SLOBODNI PAD U POLITIČKU PROVALIJU: 5 razloga zašto Radončiću i SBB-u naglo opada rejting kod građana!

Prema rezultatima najnovijeg istraživanje rejtinga stranaka u BiH u koje je redakcija Slobodne Bosne imala uvid, od pet vodećih stranaka u Federaciji (SDA, SDP, SBB, DF i SBB) najgore je plasiran SBB Fahrudina Radončića. Riječ je o očekivanom nastavku pada popularnosti ove stranke od opštih izbora 2014. godine, što je bilo posebno evidentno na lokalnim izborima 2016. na kojima je ova stranka doživjela dramatičan pad u broju glasova.

  • Politika

  • 21. Jun. 2017  21. Jun. 2017

Od pet navedenih stranaka samo jedna (SBB) bilježi pad podrške. SDA je i dalje vodeća sa stabilnom podrškom, HDZ je također stabilan s malim padom kao i DF, dok je najveći rast podrške registriran kod SDP-a. 

 

S druge strane, ubjedljivo najveći pad podrške glasača ima Radončićev SBB, što je posljedica oskudnih organizacionih sposobnosti i skromnog kadrovskog potencijala ove partje. 

 

Donosimo vam 5 razloga zbog kojih se stranka Fahrudina Radončića suočava u posljednje vrijeme s ovim negativnim trendom.

 

1. Nedostatak političke incijative

 

Od ulaska u vlast Radončić nam je preko svog stranačkog biltena u zvijezde okivao „veliku bošnjačku koaliciju“ i najavljivao eru velikih pozitivnih promjena i napretka. Ipak, umjesto svega navedenog, SBB se gotovo od prvog dana ulaska u vlast na svim nivoima nastavio ponašati kao opozicija.

 

Tako smo došli u apsurdnu i šizofrenu situaciju da aktuelne vlasti kritikuje, opstruira i odgovornost na koalicione partnere svaljuje stranka koja i sama u ogromnoj mjeri ima poluge vlasti, kako na državnom, tako pogotovo na entitetskom nivou. Pritom su od strane SBB-a uprkos činjenici da je u svoje ruke dobio vlast i moć izostali bilo kakvi projekti, incijative i rješenja koji bi značajnije unaprijedili naše društvo. A narod to očigledno jako dobro vidi.

 

2. Izbor kadrova

 

Odmah po dolasku na vlast Radončić je pokazao s kakvim kadrovima on zapravo raspolaže. Tako su ministarska mjesta redom dodijeljena ljudima potpuno nestručnim za resore kojima treba da se bave. Najeklatantniji primjer je svakako Ismir Jusko, profesor tjelesnog odgoja koji je postavljen za ministra komunikacija i prometa BiH. O njegovim stručnim sposobnostima i kompetenciji za obavljanje ove funkcije slikovito svjedoči primjer kada je najznačajniji infrastrukturni projekt posljednjih decenija u BiH, Koridor 5C, nazvao projektom „WC“, a za više od godinu dana njegovog ministrovanja traje potpuni zastoj u cestogradnji.

 

Dokaz za to je i farsa oko izgradnje puta izeđu Beograda i Sarajeva: ni nakon godinu dana od iniciranja projketa, ministar Jusko ne može pogoditi je li riječ o brzoj cesti ili autocesti, a pogotovo ne zna ko će i na koji način finansirati ovaj priličnu skupi infrastrukturni projekat.

 

3. Kapitaliziranje političke moći

 

Vlast u državi Radončić je nastavio obnašati na isti način na koji je prethodno vodio svoje poslove - slijeđenjem sitnošićardžijskih interesa i postavljanjem na funkcije pripadnika svoje uske lične klijentele, poslušnika ili pojedinaca od kojih može imati koristi. Na taj način je, kao i u svemu što je radio u životu, uske privatne interese stavio ispred državnih

 

Golemu većinu stranačkih aktivista i novinara sve manje utjecajnog i profitabilnog Avaza, Radničić je prebacio na teret poreskih obveznika. Tako je svog glasnogovornika Omera Čevru uhljebio u federalnom ministarstvu rada i socijalne politike gdje savjetuje SBB-ovog ministra Veska Drljaču.

 

Ministra Drljaču "savjetuju" Sanela Čičić, Azra Jahić, Jasmin Gačević, Saida Kastrat i Remzija Kadrić, manje-više, sve kadrovi SBB-a.

 

Saida Kastrat je prije nego što je postala ministrova savjetnica, bila sekretarica Fahrudina Radončića.

Radončić je na državni budžet prebacio i dugogodišnjeg urednika Avaza Fadila Mandala, koji je najprije postavljen za savjetnika ministra komunikacija i prometa BiH Ismira Juska, a potom je imenovan i za predsjedavajućeg Vijeće Agencije za pružanje usluga u zračnoj plovidbi Bosne i Hercegovine (BHANSA).

Za Mandalovu kolegicu, također bivšu novinarku i urednicu Avaza Indiru Ćatić, pronađeno je radno mjesto u Fondu za zaštitu okoliša Federacije BiH na čijem je čelu Fuad Čibukčić, također kadar SBB-a, što je još jedna potvrda institucionalnog nepotizma koji se provodi po nalogu vrha te stranke, odnosno Fahrudina Radončića.

 

Suprugu Damira Arnauta, Sanju Bagarić-Arnaut, Radaončić je smjestio na izmišljeno radno mjesto na Sarajevskom aerodromu, čiji je direktor Armin Kajmaković, također iz SBB-a. Arminoova jedina refenca za taj posao jeste to što je suprug tužiteljice Dijane Kajmaković, koja je vrlo bliska i sklona Radončiću.


4. Kapitalni projekti

 

Godinama je Radončić kao jednu od svojih ključnih političkih agendi protežirao infrastrukturne projekte i razvoj ekonomije, tj. ekonOOOmije, s posebnim akcentom na cestogradnju gdje je naročito volio isticati primjer Albanije. Pored već spomenutog državnog ministra Ismira Juska, na čelu Autocesta FBiH nalazi se također Radončićev kadar Adnan Terzić kojem je prethodio također SBB-ov kadar Đenan Salčin. Ipak, iako ima kontrolu nad resorima koji mu upravo omogućavaju da u praksu realizira neke od godinama najavljivanih kapitalnih projekata, od svega još uvijek nema ništa, a kad će, ne znamo.

 

5. Blagonaklonost prema Dodiku i Čoviću

 

I dok Fahrudin Radončić i njegova medijska imperija teroriziraju sve odreda bošnjačke političare, u isto vrijeme njeguju podanički odnos prema vodećim političarima iz reda Srba (Milorad Dodik) i Hrvata (Dragan Čović). Mada otvoreni nasrtaji i separatisitčke ambicije ovog dvojca prema BiH ne jenjavaju, za Radončića i njegovo medije to ostaje tabu tema.

 

Čime je primjerice Dodik „zadužio“ Radončića i za sva vremena mu zalijepio flaster preko usta?

 

Radončićev snishodljiv odnos prema Dodiku kod nekih je probudio sumnju da se u pozadini krije ozbiljan obavještajno-politički projekat osmišljen u Beogradu sa ciljem kontinuiranog destabiliziranja i marginaliziranja Bošnjaka, što je u konačnici rezultiralo nedokazanim optužbama o sprezi medijskog tajkuna sa zloglasnim KOS-om.

Kako je Čović pridobio naklonost Radončića i osigurao njegovu skoro neskrivenu političko-medijsku podršku za svoje opskurne političke ciljeve suprotstavljene političkim ciljevima Bošnjaka?

Ko je sklon teorijama zavjere ima na pregršt materijala za razne konstrukcije, no mi ćemo se pozabaviti materijalnim, neoborivim činjenicama koje upućuju na neprincipijelni savez Radočića sa Draganom Čovićem i Miloradom Dodikom.

Riječ je o prozaičnim, materijalnim interesima koji se mjere desetinama miliona KM.

Svoju spregu s Čovićem Radončić je učvrstio još prije desetak godina kada je na ekspresan i krajnje mutan način dobio povoljan kredit Razvojne banke Federacije BiH (više od 22 miliona KM!) za izgradnju poslovnog tornja u Sarajevu.

Riječ je o „političkom kreditu“ koji Radončić nikada ne bi dobio bez izravne podrške tadašnjeg Nadzornog odbora Razvojne banke, na čijem je čelu bila Ankica Kolobarić, inače supruga Branka Kolobarića, vjenčanog kuma Dragana Čovića!

I veza Radončića s Dodikom učvršćena je novcem.

Srbijanski tajkun Miroslav Mišković je 2007. godine preko svoje kompanije „Delta M“, a kasnije “Delta Real Estatea” ušao u posao sa Fahrudinom Radončićem, „bivšim“ vlasnikom „Avaz Roto-pressa“.

Mišković i Radončić potpisali su ugovor o osnivanju zajedničkog preduzeća “Prezident nekretnine” u junu 2007. godine, a ugovor je mijenjan u još dva navrata nakon toga. Prema registraciji u Sarajevu, u februaru 2008. godine, “Delta Real Estate” je posjedovala pedeset procenata preduzeća, Radončićev “Avaz Roto-press” 25 posto, a još 25 posto posjedovala je offshore kompanija registrovana na Belizeu “Vanity International Corporation“.

Prvi zajednički poslovni poduhvat Miškovića i Radončića, odnosno njihove kompanije „President nekretnine“ bila je kupovina atraktivne lokacije stare željezničke stanice u Tuzli radi gradnje stambeno-poslovnog centra.

Međutim, kako ni Mišković, a ni Radončić nisu imali gotovog novca za ulazak i realizaciju projekta vrijednog tridesetak miliona maraka, za pomoć su se obratili Komercijalnoj banci a.d. Beograd, u većinskom vlasništvu Vlade Srbije.

Odobren im je kredit od desetak miliona KM, a kao garant iza Miškovića i Radončića, po izravnom nalogu Milorada Dodika, stao je tadašnji Telecom Srpske, koji je u to vrijeme još bio u vlasništvu Vlade RS-a. To je vjerovatno jedinstven primjer u poslijeratnoj praksi BiH koja obiluje apsurdima – da neka državna firma izdaje bankarske garancije privatnom preduzeću.

Naravno, besplatni ručak ne postoji i Radončić i danas plaća cijenu svojih neumjerenih poslovno-političkih ambicija.

 

Kada se sve sabere, nedostatak bilo kakve političke incijative, katastrofalno kadroviranje, snishodljiv odnos prema Dodiku i Čoviću uz postojeću optužnicu te sumnjičenje za brojne kriminalne afere, ne treba da čudi što Radončiću naglo opada rejting. Veće je čudo kako je do sada imao toliku podršku među građanima.

Vezane vijesti

trenutak ...