TAJNA „TUĐMANOVIH“ MILIJUNAŠA IZ BiH: Kako su došli do bogatstva; Od vozača iz Konjica i Posušja, do konobara iz Gruda i pumpadžije iz Doboja

Hrvatski tajkuni, današnji milijunaši, obogatili su se za vrijeme Tuđmanove vladavine. Neki su kapital stekli pošteno i teškim radom, a nekima je to omogućeno s vrha vlasti, na ovaj ili onaj način

  • Ekonomija

  • 18. Avg. 2017  18. Avg. 2017

  • 1

Ovo su priče Hrvata rođenih u Bosni i Hercegovini, čije se bogatstvo mjeri milijardama kuna, a za čiji je prvi veći kapital zaslužan politički sustav, čudne i nikad razjašnjene okolnosti privatizacija, ili pak vladajuća struktura na čelu koje je stajala stranka HDZ i njezin prvi predsjednik Franjo Tuđman.

 

Konjičanin Luka Rajić, bio je vozač kamiona u zagrebačkoj mljekari, a nakon što je od običnog čovjeka postao milijunaš, najpoznatiji široj javnosti postao je nakon razvoda sa suprugom, kojoj je pripalo pravo bogatstvo.

 

On  je svojedobno izjavio antologijsku rečenicu: “Ne pitajte me za prvi milijun, sve drugo ću vam reći”. Prije nego je krenuo u biznis s čokoladom u Švicarskoj, jedan od tih milijuna Luka Rajić je inkasirao je 2007. godine, kada je Dukat prodao Lactalisu za 280 milijuna eura. 

 

Rajića se također sumnjičilo da je bio jedan od ključnih aktera u promjeni jugoslavenskih dinara za devize u Bosni i Hercegovini. Rajiću se, kao i mnogim odabranim, prilika života pružila raspadom Jugoslavije, kad je Hrvatska prešla na vlastitu valutu, hrvatski dinar. U Hrvatskoj su ostale tone bezvrijednih jugoslavenskih dinara, za koje su se u Bosni i Hercegovini mogle mijenjati njemačke marke.

 

General u mirovini Ljubo Ćesić Rojs, rođeni Posušak, je na sličnom poslu, vozeći autobus od Hercegovine do Njemačke, uspio steći solidnu imovinu. No, pravi profit stječe na čelu 66. pukovnije HV-a, zbog kojega je nebrojeno puta sjedio na optuženičkoj klupi. Iako se ne zna koliko je „težak“ umirovljeni general, zbog brojnih malverzacija uskoro odlazi u zatvor na izdržavanje kazne. On je, naime, presudom Vrhovnog suda RH osuđen na godinu dana zatvora jer je 1999. otpisao tri milijuna kuna duga Hrvatskom dragovoljcu.

 

Zatvorska mu je kazna zamijenjen radom za opće dobro, a presudom je bilo određeno da mora vratiti oko tri milijuna kuna. Istom nepravomoćnom presudom zagrebačkog Županijskog suda iz ožujka 2014. No, Rojs ne želi guliti krumpir za opće dobro, nego je odlučio odraditi jednogodišnju zatvorsku kaznu od 17. srpnja ove godine.

 

Jako Andabak, rođen u selo Čaić kraj Livna suvlasnik je Hajduka, u tvrtki „Sunce“ ulaganja upravlja s 6,2 mil. eura, a nadzire 62 mil.eura. 

 

Radio je u Končaru i dogurao do mjesta direktora. Kao direktor u poduzeću Volta imao je, službeno, godinama najveću plaću u Jugoslaviji. Kad je propalo poduzeće, počeo se baviti prodajom životnih osiguranja za austrijsku kuću Winner Stedische, u kojoj je zaradio prvi milijun maraka. Nakon toga, 1991., osniva Helios osiguranje s četiri partnera, no oni su ga izgurali iz poduzeća te je on 1995. formirao vlastitu osiguravajuću tvrtku – Sunce osiguranje.

 

Pokrenuo je i lanac poliklinika Sunce. Osnivač je i Sunčanih livada te Sunce hotela. Za 236 milijuna kuna kupio je udjele u hotelima Zlatni rat, Brela i Tučepi.

 

Anđelko Leko rođen je u Donjim Mamićima kod Gruda. Pola stoljeća nakon što je iz Hercegovine stigao u Zagreb, većinski je vlasnik HUP-a Zagreb, kompanije koja pod svojim kišobranom ima najveće i najznačajnije zagrebačke hotele Westin, koji je proteklih godina bio poznat i pod imenima Intercontinental i Opera, pa do Sheratona, Four points by Panorama, Jadrana i Zagreba.

 

Leko je u razgovoru za Slobodnu Bosnu kazao kako je karijeru započeo kao konobar, sredinom prošlog stoljeća, i polako napredovao, sve do komercijalnog direktora. Kraj Jugoslavije dočekao je kao generalni direktor HUP-a Zagreb.

 

U nekadašnji hotel Panorama, poznat i kao okupljalište uspješnih i imućnih Hercegovaca, i prije rata su svraćali političari, a Leko je sa svima imao korektne i dobre odnose, koji su mu kasnije omogućili širenje poslovanja. Hotel Panorama je stekla kultni status među HDZ-ovcima, a Leko postao milijunaš.

 

 "Nisam ja vlasnik, ja sam više najamni radnik", šalio se Leko u razgovoru za Slobodnu Bosnu. Nakon što je završio ugostiteljsku školu u Mostaru i tamo okončao praksu u hotelu Neretva, Leko je krajem 50-ih godina prošlog stoljeća stigao uZagreb. "Tada mi je iznimno mnogo pomogao jedan veliki gospodin, rahmetli Omer Muzurović", prisjeća se za SB Leko svog dolaska u hrvatsku prijestolnicu. "On je bio direktor hotela i od njega sam mnogo naučio. Uveo me je u sve tajne ovoga posla."

 

Anđelko Leko nam je tada kazao kako ne postoji recept za uspjeh, nema tajne u uspjehu Hercegovaca koji su se etablirali u Zagrebu. "Samo rad, rad je odgovor na sve. Ako se čovjek opredijeli da naporno radi, uspjet će bez obzira odakle je i otkuda potječe. Ne smije praviti gluposti, mora poštovati način života ljudi u gradu u koji je došao i tada ima sve preduvjete da postane dio te sredine."

 

Leko nam je kazao da još uvijek radi i po četrnaest sati dnevno, iako ga u obitelji već odavno nagovaraju da ode u mirovinu. "Meni je taj posao već odavno u krvi i ne znam šta bih radio da se ne bavim ovim poslom. Ponosan sam što sam napravio nešto u životu, u ovom poslu, mada je bilo i teških trenutaka."

 

Jozo Kalem, milijunaš, rođen u selu Dragalovci kod Doboja, bogatstvo zaradio trgujući naftnim derivatima tijekom Domovinskog rata. Kalem je početkom ‘90-ih s obitelji pobjegao iz rodnog sela u Rijeku te u partnerstvu s riječkim Autoprometom vrlo brzo ušao u posao s prodajom derivata u Hercegovinu. 

Prvu privatnu benzinsku stanicu u bivšoj Jugoslaviji otvorio je u Brčkom 1987. godine pa je vremenom pažljivo razvijao biznis. Danas, sva njegova poduzeća u više država prave godišnji promet od oko 500 milijuna eura.

 

Rođeni Ljubušak Dubravko Grgić, uspješnu karijeru je započeo kao odvjetnik 1979. u uredu oca Mirka gdje se bavio naplatom autošteta od osiguravajućih kuća. S još desetak suradnika ranih devedesetih osnovao je Euroherc osiguranje, potom kupio Jadransko osiguranje, a 2000. godine postao vlasnik Mediteranskog osiguranja. Na kraju 2011. mu je neto dobit bila viša od 183 milijuna kuna, a vrijednost nekretnina procjenjivala se na 12 milijuna eura.

 

Bosanskohercegovački Hrvati slove kao vrlo uspješni i snalažljivi poduzetnici, no nekima od njih poprilično je pomogla ruka na ramenu prvog hrvatskog predsjednika.

 

(SB)

Vezane vijesti

Komentari - Ukupno 1

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove redakcije Slobodna Bosna. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Redakcija zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara redakcija nije dužna obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

  1. Lista komentara
  2. Dodaj komentar

trenutak ...