KUSTA, CAMPO, DAVOR, ĐURO...: Pikanterije sa snimanja kultnog filma "Dom za vješanje" (VIDEO)

U suradnji s "Yugopapirom" donosimo priču sarajevskog lista "Ven" od prije 30 godina, s početka snimanja kultnog filma Emira Kusturice "Dom za vješanje"

  • Kultura

  • 11. Sep. 2017  11. Sep. 2017

  • 0

"Dom za vješanje", priča o jednoj tipičnoj romskoj porodici koja životari u bijedi i siromaštvu, koja se bori za opstanak i parče hljeba... Ne otkrivajući previše, Kusturica ukratko kaže da će to biti priča o dječaku Perhanu, vojničkom kopiletu, koji živi i sanja u Šutki, skopskom romskom naselju Šuto Orizari, sa svojom babom koja gasi kreč, sestricom koja ima kraću nogu i ujakom velikim kurvarom koji, kada se napije, traži od babe lovu, a kada mu ona ne da, on digne kuću u zrak.

 

U oslikavanju života ove romske porodice Kusturici pomažu snimatelj Vilko Filač, koji je radio i u njegovim prethodnim filmovima, tonac Ivan Žakić, kostimografv Mirjana Ostojić i gomila drugih od gotovo 30-člane ekipe.

 

Glavnog junaka, dječaka Perhana igra Davor Dujmović, kojeg se publika, vjerovatno, sjeća iz "Oca na službenom putu" gdje je igrao starijeg brata Morena de Bartolija.

 

Njegovu babu glumi 60-godišnja Romkinja iz Sutomora, Ljubica Adžović, kojoj je ovo prvi nastup na filmu, a njegovu sestru učenica iz Skoplja, Elvira Sali.


Sinolička Trpkova, tumači lik Azre, djevojčice u koju je Perhan zaljubljen. Među brojnim naturščicima Romima, koje je Kusturica pokupio gotovo iz cijele zemlje, pojaviće se i Husnija Hadžimović, po zanimanju oštrač noževa, koji će igrati lik Perhanovog ujaka.

 

Od profesionalaca tu je Bora Todorović (Ahmet) i Mirjana Karanović. Jednog Borinog brata
Zefa igra ugostiteljski radnik iz Sarajeva Mirsad Zulić Campo, a drugog - Sadama, Branko Đurić.

Prvi kadrovi "Doma za vješanje" snimljeni su u blizini sela Kočilari kod Titovog Velesa, nastavak u skopskom naselju Topana.

 

Na prašnjavoj ledini, među brojnim, drečavo ofarbanim udžericama, scenografi, Milenko Kljaković i Mišo
Marković, napravili su "Dom za vješanje".


Omanja, naherena kućica, sklepana od daski s kojih se kreč odavno počeo guliti, s klimavim drvenim tremom - prebivalište je Perhana, njegove sestre i babe.


Ispred straćare stari željezni šporet, čiji oluci štrče u nebo. Gusti dim koji kulja iz njih najavljuje da se na šporetu nešto kuha. I zaista, baka nešto petlja oko ručka, grdeći onako usput džukca koji neprestano laje.

 


Ovaj kadar, koji ne traje više od par minuta, sniman je bezmalo sat i po. Tokom snimanja uvijek je iskrsavao novi problem: mali statisti, nenaviknuti da dugo šute, baš kada ne treba progovorili bi po koju riječ; u daljini bi se, tokom snimanja, čuo zvuk električne testere, automobila ili motora koji se nije uklapao u scenario...


Ipak, najviše glavobolje Kusturici i njegovoj ekipi zadavao je pas Medo koji je u ovom kadru imao "noseću" ulogu. Tokom brojnih proba sve je bivalo u redu. Kad god bi mu dreser dao znak, Medo bi zalajao. Međutim, tokom snimanja ni da otvori njušku. I tako devet puta…

 

Iako nije bilo prijatno po paklenoj vrućini, kada se živa u termometru penjala i do 36. podjeljka, bezbroj puta ponavljati ovu scenu, Kusturica nije gubio glavu, ni živce.


Naprotiv, njegova smirenost, odmjerenost, smisao za šalu, unosili su duh vedrine i među ostale članove ekipe, glumce, brojne statiste, "slučajne" prolaznike i razne muvatore. E, sinko, gorak je glumački hljeb- reče nam u šali, u pauzi snimanja, 60-godišnja Romkinja Ljubica Adžović rodom iz Bara, a sa stalnim prebivalištem u Sutomoru, koja u filmu igra Perhanovu baku.


Kako kaže, nju je Kusturica pronašao u vinogradu u Suvom Potoku nadomak Sutomora:
"Svidjela" sam mu se, i eto preko noći, postadoh glumica. Naporno jeste, velika je vrućina, a i taj založeni šporet, ali je ujedno i veoma interesantno. Nepismena sam, ali to nije problem - tekst učim napamet. Možda čak nešto i zaradim.

 

Jer, ja sam siromašna žena. Devetoro djece hranim sa socijalnom pomoći od svega tri miliona i osamsto hiljada (starih) dinara. Pitaš gdje stanujemo? U jednoj daščari, manjoj od ove filmske. Zato djeca kažu, idi majko glumi, zaradi neki dinar da popravimo krov nad glavom.


Dok smo razgovarali neprestano je milovala po gustoj crnoj kosi malu tamnoputu devojčicu. Kaže, to je Perhanova sestra. Elvira Sali, 12-godišnja učenica OŠ "Vasil Glavinov" iz Skoplja, također, je slučajno uletjela u ekipu.


-Nas učenike šestog razreda iz škole su pokupli i odveli u hotel "Kontinental". Rekli su nam  snima se neki film pa trebaju glumci. I eto, čika Emir je baš mene izabrao. Sviđa mi se ovo što radim, i možda jednoga dana postanem prava glumica. Ko riba - u vodi


"Dom za vješanje" snima se na romskom jeziku, a kasnije će biti titlovan na srpskohrvatski. U ekipi i među glumcima ima ljudi kojima je ovo prvi susret sa tim jezikom. Zato pitamo Boru Todorovića, koji ovdje igra okorjelog negativca, Ahmeta, kako se snalazi.

 

K´o riba u vodi - kaže. - Mada je tek počelo snimanje, već sada mogu da vam kažem da će ovo biti moja
najdraža i najznačajnija uloga. I do sada sam igrao negativce, ali ovakvog do sada nisam. Zato ću pokušati da "omekšam" lik Ahmeta, vođe jedne grupe koja se bavi podzemnim stvarima, da ga učinim nekako
pristupačnijim.


Jer, on ima dosta sličnosti sa Sicilijancima, patrijarhalno je vaspitan, ima nekoliko ljudskih slabosti, osjetljiv je... Zaista mi je drago što sam dobio tu ulogu i to u filmu velikog jugoslovenskog i svjetskog režisera sa kojim je više nego zadovoljstvo raditi.


Cijeli film se snima na romskom jeziku, teksta ima mnogo, ali mogu vam reći da nikada ranije nisam bio spremniji za film. Daleko prije početka snimanja, cijeli tekst sam znao napamet, a u tome mi je umnogome pomogao dr. Rajko Đurić koji me je naučio romski.

 

Nešto više o radnji filma pokušali smo doznati od glumca amatera Mirsada Zulića Campe, inače ugostiteljskog radnika iz Sarajeva, mladića koji je već igrao u prethodnim Kusturičinim filmovima. Umoran od snimanja i paklene vrućine, onako znojan škrto nam je rekao da igra Borinog, odnosno Ahmetovog brata - Zefa, mladića na lošem glasu, sklonog kriminalu, siledžijstvu.


U filmu, Perhanovu sestru vodimo na liječenje u Ljubljanu, a njega na prevaru u Italiju i uključujemo u život podzemlja… Pored Topane, dobar dio "Doma za vješanje" će biti sniman u skopskom romskom naselju Šuto Orizari, gdje je izgrađen pravi mali filmski grad.


Između bioskopa "26. juli" i zgrade KUD-a "Pralipe", na oko 300 kvadrata nikle su kafane, berbernica, ćevabdžinica, samoposluga, lebledžinica, pekara, fotografska radnja, nekoliko kioska, ljetnja kino-sala, autobuska stanica. Izgrađeno je oko 22 objekta.


Nakon Skoplja, ekipa filma se seli u Beograd, a odatle u Ljubljanu, Rim i Milano.


Posljednji kadrovi filma treba da budu snimljeni do 25. decembra, a od snimljenog materijala napraviće se i TV serija u četiri epizode.

 

 

 

Napisao: Dušan Joksić , snimio: B.Popović, obrada: Yugopapir (Ven, 1987.)

 

 

Vezane vijesti

Komentari - Ukupno 0

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove redakcije Slobodna Bosna. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Redakcija zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara redakcija nije dužna obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

  1. Lista komentara
  2. Dodaj komentar

trenutak ...