BUBNJEVI RATA IZRAELSKO-SAUDIJSKOG SAVEZA: "Tu nešto opasno smrdi"

Richard Silverstein je autor bloga Tikun Olam, posvećenog objavljivanju ekscesa izraelske državne nacionalne sigurnosti. Njegovi članci su objavljivani u Haaretzu, Forwardu, Seatle Timesu i Los Angeles Timesu

  • Svijet

  • 08. Nov. 2017  08. Nov. 2017

  • 0

 

Piše: Richard Silverstein 

 

U posljednja 24 sata ritam ratnih bubnjeva na Bliskom istoku dostigao je grozničavu brzinu. Saudijska Arabija izazvala je i internu i inostranu krizu kako bi dozvolila prijestolonasljedniku Mohammedu bin Salmanu da realizira svoju grandioznu viziju saudijske države.

 

Interno, Salman je iznenada stvorio antikorupcijsku komisiju i za četiri sata uhapsio neke od najviše pozicioniranih prinčeva kraljevstva, uključujući i četiri aktuelna ministra i sina bivšeg kralja. Najpoznatije ime na listi je ono jednog od najbogatijih na svijetu, Alwaleeda bin Talala.

 

Samo nekoliko sati ranije, nakon što je bio pozvan u Saudijsku Arabiju na konsultacije, libanski premijer Saad al-Hariri kazao je gledateljima saudijske TV kako daje ostavku zbog dobijenih "prijetnji smrću". Zašto je premijer jedne države dao ostavku u prijestolnici druge države je neobjašnjivo.

 

Izvještavanje o Haririjevoj odluci pokazuje kako je govorio stalno govoreći u kameru i nekoliko puta skrenuo pogled, što ukazuje kako je saopćenje možda napisano za njega i kako ga je izrekao pod prinudom.

Uzevši u obzir taktiku čvrstog stiska, koju koristi Salman kako bi osigurao svoju titulu prijestolonasljednika i hapšenja brojnih istaknutih Saudijaca koji nisu bili dovoljno lojalni njemu, pozivanje lidera vazalske države i davanje ultimatuma ili ostavka, ili te mi odsijecamo (bukvalno) ne bi bilo mimo predstave.

 

Tu nešto smrdi

 

Urednik Middle East Eyea David Hearst se slaže: "Teško je ne doći do zaključka da, kada je napustio Liban, Hariri nije imao namjeru dati ostavku, da ni on sam nije znao da će dati ostavku te da su ga na taj potez natjerali Saudijci."

 

Lider Hezbollaha Hassan Nasrallah nazvao je Haririja "našim premijerom" u svom televizijskom obraćanju naciji nakon "ostavke". Tako ne zvuči čovjek koji je želio svrgnuti Haririja. Libanski predsjednik je objavio kako neće prihvatiti Haririjevu ostavku dok se on ne vrati i lično to potvrdi.

 

Nadalje, Saudijska Arabija je objavila kako se Hariri neće vraćati u Liban zbog takozvanih prijetnji smrću. Tu nešto smrdi.

 

Atentat na Rafika Haririja 2005. godine desio se nakon prijetnji koje je protiv njega izrekao sirijski predsjednik Bashar al-Assad, što djelomično objašnjava dugotrajno neprijateljstvo između sirijskog režima i saudijske kraljevske porodice.

 

To neprijateljstvo je bilo vjerovatno najjači faktor u odluci Saudijske Arabije da postane veći finansijer sirijskih oružanih opozicionih grupa, među kojima su neki od najkrvoločnijih militanata povezanih s grupama Islamska država Irak i Levant i Al-Kaida.

 

Novi saveznik Bin Salmana

 

Nakon gubitaka u Jemenu i Siriji, izgleda da je Muhammed bin Salman spreman isprobati i treću sreću, pretvorivši Liban u političku nogometnu utakmicu, kako bi izjednačio rezultat protiv stranih neprijatelja. Nažalost, Hariri je, kao i njegov otac prije njega, u procjepu. Ovaj put riječ je o Saudijcima, a ne o Sirijcima.

Saudijski prijestolonasljednik se čini nestrpljivim da počne sukob s Iranom. Čini se kako je Muhammed bin Salman, kao i njegov novi saveznik, izraelski premijer Benjamin Netanyahu, spreman iskoristiti i manipulirati neprijateljstvom ka stranom neprijatelju kako bi ojačao svoje vlastite domaće prilike. Pošto se vidi kako je spreman na sve kako bi uspostavio vlastitu dominaciju u saudijskoj unutrašnjoj politici, takav neprijatelj je veoma koristan u držanju rivala na distanci.

 

Izrael je slično odgovorio. U ponedjeljak je Ministarstvo vanjskih poslova poslalo hitne dopise svim diplomatama da istaknu prosaudijsku ulogu u ostavci Haririja. Diplomatski dopisnik Haaretza Barak Ravid objavio je preko Twittera sadržaj dopisa.

 

Ovo indicira kako Izrael i Saudijska Arabija razvijaju određeno vezu odnosa "bez dnevnog svjetla", kako su izraelski lideri nazivali veze sa svojim američkim kolegama. Zajedno s njihovim vojnim snagama i naftnim bogatstvima, ove dvije države mogu predstavljati vrlo zapaljivu kombinaciju.

 

Muhammed Bin Salman je možda naučio još jednu lekciju do Izraela: nema koristi od traženja pomoći vanjskih sila u vođenju takvih sukoba. Vidio je Netanyahua kako bezuspješno moli dva američka predsjednika da mu se pridruže u vojnoj avanturi zvanoj napad na Iran. Njegov novi savez sa Saudijskom Arabijom mogao bi osigurati vojni udarac koji mu je potreban za stvaranje uspješnih napada na regionalne neprijatelje.

 

Propast u Siriji

 

I Saudijci i Izraelci pratili su s užasavanjem kako iranski nuklearni dogovor, koji je napravio američki predsjednik Barack Obama, uprkos žestokom protivljenju Netanyahua, uklanja ovu kartu iz njihovog političkog špila. Netanyahu je koristio ovu kartu godinama u prikupljanju opozicije iranskom navodnom nuklearnom programu. Bio je bijesan kada je vidio kako je više ne može koristiti da prikrije političke izazove ili napravi državnu krizu.

 

Tokom proteklih nekoliko mjeseci obje države su izgubile još jednu kritičnu regionalnu "kartu": Njihovi sirijski islamistički saveznici propali su nakon zajedničkog udara sirijskog režima i njegovih iransko-ruskih saveznika.

 

Godinama ranije Netanyahu se pridružio Saudijskoj Arabiji u intervencijama u Siriji, napadajući vojna postrojenja povezana s Iranom ili Hezbollahom. On je vodio ovu politiku kao metodu odvraćanja, da umanji arsenal koji bi mogao biti na raspolaganju libanskim islamistima tokom narednog rata s Izraelom. No, on je djelovao ništa manje u smjeru jačanja svoje vlastite sigurnosti u očima Izraelaca koji su opsjednuti sigurnošću.

 

No, sa slabljenjem građanskog rata i propašću saudijsko-izraelskih zastupnika, Netanyahu više ne može nuditi sirijsku baba-rogu izraelskim glasačima. Morat će se suočiti sa četiri veća korupcijska skandala. Sve više njegovih najbližih saradnika su na udaru policijskih ustraga. Netanyahu očajno treba skretanje pažnje. Rat protiv Libana je upravo to. Donio bi čuda na fonu ujedinjenja države taman onoliko koliko treba da one optužbe ispare.

 

No, postojat će velika razlika u nadolazećem ratu: Saudijska Arabija će se pridružiti borbi samo da bi Iranu napravila masnicu. Tako je napad na Liban samo dio njene agende, dok je direktan napad na Iran pravi saudijski cilj.

 

S uključenjem Izraela u rat, dvije države bi mogle voditi regionalni rat napadima na mete u Libanu, Siriju, Iranu; a to bi dovelo do kontranapada na Saudijsku Arabiju, Izrael i države Zaljeva.

 

Strani neprijatelj

 

Kako sam ranije napisao, čini se kako je Muhammed bin Salman naučio kritičnu političku lekciju od svog izraelskog saveznika: trebaš stranog neprijatelja kako bi unio strah među svoje domaće žitelje. Morate pretvoriti tog neprijatelja u strašnu, zlu snagu sile svemira.

 

To je jedan od razloga zašto Muhammed bin Salman intervenira u jemenskom građanskom ratu. Uprkos saudijskim masakrima, stvaranju masovne gladi i epidemije, Muhammed bin Salman je uspio prizvati muslimanski raskol kako bi okarakterizirao Iran kao "agresora" i prijetnju saudijskim interesima.

Nedavno je proglasio svoje susjede iz Katara nepoželjnim osobama, jer se nisu bili dovoljno servilni sa Saudijcima protiv Irana. Kod Muhameda bin Salmana - ili ste s njim, ili protiv njih. Nema sredine.

Srećom, većina ostatka ljudske rase traži sredinu. Oni koji izbjegavaju sredinu postanu ili diktatori ili luđaci. To je, izgleda, smjer u kojem se saudijski dvor kreće.

 

U Libanu izgleda kako je njegova strategija izazvati političku i finansijsku krizu. Saudijska Arabija pruža velike količine finansijske i komercijalne podrške Libanu. Izgleda da Muhammed bin Salman vjeruje da će, ukoliko on povuče tu podršku, to primorati Libance da zauzdaju Hezbollah. No, nije jasno kako Libanci trebaju obuzdati politički pokret koji je jedan od najvećih i najpopularniji u državi.

 

Saudijski princ pokušava s istom strategijom koja je do sada propala u Kataru. Tu je proglasio bojkot. On je silom poveo sve države koje su ovisne o njegovoj pomoći da proglase blokadu. Granice su bile zatvorene. Letovi otkazani. Trgovina obustavljena.

 

No, umjesto da se predaju, Katarani (uz iransko ohrabrivanje, bez sumnje) iznijeli su svoj slučaj svijetu i uzvratili. Ne pokazuju znakove predaje.

 

Ruski faktor

 

Nije jasno kako Saudijci vjeruju da će ta strategija primorati znatno veću i udaljeniju državu poput Libana da se preda. Oni mogu zavrnuti slavine i proglasiti bojkot. Zaista, Bahrein, jedan od saudijskih vazala, naredio je svojim državljanima da se vrate iz Libana i proglasio zabranu putovanja poput katarske zabrane koja je objavljena ranije.

 

Sve ovo će samo ojačati Hezbollahove karte. Također će biti prešutna pozivnica Iranu da igra daleko veću ulogu u Libanu. Gdje postoji vakuum, on će biti ispunjen.

 

Čak još veća sila se promalja iza svega: Rusija. Pat pozicija u Siriji između pobunjenika, koji imaju finansijsku pomoć Saudijske Arabije, i Assada omogućila je Vladimiru Putinu da odlučno intervenira i doprinese eventualnom ishodu konflikta. Ukoliko Putin primijeti sličnu saudijsku strategiju u Libanu, ne vidim veće razloge zbog čega se jednako tako Iran i Rusija ne bi udružili i pružili podršku saveznicima na terenu.

Interesantno je istaći kako je kralj Salman napravio prvu u historiji posjetu saudijske kraljevske kuće Moskvi prošlog mjeseca i razgovarao s Putinom. Zar ne bi bilo interesantno znati o čemu su razgovarali? Sigurno je bilo riječi o Siriji i Libanu, jer su to jedina dva mjesta gdje su saudijski interesi ili u sukobu, ili mogu biti u sukobu s Rusijom.

 

Možda je saudijski kralj upozorio Putina da ne koristi haos u Libanu, kao što je to uradio u Siriji. Sumnjam da je Putin mogao biti imalo zastrašen s obzirom na neuspjeh Saudijaca u Siriji. Ruske buduće akcije bit će određene stavovima Putina o tome koliko može dobiti ako bude uz Hezbollah i Iran u budućem sukobu u Libanu.

 

Važno je se prisjetiti kako je u vrijeme Sovjetskog saveza, kada je SAD dominirao regijom, SSSR podržavao većinu arapskih država na prvoj liniji fronta u sukobu s Izraelom. Putin je veoma poznat po tome što traži načine da povrati nekadašnju slavu sovjetskog carstva. Nema sumnje, veoma bi bio zadovoljan ako uspije izboriti puni povratak moći i utjecaja Rusije na Bliskom istoku.

 

Vojni stratezi u Rijadu i Tel Avivu

 

Izrael je "slon u sobi", očiti faktor koji svi zaobilaze. Graniči s Libanom i tamo je vodio dva veća rata, kao i 20-godišnju okupaciju južnog dijela, koja je propala. Hezbollah je izraelski zakleti neprijatelj, a Iran, najveća podrška koju libanski pokret ima, jedan je od glavnih protivnika Izraela.

 

Saudijci imaju finansijska sredstva da podrže produženi sukob u Libanu (oni su, također, potrošili milijardu dolara u podršci izraelske kampanje sabotiranja Irana). Vjerovatno su vrlo spremni finansirati još jednu izraelsku invaziju.

 

U svome dijelu akcije, Saudijci mogu biti spremni stvoriti novu libansku vladu od saradnika i kupljenih političara, a Hezbollah bi držali daleko od političke moći.

 

Slično, historija izraelske intervencije je puna takvih lažnih političkih kreacija. Na Zapadnoj obali su stvorili "seoska vijeća". U južnom Libanu napravili su Južnolibansku armiju. A u Siriji su finansirali pobunjenike pokreta Front al-Nusra, koji su se borili protiv režima na Golanskoj visoravni.

 

Možemo se nadati kako vojni stratezi u Rijadu i Tel Avivu nisu toliko ludi da izvedu takav scenarij. No, poznajući užasavajuću historiju Libana, kao i njegovu ulogu žrtvenog janjeta u sukobima između većih sila, ništa se ne može odbaciti.

Konačno, SAD, koji je igrao odlučujuću ulogu u sprečavanju izraelskih napada na Iran godinama, sada vodi predsjednik koji je veoma cijenjen i u Izraelu, i u Saudijskoj Arabiji. Prva inostrana posjeta Donalda Trumpa, kao šefa države, bila je Saudijskoj Arabiji.

 

Njegovi topli odnosi s Netanyahuom i podrška izraelskim najekstremnijim politikama je veoma poznata također. Niko ne bi trebao očekivati da njegova administracija sputava niti Saudijce, niti Izraelce. Ako ništa, oni mogu ih poticati.

 

(Izvor: Middle East Eye)

Vezane vijesti

Komentari - Ukupno 0

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove redakcije Slobodna Bosna. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Redakcija zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara redakcija nije dužna obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

  1. Lista komentara
  2. Dodaj komentar

trenutak ...