NI MUKAJET: Zašto vodeći ljudi EU šute o haosu u Kataloniji?

Kada je 2012. godine Evropska unija nagrađena Nobelovom nagradom za mir, službeno objašnjenje za takvu odluku glasilo je da je EU “kroz šest desetljeća doprinijela napretku mira, pomirenja, demokracije i ljudskih prava u Europi”.

  • Svijet

  • 02. Okt. 2017  02. Okt. 2017

  • 1

Naravno, Nobelova nagrada za mir je odavno kompromitirana nekim duboko problematičnim izborima (Henry Kissinger, Barack Obama itd.), no nakon najnovijih događaja u Kataloniji vrijedi podsjetiti što je Nobelov komitet naveo kao najvažnije kvalitete EU-a. Sve ono što se dogodilo u Kataloniji odnosno Španjolskoj je očita prijetnja miru, pomirenju, demokraciji i ljudskim pravima, a reakcija najvažnijih ljudi Evropske unije na sve to je - nepostojeća.

 

Za šutnju u vezi s događajima u Kataloniji su se odlučili predsjednik Evropske komisije Jean-Claude Juncker, predsjednik Evropskog parlamenta Antonio Tajani i predsjednik Evropskog vijeća Donald Tusk, dok su njihovi činovnici neslužbeno poručili novinarima u Bruxellesu da je riječ o "unutarnjoj španjolskoj temi". Tisuće policajaca koji su se za vikend slili iz cijele Španjolske u Kataloniju kako bi spriječili održavanje referenduma o neovisnosti ove najbogatije španjolske pokrajine su se kroz svoje batinaško ponašanje na ulicama Barcelone pokazali kao prijetnja miru, pomirenje u Španjolskoj nakon krvave Francove vladavine je ugroženo, cijeli kontekst organizacije referenduma daleko je od demokracije, a ljudska su prava očito narušena.

 

Briselska šutnja nanosi štetu međunarodnoj reputaciji EU-a

 

Na sve to reakcija vodećih ljudi ne može biti šutnja, ne samo zbog evropskih vrijednosti na koje se Juncker i ekipa rado i često pozivaju, nego i zbog toga što EU u međunarodnom kontekstu gubi na vjerodostojnosti. Zašto bi, primjerice, Beograd i Priština ozbiljno pregovarali pod pokroviteljstvom EU-a ako taj isti EU nije u stanju išta jasno reći o onome što se upravo događa u Kataloniji? Kakva može biti uloga EU-a u Ukrajini, u kojoj se jedan dio zemlje želi odvojiti od ostatka, ako EU smatra da je slična situacija u jednoj od njenih članica isključivo unutarnjopolitička tema te članice?

 

Odluka vodećih ljudi Europske unije da zabiju glavu u pijesak i tako se potpuno izuzmu od odgovornosti vidjela se i prije ovog vikenda, kada je većina iz Evropske pučke stranke (EPP) i Socijalista i demokrata (S&D) glasala protiv prijedloga Zelenih da se u najvišem predstavničkom tijelu EU-a raspravlja o Kataloniji. Riječ je o skandaloznom antidemokratskom potezu kojim se na jedan nevjerojatno kukavički način odbija suočiti s problemom i, još gore, onemogućava artikuliranje mogućih rješenja. Zeleni su najavili kako će danas opet predložiti raspravu o situaciji u Kataloniji; bila bi ogromna sramota za pučane i socijaldemokrate kao demokratske predstavnike građana Evropske unije da nastave svoju blokadu ove goruće teme.

 

Čini se da su S&D-ovci to u međuvremenu shvatili, poslavši medijima pažljivo složenu izjavu u kojoj apeliraju da “rješenje može biti samo političko, a ne policijsko”. No, da bi došlo do političkog rješenja potrebno je razgovarati i raspravljati, a ne šutjeti.

 

 

Europske institucije bježe od problema, umjesto da se s njime suoče

 

Europska komisija je odbila i izjasniti se oko toga bi li preuzela ulogu posrednika ili medijatora između službenog Madrida i Barcelone, čime je de facto minirala jednu od opcija za nadilaženje krize. Šutnja europskih institucija tako ne služi deeskalaciji situacije, nego odmaže u postizanju mirnog kompromisa, pritom dodatno erodirajući utjecaj i vjerodostojnost Europske unije.

 

Ne treba ni zaboraviti da Katalonci nisu većinski ujedinjeni oko teme katalonske neovisnosti. Na prošlim pokrajinskim izborima 2015. godine, s kampanjom koja se pretvorila u plebiscit oko teme provođenja referenduma o neovisnosti, stranke koje zagovaraju odlazak iz Španjolske dobile su 47,8 posto glasova, te osvojila tijesnu većinu u mandatima. To nije uvjerljiv mandat za neovisnost, na što je podsjetio i prosvjed u Barceloni pred održavanje referenduma, na kojem su se okupili Katalonci koji ne žele odvajanje od Španjolske.

 

 

Potreban demokratski kompromis

 

Sve to ukazuje da je u ovoj situaciji potreban demokratski kompromis, koji se može postići samo razgovorima, a ne policijskim batinanjem ni širenjem nacionalističke euforije. EU bi tu mogla odigrati ključnu i pozitivnu ulogu, ne samo zbog obrane deklariranih europskih vrijednosti, ne samo zbog obrane vlastite reputacije u međunarodnom kontekstu, nego i zbog sramotne povijesti europske neefikasnosti i ignorancije početkom 1990-ih na prostoru raspadajuće Jugoslavije. Ovo je prilika da se stare greške EU-a ne ponove, da se povuku drugačiji i bolji potezi, od kojih će koristi imati i Španjolska i Katalonija i Europska unija. Baš u skladu s vrijednostima mira, pomirenja, demokracije i ljudskih prava.

 

S druge strane, ako se briselska šutnja nastavi, Juncker i ostali snosit će. naravno, ne jedini - političku odgovornost za pogoršanje stanja u Španjolskoj odnosno Kataloniji. Za budućnost EU-a je zato presudno da odgovor na pitanje "Gdje ste bili kada se u Kataloniji zapucalo?" ne ostane "zabili smo glave u pijesak i šutjeli".

 

 

(SB/Index.hr)

Komentari - Ukupno 1

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove redakcije Slobodna Bosna. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Redakcija zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara redakcija nije dužna obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

  1. Lista komentara
  2. Dodaj komentar

trenutak ...