Jedan je Šahbaz: Džihanović dijelio pasoše, a Hadžiavdić poslove

Nakon što je potpredsjednik F BiH prije petnaestak dana naglo promijenio mišljenje i umjesto Izmira Hadžiavdića za suca Ustavnog suda predložio Šahbaza Džihanovića burno su reagirali predstavnici SDA problematizirajući njegov ratni diplomatski angažman

  • Politika

  • 02. Mar. 2013  

Šahbaz Džihanović, aktualni sudac Suda BiH i odskora najozbiljniji kandidat za suca Ustavnog suda Federacije, spasio se sudskog progona jer je za kazneno djelo koje je počinio nastupila zastara.

Ratni konzul BiH u njemačkom gradu Minhenu bio je, naime, samo jedan od desetak diplomata koji su po nalogu tadašnjeg bošnjačkog (SDA) političkog vrha u Sarajevu, nezakonito podijelili na tisuće bh. državljanstava. Prema nalazima članova Komisije za reviziju odluka o naturalizaciji stranih državljana koji su vršili provjeru kako su i kome u razdoblju od aprila 1992. do kraja 2005. godine dodjeljivana državljanstva BiH, nepobitno je utvrđena odgovornost najmanje dvadeset visokopozicioniranih službenika nekadašnjeg MUP-a RBiH (kasnije federalnog MUP-a), Ministarstva pravde (RBiH i Federacije), državnog Ministarstva civilnih poslova, te MUP-a i Ministarstva uprave i lokalne samouprave Republike Srpske.

Obimno izvješće Komisije za reviziju dostavljeno je u februaru 2007. Tužiteljstvu BiH koje je otvorilo istragu ali je, nakon što je utvrđeno da je četiri godine ranije nastupila zakonska zastara, predmet stavljen ad acta.

Činjenica da je nekadašnji bh. konzul u Minhenu u ratu potpisivao nelegalna bh. državljanstva, što potvrđuje službeni dokument državne Komisije za reviziju, a ne nekakav paraobavještani pamflet (kako to ovih dana sugeriraju Džihanovićevi politički promotori), morala se uzeti u obzir prije više od dvije godine, kada je Šahbaz Džihanović biran za suca Suda BiH.

Članovi su Visokog sudskog i tužiteljskog vijeća BiH odluku o Džihanovićemo imenovanju u Državni sud donijeli koncem novembra 2010., unatoč činjenici da se sudskoj karijeri posvetio tek poslije kraha svog višegodišnjeg političkog angažmana, koji se nikako nije smio zanemariti. Šahbaz Džihanović je, premda je te podatke izostavio iz službene biografije objavljene na internet strani Suda BiH, kao član Predsjedništva Stranke za BiH od 2001. do 2003. bio doministar pravde u federalnoj Vladi, a potom od januara 2003. potpredsjednik Federacije u narednom četvorogodišnjem mandatu.

Dekan Pravnog fakulteta u Banja Luci Vitomir Popović, koji je jedini javno reagirao na skandalozni izbor Šahbaza Džihanovića, navodeći kako se radi o direktnoj politizaciji izbora sudaca, upozorio je, također, i da je Džihanović imenovan za suca Suda BiH iako nema ni dana sudačkog iskustva?!

I mada su čelnici SDA kompromitirajuću ratnu prošlost njihovog nekadašnjeg diplomate problematizirali tek nakon što je Šahbaz Džihanović dobio potporu nove parlamentarne većine u Federaciji, ni kandidat koji je sve do prije petnaestak dana bio na listi za budućeg suca Ustavnog suda Federacije BiH Izmir Hadžiavdić nije bez mrlje u karijeri.

Hadžiavdića je, podsjetimo, za suca Ustavnog suda još u augustu 2011. predložio potpredsjednik Federacije Mirsad Kebo i on bi, da su se kojim slučajem Živko Budimir i Svetozar Pudarić usuglasili oko izbora hrvatske kandidatkinje, do sada zasigurno bio izabran. Osim podrške kolega iz SDA, Hadžiavdić je, ponajviše zahvaljujući dosadašnjoj funkciji, stekao pouzdane prijatelje i među članovima drugih stranaka kojima je, velikodušno, zapošljavao rođake i prijatelje, frizirao putne troškove i dijelio skupe poklone, dakako, sve iz državne kase.

Izmir Hadžiavdić se na dužnosti tajnika Doma naroda Parlamenta Federacije BiH nalazi punu deceniju, od januara 2003., kada je imenovan upravo na preporuku Šahbaza Džihanovića - prethodno su zajedno radili u federalnom Ministarstvu pravde. Iako se po isteku mandata trebao vratiti na staro radno mjesto, Izmir Hadžiavdić je početkom 2007., pod vrlo upitnim okolnostima, dobio status državnog službenika, i to zahvaljujući tadašnjem predsjedavajućem Doma naroda Stjepanu Krešiću, s kojim je ostao u dobrim odnosima i nakon što je Krešić (koji je u međuvremenu promijenio stranački dres i iz HDZ 1990. prešao u HSP) izabran za izaslanika u Domu naroda Parlamenta BiH.

Zauzvrat je Hadžiavdić u federalnom Parlamentu zaposlio tri službenika za koje je intervenirao Krešić, što je prava sitnica u poređenju sa blizu 40 uposlenika koji su, skoro odreda, najprije primljeni prema ugovoru o djelu, da bi kasnije na javnim konkursima koje je režirao tajnik Doma naroda, dobili stalni posao.

Tako je Izmir Hadžiavdić 2005. godine izmijenio sistematizaciju i otvorio novo radno mjesto - višeg referenta za otpremu pošte u pisarnici Zajedničkih službi Parlamenta Federacije, kako bi zaposlio Aidu Hećo, kćerku bivšeg federalnog ministra energetike, industrije i turizma Vahida Heće. Budući da se gospođici Hećo tadašnje namještenje nije sviđalo, tri godine kasnije za nju je izmišljeno radno mjesto višeg referenta obračuna plaća i naknada u Službi računovodstva.

Da, međutim, ni ministar Hećo nije Hadžiavdiću ostao dužan, potvrđuje činjenica da ga je postavio za predsjednik Nadzornog odbora u poduzeću Hidrogadnja, gdje je dao ostavku u septembru 2010., pod pritiskom nezadovoljnih radnika. Tri mjeseca ranije Izmir Hadžiavdić je isposlovao da Hidrogradnja izvodi radove na sanaciji dijela fasade na zgradi Parlamenta FBiH, što je koštalo više od 16.000 KM.

U međuvremenu je Hadžiavdić, ponovno na Hećinu preporuku, imenovan u Komisiju za davanje koncesija za hidroelektrane Glavatičevo i Bjelimići, u kojoj je, dakako, primao izdašnu naknadu. Na traženje stranačke kolegice Semihe Borovac zaposlene su Alma Salihagić-Varaki i Senija Avdić (s osnovnom školom primala plaću kao da ima srednju stručnu spremu), dok je nekadašnjoj gradonačelnici Sarajeva, kada je izabrana na to mjesto, o trošku Doma naroda kupio sat vrijedan preko 300 KM.

Gradonačelnica je Borovac, opet, darovala sredstva za Rukometni klub Željezničar, u kojem je Hadžiavdić bio član Uprave. Klub je financirao i Hadžiavdić, tako što im je kao tajnik Doma naroda plaćao za izmišljene usluge rekreacije uposlenika federalnog Parlamenta. Na traženje Krešićeve nasljednice na poziciji predsjedavajuće Doma naroda Karoline Pavlović, servilni je Izmir Hadžiavdić u stalni radni odnos zaposlio dvoje službenika, nekoliko volontera angažiranih po ugovoru o djelu i isplaćivao naknade za njezine savjetnike (četiri u godinu dana mandata).

Na taj je način, primjerice, posao dobila Dijana Andrić, ranije zaposlena po Ugovoru o djelu, na fiktivnim poslovima koordinacije i suradnje između Doma naroda Parlamenta FBiH i Direkcije za EU integracije.

Prošle je godine odlukom Izmira Hadžiavdića vozač u Zajedničkim službama federalnog Parlamenta Ivan Žilić (inače rođak Stjepana Krešića) “privremeno ustupljen“ na razdoblje od šest mjeseci Uredu predsjednika Federacije Živka Budimira u Mostaru. U ranijim je revizorskim izvješćima, između ostalog, utvrđeno da je službenicima Jasminu Pilici i Edini Ribici plaćeno jednogodišnje odsustvo, čime je proračun oštećen za najmanje 50.000 KM.

Dok su se školovali u Engleskoj, Pilica i Ribica su uz redovnu punu plaću dobili i dodatak, dok je njihov angažman Hadžiavdić ocijenio izuzetno uspješnim, premda nisu bili ni blizu radnih mjesta. Na podugačkoj listi namještenika i službenika koje je Izmir Hadžiavdić zaposlio u federalnom Parlamentu nalazi se i njegov šura Nermin Porobić (radi kao vozač) i kum Hamlet Haurdić, kojem je našao radno mjesto u Službi računovodstva.

Zbog nezakonitog zapošljavanja državnih službenika i namještenika na radna mjesta bez adekvatne stručne spreme u Zajedničku službu federalnog Parlamenta u više je navrata reagirala i Upravna inspekcija Ministarstva pravde Federacije BiH, ali bez ikakvog učinka. Osim što, naime, odbija provesti rješenja Ministarstva pravde, „legalista“ Izmir Hadžiavdić se oglušio i na preporuke Helsinškog komiteta koji je utvrdio da su prijave o povredi prava jednog dijela zaposlenika utemeljene. Nakon Helsinškog komiteta, i članovi Komisije za zaštitu ljudskih prava i sloboda Zastupničkog doma Parlamenta FBiH također su zaključili kako postoje indicije da je Hadžiavdić kršio prava šefice Računovodstva Ljiljane Rašo, koja je godinama izložena njegovom mobingu.

Nesuđeni sudac Ustavnog suda Federacije BiH, koji je prošlog tjedna i zvanično povukao svoju kandidaturu, inače, prije nekoliko godina nije uspio položiti ni ispit za notara?! Jednako tako Izmir Hadžiavdić ni do danas nije uspio završiti ni postdiplomske studije iz međunarodnog prava, mada mu je raniji predsjedavajući Doma naroda Stjepan Krešić za školovanje odobrio 10.000 KM.

Kao prognanik iz Dervente Izmir Hadžiavdić je ratne godine proveo u Njemačkoj, gdje je bio angažiran u Muslimanskom dobrotvornom društvu Merhamet. Nakon završetka rata preselio se u Sarajevo i ubrzo od federalne Vlade dobio stan, koji je otkupio certifikatima. Poslije je u Sarajevu kupio stan roditeljima, a svojoj obitelji luksuznu vikendicu u naselju Rakovica. Stanove u Sarajevu imaju i obojica Hadžiavdićevih sinova, jedan je u naselju Čengić Vila a drugi u strogom centru grada, na Čobaniji, koje je poduzetni glavni tajnik Doma naroda izdavao parlamentarcima. (S. Mijatović)

loading...

trenutak ...