SB SPECIJAL; POLITIKA I SPORT: Nogomet između desnice i ljevice; Od TUĐMANA i RADOVANA, do današnjih dana...

Novinari "Slobodne Bosne" istražili su zanimljiv fenomen uloge politike u nogometu, među navijačkim skupinama, i usporedili svjetske i regionalne trendove...

  • Društvo

  • 26. Sep. 2017  26. Sep. 2017

  • 1

Svaki od nas, s posebnim akcentom na mušku populaciju, ima svoga favorita, neki su fanatici i zaljubljenici u određene klupske boje, dok se mnogi od nas samo deklerativno izjašnjavaju po pitanju navijanja ili simpatiziranja određenih nogometnih klubova.

 

Novinari "Slobodne Bosne" istražili su fenomen utjecaja i uplitanja političkih elita u nogomet kod nas i u razvijenim zemljama Europe, od osnutka klubova, do današnjih dana.

 

 

 

Iako je i statutima UEFA-e i FIFA-e strogo zabranjeno bilo kakvo političko uplitanje u nogomet, ne možemo se oteti dojmu kako su upravo političari jednim dijelom, namjerno ili nesvjesno, kroz povijest utjecali na brojna zbivanja u aktualnom nogometnom trenutku.

 

Mnogi od vas sigurno nisu upućeni u kakvim su okolnostima i pod čijim utjecajima nastajali slavni europski klubovi. Stoga, nije ni čudno da spoznajom kako neki poklonik desničarskih političkih oirjentacija, odjednom spozna kako „greškom“ navija za klub iza kojeg stoje ljevičari i obrnuto.

No, krenimo redom.

 

KATOLICI vs PROTESTANTI

 

U Škotskoj, Celtic i Glazgow Rangersi, iako ne spadaju u prvi razred europskih velikana, zavrjeđuju pozornost kao jedni od najvatrenijih rivala u Europi. The Old Firm derbi ima svoju političku i religijsku pozadinu. Škotska je bila katolička zemlja sve do reformacije, kada prelazi na ogranak protestantizma –prezbeterijanstvo.

 

Tako je i grad Glasgow od većinski katoličkog postajao sve više protestantski, pa tako i stariji od dva rivala - Rangers. Mnogi irski emigranti katolici selili su u istočni dio grada koji je tako polariziran na dva djela. Anketa iz 2003. potvrdila je da je među navijačima Celtica 74% katolika i 10% protestanata, a kod Rangersa je katolika samo 2%, spram 64% protestanata.

 

Na Celticovom stadionu viđamo zastave Baskije, Palestine, Katalonije, oni zagovaraju antifašizam, antisemitizam, borbu protiv rasizma te su lijevo orijentirani.

 

LJEVICA U SRCU

 

Još jedan izrazito političan klub je njemački St. Pauli iz Hamburga. Do 80-ih su bili klasičan mali klub s minornom podrškom, a onda kreću u akciju prikupljanja baze mladim navijačima, društveno aktivnim studentima, anarhistima i hipijima. Početkom osamdesetih pratilo ih je prosječno 1.200 navijača, a taj broj se do kraja devedesetih popeo na 20. 000 ljevičara na tribinama.

 

Specifičan klub je i talijanski Livorno, najpotpunije utjelovljenje ljevičarstva u Italiji. Ljevičarska orjentacija grada potječe još iz 15. stoljeća, kad je obitelj Medici izgradila luku i propisala otvorene trgovačke mjere. Različite etničke grupe, Turci, Židovi, Mauri, Perzijanci migrirali su u Livorno, 1921. godine.

 

Talijanska komunistička partija svoje uporište našla je upravo u ovom gradu, koji daleko najekstremnije lijevo orijentiran u cijeloj zemlji. Cristiano Lucarelli, rođen u Livornu, legenda je kluba i utjelovljanje vrijednosti koje klub simbolizira.

 

Njihovi navijači poznati su po ispadima, i učestalim tučama s navijačima Milana, dok je bio u vlasništvu mrskog im Silvija Berlusconija, te prekidanju minuta šutnja u čast omraženim ličnostima ili obilježavanja Staljinova rođendana.

 

DESNICA OD ISTOKA KA ZAPADU

 

Primjer kluba koji simbolizira izrazito desno usmjerenje jest rimski Lazio, klub osnovan 1900. od strane talijanske vojske, a njihov navijač bio je Benito Mussolini, jedan od utemeljitelja fašizma. Za Romu i Lazio, također ne vrijedi FIFA-ino pravilo kako politici nema mjesta na stadionima. Iako su i Lazio i Roma nastali kao tvorevine fašističkog režima Benita Mussolinija, vremenom je došlo do potpune polarizacije navijačkih skupia. Navijači Lazija, u kojem igra i naš Senad Lulić, su ultradesničari, dok se fanovi Džekine „Vučice“ deklariraju kao ljevičari.

 

Svi se još sjećamo brojnih ekscesa koje je radio nekadašnji kapetan Lazija Paolo di Canio, s fašističkim pozdravom, uzdignutom desnicom u pravcu navijačkog kopa, nakon koje bi Laziali u pravilu padali u trans.

 

 Izvor: Sky Italia

 

Do unatrag nekoliko godina u Laziju nije bilo tamnoputih igrača, a ekstremno desničarstvo najviše je do izražaja dolazilo u utakmicama protiv gradskog rivala, kada su znali izvisiti i transparente sa sadržajima: „ Ekipa crnaca, tribine židova“, namijenjen protivničkim igračima. Navijači Lazija odavno otvoreno koketiraju s fašizmom, a bijes na našim prostorima navukli su isticanjem transparenata u čast ratnog zločinca Željka Ražnatovića Arkana.

 

Screenshot Youtube

 

Pored Lazijevih, ekstremno desno orijentirani su i navijači Zenita iz St. Petersburga. Transparent „nema crnog među Zenitovim bojama“ iz 2004. samo je jedan od rasističkih i ksenofobnih ispada njihovih fanova. Taj transparent razvukli su gradskim ulicama i 2012. I, zbilja, u Zenitu poštuju više puta istaknute zahtjeve navijača te nema tamnoputih igrača u rosteru.

 

Legendarni je Liverpool pak povezan s ljevičarskim krugovima iako engleski klubovi u pravilu nemaju izraženu političku pozadinu.

 

Javna je tajna, također da je kraljevska obitelj u Velikoj Britaniji sklona bojama Arsenala, pa je montaža kraljice Elizabethe u dresu Topnika na twitteru izazvala salve smijeha.

 

 Izvor: Twitter

 

Real Madrid kao više desničarski, patriotski, centralistički klub, predstavlja moć državotvorne politike Španjolske, dok je kod navijača Barcelone stvar potpuno suprotna.

 

 

TITO JE „DRUKA“ ZA `AJDUKA

 

 

Mnogo je zanimljivih unutardržavnih pa i gradskih rivalstava među klubovima i na našim prostorima.

 

Bazirano na tom disparitetu, jedan klub primjerice predstavlja radničku klasu, a drugi je igračka aristokracije; jedan je nacionalno, drugi anacionalno orijentiran, itd.

 

Jedno takvo rivalstvo imamo i u glavnom gradu Bosne i Hercegovine gdje je stariji od dva rivala, Željezničar, tvorevina radnika Željezničke radionice, od početka predstavljao radnički, građanski, anacionalni klub. Nakon privremene obustave rada u Drugom svjetskom ratu, „Željo“ se izborio za status najjačeg sarajevskog nogometnog tima osvajanjem Prve lige Bosne i Hercegovine, čime je izborio nastup u prvom izdanju prve lige Jugoslavije.

 

Izvor: Facebook

 

Međutim, gradska vlast je formirala novi klub – Torpedo (kasnije preimenovan u Sarajevo), a većina igrača Željezničara, političkim i drugim pritiscima bila je prisiljena prijeći u  novi klub. Do 1954. Sarajevo je bilo na klackalici između prve i druge jugoslavenske lige, a te sezone su se prvi put rivali sučelili u službenoj utakmici. Pobjede je na Grbavici, i u prvenstvu i u kupu, odnio mlađi gradski rival i otada datira jedno od najljućih gradskih rivalstava u Europi.

 

Izvor: Fks.info

 

U međusobnim navijačkim prepucavanjima, poklonici bordo-bijelih boja komšije s Grbavice često „bocnu“ s činjenicom kako su jedino oni dva puta osvojili titulu prvaka Jugoslavije, dok im navijači plavih uzvraćaju činjenicama kako iza osnutka bordo kluba stoji UDBA, te kako im je ratni zločinac Radovan Karadžić neko vrijeme bio klupski psihijatar.

 

Izvor: Tanjug

 

No, nogometni rivalitet u Sarajevu i Bosni i Hercegovini u negativnom kontekstu, nije ni blizu onoga kakav je onaj među klubovima iz našeg susjedstva.

 

HNK Hajduk su osnovali splitski studenti u praškoj pivnici, nakon što su pogledali jedan od najstarijih gradskih derbija u Europi između Slavije i Sparte. Klub je početka simbolizirao narodni otpor, u početku austrogarskoj supremaciji, a kasnije i fašističkoj Italiji, odbivši nastupati u talijanskom prvenstvu. Privremeno je obustavljen rad kluba, Hajduk je preselio na otok Vis, jedini slobodni teritorij, a djelovanje je obnovljeno 1944. godine.

 

Često se Hajduk etiketiralo kao režimski i „Titov klub“, mada postoji teorija prema kojoj je Maršal  simpatizirao i beogradski Partizan.

 

Zagrebački Dinamo utemeljile su komunističke vlasti 1945., nakon što su prethodno zabranile djelovanje svim klubovima sa hrvatskim predznakom. Još uvijek postoje nesuglasice oko toga je li Dinamo nasljednik Građanskog, osnovanog 1911. Dinamu su komunističke vlasti, iako su ga osnovale i nadjenule mu komunističko ime, od početka prišile ulogu prohrvatskog i proturežimskog kluba.

 

U novije vrijeme navijači Dinama nose etiketu desno orijentirane navijačke skupine, a nerijetko se u posljednjih 20-ak godina sa utakmica u Maksimiru mogao čuti ustaški poklič „Za dom spremni“. Nakon osamostaljenja Hrvatske, Dinamo je na zahtjev njegovog „najvažnijeg“ navijača, predsjednika Hrvatske Franje Tuđmana, promijenio naziv u NK Croatia.

 

Upravo je pokojni prvi hrvatski predsjednik, za vrijeme života i djelovanja u Beogradu, postao i predsjednikom JSD Partizan. Klub je osnovan 1945. kao dio Jugoslavenskog sportskog društva Partizan dobivši ime u čast boraca narodnooslobodilačke borbe, a klupski funkcioneri su redom bili visokopozicionirane ličnosti iz JNA.

 

Godine 1953. klub postaje neovisan od vojske. Jedan od predsjednika JSD Partizan bio je i pokojni hrvatski general Janko Bobetko. No, iako su ih osnovali komunisti i na grbu imaju zvijezdu petokraku, navijači Partizana i Crvene Zvezde izrazito su desničarski orijentirani i nacionalistički nastrojeni.

 

Jedan od vođe navijača crveno-belih, a kasnije i jedan od glavnih operativaca bio je Željko Ražnatović Arkan, a mnogi navijači Zvezde Arkana su u ratovima na Balkanu pratili i na ratnom putu. Crvena Zvezda najtrofejniji je klub na našim prostorima, osnovana je 1945. od strane članova Ujedinjenog saveza antifašističke omladine Jugoslavije, a prvih mjesec dana djelovali su pod nazivom OFD (Omladinsko-fiskulturno društvo).

 

Izvor: MN Press

 

Preuzeli su većinu igrača, teren i klupske boje od kluba „Jugoslavija“ koji je ugašen, no ipak ih se ne smatra njihovim nasljednikom. Zvezda je 1991. osvojila Kup prvaka, što je najveći uspjeh jugoslavenskog klupskog sporta. No, usprkos znakovlju na grbovima Partizana i Crvene Zvezde, dobar dio navijača ne bi imao ništa protiv da beogradski klubovi jednog dana promijene ime u „Četnik“ i „Kokarda“.

 

OBOJENI PROGRAM

 

Političari su česti gosti na tribinama stadiona, ne samo na našim prostorima. Tako se nekadašnji premijer Velike Britanije David Cameron odavno izjasnio kao fan Aston Villa, dok je bivši talijanski premijer Silvio Berlusconi donedavno bio gazda Milana. Stara-nova njemačka kancelarka Angela Merkel navija za Energie Cottbus, princ Albert, logično, fan je nogometnog kluba Monaco. Vladimir Putin voli Zenit, dok je bivši predsjednik SAD-a Barack Obama zaljubljenik u boje West Hama kojeg trenira Slaven Bilić, a španjolski premijer Rajoy fan je Reala iz Madrida.

 

 

Političari na tribinama

Najomiljeniji hercegovački političar, pokojni Džemal Bijedić volio je Velež, a nekada je zagriženi veležovac bio i predsjedavajući Predsjedništva BiH Dragan Čović, koji od 1992. godine navija za HŠK Zrinjski.

 

DRAGAN ČOVIĆ KAO BUBNJAR "ROĐENIH" (Izvor: Facebook)

 

Bakir Izetbegović "naginje" na FK Sarajevo, no nije mnogo ljut ni kada pobijedi „Željo“.  Za bordo-bijele navijaju još i Zlatko Lagumdžija i Haris Silajdžić, dok bivši član Predsjedništva BiH Željko Komšić najviše voli Želju.

 

Predsjednik RS-a Milorad Dodik zagriženi je „grobar“, Mladen Ivanić je „zvezdaš“, baš kao i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić.

 

Partizan vole i Boris Tadić, Tomislav Nikolić, Ivica Dačić, Rasim Ljajić..., dok su Čedomir Jovanović, Vuk Drašković, Vojislav Koštunica i Vojislav Šešelj navijači Crvene Zvezde. Šešelj je, pak, dok je živio u Sarajevu navijao za Željezničar. Slobodan Milošević je navijao za Zvezdu, a zvezdaš je bio i pokojni premijer Srbije Zoran Đinđić.

 

Bivši premijer Hrvatske Zoran Milanović, iako rođen u Zagrebu, navija za splitske „bile“. A istog opredjeljenja je i Ivo Sanader, dok je gradonačelnik Zagreba Milan Bandić na Dinamovoj strani.

Premijer FBiH Fadil Novalić navijač je Zvijezde iz Gradačca, čiji je nekada bio predsjednik.

 

(SB)

 

 

Komentari - Ukupno 1

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove redakcije Slobodna Bosna. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Redakcija zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara redakcija nije dužna obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

  1. Lista komentara
  2. Dodaj komentar

trenutak ...