja koje je izveo u Srebrenici, Mladić bilježi da se u Beogradu susreo sa Slobodanom Miloševićem i Carlom Bildtom, te francuskim generalom Bertrandom de La Presleom. Milošević je, bilježi Mladić, objasnio stanje oko Srebrenice. Na sastanku je prihvaćeno da Međunarodni komitet Crvenog krsta pristupi razmjeni zarobljenika; da se odobri UNHCR-u i konvojima da snabdijevaju stanovništvo; da se da ekskluzivno pravo policiji UN-a da bude u Srebrenici i Žepi i da se omogući povratak svih “koji hoće na svoja mjesta”. Takođe da se odobre konvoji za snabdijevanje Sarajeva iz pravca Kiseljaka uz uobičajenu proceduru - uz najavu, kontrolu i pratnju. Bildt je već na tom sastanku imao saznanja da je u Bratuncu zarobljen veliki broj muškaraca Bošnjaka. Bildt je Mladiću ležerno kazao: “Mora nešto da se postigne preko vikenda ili ćemo se naći u teškoćama. Potrebno je da se u Srebrenici oslobode dečaci i mladići koji su odvedeni u Bratunac.” Bildt je insistirao da pripadnici Vojske RS-a oslobode holandske vojnike.

 

“Da im oslobodimo najmanje 48 ili 86 vojnika Holanđana koji su kod nas i da Srebrenica i Žepa budu demilitarizovane“, bilježi Mladić. Sutradan, Mladić je Dobanovcima ponovo imao susret sa Slobodanom Miloševićem i predstavnicima UN-a. Prisutni su bili Karl Bildt, general Bertrand de la Presle i britanski general Rupert Smith. Na odvojenom sastanku sa generalima, Mladić je de La Presleu saopštio da je njegov zahtjev za oslobađanje 48 Holanđana riješen.

 

De La Presle je tražio potpun pristup Međunarodnog crvenog krsta svim zarobljenicima, nakon kojeg će biti podnesen izvještaj međunarodnoj zajednici. Također je tražio da UNHCR u Srebrenicu i Žepu donese hranu, ćebad i lijekove. General Rupert Smith je međutim bio konkretniji. Mladić bilježi da je general Smith imao informacije da se prema stanovništvu Srebrenice i Žepe postupalo necivilizirano i da postoje “informacije o zvjerstvima, pokoljima i silovanjima u ovom gradu“. Smith je Mladiću zaprijetio: “Ukoliko se napadnu snage UN-a na putu ili kampu, upotrijebiću silu!“

 

Zanimljivo da Mladić u dnevnicima svoju akciju u Srebrenici ne pominje niti godinu dana ranije. Tek se iz zapisa vođenih u aprilu 1994. godine može naslutiti koje su bile njegove namjere. Naime, odajući priznanje Vojsci RS-a za uspješno izvedenu akciju “Zvijezda“, Ratko Mladić, pod datumom 23. 04. ‘94., na sastanku Vrhovne komande kaže da “Turci ne predstavljaju veću niti organizovanu vojnu snagu u enklavama Goražde, Žepa i Srebrenica čije neutralisanje u narednom periodu moramo realizovati političkim, ekonomsko-državnim i po potrebi vojno-policijskim merama“.

 

Iz dnevnika ne doznajemo šta se dešavalo od jula do septembra 1995. godine. Prvi slijedeći zapis Mladić pravi 18. septembra 1995. godine kada se na Vojnomedinskoj akademiji (VMA) susreo sa Draganom Radenovićem, general-majorom Kozačko-balkanskog korpusa. Radenović je Mladiću nudio najsavremeniji model raketa koji bi bile upotrijebljene na položaje u BiH koje su držali Bošnjaci.

 

KARADŽIĆ I MLADIĆ STRAHUJU ZBOG VIDEO SNIMAKA IZ SREBRENICE

 

Radovan Karadžić će se 22. marta 1996. godine sresti sa Mladićem i nagovijestiti mu da postoji mogućnost da Haški tribunal dobije dvije video kasete na kojima su snimljeni zločini u Srebrenici kojima je rukovodio Ratko Mladić uz svesrdnu pomoć Beograda. Karadžić će otkriti i da je u selu Pilica, po njegovoj direktivi, došlo do izmještanja masovne grobnice u kojoj je bilo preko hiljadu ubijenih Bošnjaka iz Srebrenice. Leševi Bošnjaka su prekopani s ciljem zametanja tragova tadašnjem državnom sekretaru SAD-a Madeleine Albright koja je došla da posjeti grobnicu.

 

“Pripremljen je bio veliki šou za Olbrajtovu, ona je očekivala da će u Pilici naći 1.200 muslimanskih leševa, a oni si našli nekih pet leševa. Doći će Dragiša Milić i prikazati kasetu o njenom boravku. Videćemo je. Sinoć je bio Fića (Dragan Fićo Filipović, viši inspektor DB-a Srbije koji je jedno vrijeme rukovodio Crvenim beretkama u BiH, op.a.) i on kaže da bi ona dvojica prodali priču u Srebrenici Haškom tribunalu. Ako bi se to desilo, morali bi da formiramo... da naredimo da sve spiskove o zločinima nad Srbima treba objediniti i ostalo što raspolaže Služba bezbednosti. Ako oni prošire kampanju o Srebrenici, onda bi formirali zajedničku komisiju (jednu iz civilne bezbednosti, jednu iz vojne i dvije iz UN-a) koja bi istražila ubistvo svakog pojedinca. Mi smo se sastali (Koljević, Biljana ..) i zaključili da je najbolje da se formira paritetna komisija koja bi realno ispitala sve pogibije i ubistva oko Srebrenice.“

Komentari - Ukupno 2

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove redakcije Slobodna Bosna. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Redakcija zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara redakcija nije dužna obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

  1. Lista komentara
  2. Dodaj komentar

trenutak ...