UKLETE  KUĆE HRVATSKE: Čuju se krici, ukazuju sjenke davno preminulih vlasnika, šire se čudni mirisi... (FOTO)

Brestovac, dvorac u Samoboru, otok Lokrum, samo su neka od mjesta u Hrvatskoj koje prati glas kako su ukleta te kako ih pohode duhovi, magazin Express donosi jezivu priču

  • Mini market

  • 28. Apr. 2017  28. Apr. 2017

  • 0

Kuća u mjestu Škrinjari na izlasku iz Sv. Ivana Žabna zjapi prazna već desetljećima. Zapuštena je i okružena gustim šipražjem, a iz nje se širi ustajao vonj. 

 

Iz dvorišta te seoske kuće čuju se navodno jecanje djeteta.

Plač navodno dolazi iz bunara u kojem se utopila djevojčica koja je ondje živjela s obitelji. Neki vjeruju kako jezive krikove ispušta duh mlade žene koju je netko brutalno ubio i njezino truplo zabetonirao u temelje kuće.

 

Duh se nikad nije smirio. 

Kuća se nalazi iza oštrog zavoja gdje su česte prometne nesreće. Neki spominju da je u blizini zaboravljeno groblje s nemirnim pokojnicima.

 

 - Naježim se kad se sjetim te noći. Sestra i ja smo se s prijateljem vraćali iz Bjelovara. Odjednom smo pred tom kućom ugledali ženu. Stajala je na mostu sklopljenih ruku i zavijala prema njoj. Bilo je jezivo. A onda se okrenula prema nama. Žena nije imala lice nego neku sjenu, a umjesto očiju rupe... - ispričala je jedna svjedokinja. 

 

- Priče o nestvarnim bićima proizašle su iz toga što tijekom ljeta razni posjetitelji dolaze u kuću i tamo se opijaju te čuda rade. Pale svijeće i tako pridonose fami o prisutnosti duhova. Ja sam doista uplašena jer je tamo leglo štakora i vrijeme je da se to počisti - ispričala je mještanka koja živi odmah preko puta 'uklete' kuće.

 

Posljednji vlasnik se odselio nakon samo nekoliko mjeseci i ponudio kuću onome tko u njoj uspije ostati do jutra.

 

Navodno se prodaje od 1997. po niskoj cijeni, ali je nitko ne želi kupiti. Kuća je prepoznatljiva po crnim križevima na fasadi ispod krova, potrganim prozorima i roletama. 

Postoji i podrum, ali podrumska vrata su zabetonirana. Mnogi se pitaju što on krije. 

 

U kući su pokušali prespavati mnogi, skupina policajaca, smjelih avanturista, skupina bjelovarskih taksista. 

Policajci se navodno ne sjećaju događaja dva sata prije ulaska u kuću, kao da im je netko izbrisao pamćenje. Ujutro su ih, priča se, pronašli susjedi kako izbezumljeno tumaraju oko kuće, potpuno sijedi. 

Nedugo nakon tog iskustva završili su na bjelovarskom odjelu psihijatrije u zgradi Vila Marija. 

 

U ukletom sanatoriju liječili se ustaše i Nijemci

Jednu drugu, napuštenu bolnicu, na zagrebačkoj Medvednici, opsjeda, navodno, duh glumice. Riječ je o sanatoriju za liječenje plućnih bolesti Brestovac, u kojemu su partizani ubili 200 pacijenata. Bolnica je ostala otvorena još 20-ak godina, a onda su svi otišli. Kosti ubijenih ostale su rasute oko Brestovca. 

 

Od nekad velebnog zdanja danas su ostale samo jezovite ruševine. Brestovac je kompleks bolničkih i pomoćnih zgrada nastao prije više od stoljeća, kad je tuberkuloza bila velik zdravstveni i sanitarni problem, a liječiti se mogla samo kvalitetnom prehranom i boravkom pacijenata u povoljnim klimatskim uvjetima. 

Toliki su plućni bolesnici boravili na Brestovcu, neki se uspješno liječili, ali mnogi su umirali. Među njima je bila slavna pjevačica i glumica Ljerka Šram. Ona je svojim glasom i stasom zavodila cijeli Zagreb, a posebice je zapela za oko Milivoju Dežmanu, velikom liječniku. 

 

Dežman je poklonio svoje srce Ljerki i gotovo cijeli život patio zbog neuzvraćene ljubavi. Kad je saznao da njegova Ljerka boluje od neizlječive tuberkuloze, učinio je sve što je u njegovoj moći da inicira gradnju sanatorija na Medvednici.

 

Nesretna Ljerka doživjela je da bude korisnica sljemenske bolnice, ali i da u njoj dočeka svoj kraj četiri godine kasnije, u 39. godini.  

 

Umrla je Dežmanu na rukama i on ju je položio u lijes. 

Tijekom Drugog svjetskog rata Brestovac je poslužio kao bolnica za ranjenike - Nijemce, domobrane i ustaše. Partizani su 1945. smaknuli sve njene pacijente. Osoblje su poštedjeli.

 

Bolnica je poslije služila za ranjene partizane. Sanatorij je radio još neko vrijeme nakon rata, a šezdesetih godina 20. stoljeća zauvijek je zatvoren. Cjepivo protiv tuberkuloze zatvorilo je ovakva lječilišta diljem svijeta. 

 

U samoborskom dvorcu živi duh star 400 godina

U samoborskom dvorcu Podolje živi duh star 400 godina. Tako bar smatra vlasnik Dorijan Bošnjak Praunsperger.

 

- Dvorac je nekad bio stražarnica s koje se nadgledalo. Ponekad, usred noći, iz potkrovlja dopiru čudni zvukovi. Ne, nisu to šišmiši, kojih tamo ima na tisuće. Mogao bih se zakleti da netko onuda hoda. Možda zvuči sablasno, ali ne plaši nas to tapkanje iznad naših glava. Mi znamo - to su duhovi. Vjerojatno me posjećuje netko od mojih predaka da bi me ukorio zbog nepodopštine koju sam nekad napravio - šali se Praunsperger. 

 

U dvorcu su se snimali filmove poput “Dvanaestorice žigosanih” i “Vjetrova rata”. 

 

Prokletstvo otoka Lokrum

 

Otok Lokrum u dubrovačkom akvatoriju prati glas da je donio prokletstvo plemenitašima koji su tamo živjeli. 

 

Od polovice 19. stoljeća pa sve do kraja Prvog svjetskog rata dubrovački otok je bio u sastavu Austro-Ugarske. Vlasti su ga pretvorile u ljetni rezidencijalni posjed bečke carske obitelji. U živopisnim morskim lagunama uživali su najugledniji austro-ugarski prinčevi, plemići i dvorjani, a povremeno su u rajskoj raskoši Lokruma uživali i članovi carske loze Habsburgovaca.

 

Navodno su otok njegovi prvi vlasnici, benediktinci, prokleli jer ih je odande protjerala dubrovačka vlast. Iz osvete su cijelu noć s upaljenim svijećama okrenutim naopako kružili oko njega i govorili: “Neka je proklet svaki koji pribavi Lokrum za osobno uživanje!”.

 

Prokletstvo se, vjeruje se, može skinuti samo ako se skupi sav vosak koji je te noći iskapao. 

 

Ludvig II. Bavarski, ljubavnik Elizabete Bavarske, majke austrijskog nadvojvode i prijestolonasljednika Rudolfa, na Lokrumu je boravio kao zaručnik Elizabetine sestre. Došavši kući, doznao je da ga je bavarsko ministarsko vijeće proglasilo ludim te ga svrgnulo s prijestolja. 

 

Nekoliko dana kasnije našli su ga mrtvog u jezeru nedaleko od njegova imanja. 

Brat cara Franje Josipa I., nadvojvoda Maksimilijan, u travnju 1864., u društvu supruge Šarlote, s Lokruma je krenuo na dalek put prema Meksiku. Došavši do Meksika, proglasio se meksičkim carem. Uhitili su ga, zlostavljali te na kraju strijeljali. Lijepa Šarlota još se jednom uspjela vratiti na Lokrum, ali je tamo doživjela brodolom i jedva preživjela. Umrla je pomračena uma u Maksimilijanovu dvorcu kod Trsta. 

 

Novi vlasnik Lokruma postao je prijestolonasljednik Rudolf (29), sin jedinac Franje Josipa I. i Elizabete Bavarske. 

 

Na dubrovačkom otoku proveo je medeni mjesec sa zaručnicom Stefanie. Kasnije, u siječnju 1889., u dvorcu Mayerling austrijski prijestolonasljednik je na krevetu prekrivenom ružama ubio svoju ljubavnicu, 17-godišnju barunicu Mariju von Vetseru. 

 

Kuću na Ugljanu svi su izbjegavali

 

Na otoku Ugljanu renovirana je stara kuća u kojoj je nekad živio ribar. Jednog dana nije se vratio s mora. Mještani su tad navodno na prozoru njegove kuće počeli viđati prikazu koja je nalikovala na ribarevu pokojnu ženu. Kuću su djeca s otoka godinama izbjegavala, dok se nije uselio novi vlasnik i obnovio je. 

 

Duh svećenika opsjeda župni ured

U domu mjesne župe sv. Ane u zagorskome mjestu Poljane Sutlanske smjestio se poseban duh, za koji mještani sumnjaju da pripada svećeniku

 

Čudnim pojavama svjedočili su stanari - svećenik i obitelj katolika.

Prije više od stotinu godina u selo je stigao mladi župnik. Svi su ga voljeli jer je bio radišan i dobar. No teško je obolio. Kako kaže svećenik Milan Juranić, vjerojatno je imao rak, ali se tad to nije znalo. 

- To mu je vjerojatno pomutilo um zbog bolova koje je trpio. Malo nakon Prvog svjetskog rata objesio se u jednom od tri podruma župnog dvora - kaže velečasni Juranić. 

 

On je u Poljane stigao 50 godina poslije, također kao mladi svećenik.

- Poslije ponoći probudio me udarac kao maljem. Kuća se nije protresla. Znao sam da nije mogao biti nitko izvana jer je sve bilo zaključano - rekao je svećenik.

 

Udarci su se periodično ponavljali. Jedino što im je zajedničko je da su uvijek dolazili poslije ponoći. Vlč. Juraniću onda su mještani ispričali što se govori o župnom dvoru. Prekopao je arhivu i našao podatke o svom prethodniku, njegovoj bolesti i samoubojstvu

 

Kuća iznad Lovrana: Troje vlasnika umrlo

Nekad je kuća iznad Lovrana bila prekrasan hotel. Dolazili su gosti iz cijele Austro-Ugarske. Jedne večeri 1923. kuća je planula, a navodno ju je zapalio vlasnik, zbog osiguranja. Nakon nekog vremena kuću je kupila neka obitelj i krenula u obnovu. Međutim, pijavica je digla krov i razbacala crijepove po selu. Ni jedna druga kuća nije stradala. 

 

Vlasnik je zatim obolio i umro. Drugi vlasnik umro je od iznenadne bolesti, a sljedeći u prometnoj nesreći nekoliko mjeseci nakon što ju je počeo adaptirati.

 

U kući je grom ubio češke turiste koji su ušli kako bi se sklonili od kiše.

 

Komentari - Ukupno 0

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove redakcije Slobodna Bosna. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Redakcija zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara redakcija nije dužna obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

  1. Lista komentara
  2. Dodaj komentar

trenutak ...