DVIJE-TRI PAMETNE O AFERI "REGISTAR": Hoće li Kurteš i Mioković platiti cijenu kriminala svojih stranačkih i profesionalnih kolega: SDP-ovaca i policajaca?!

Predrag Kurteš je, nevoljko i škrto je o tom govorio, u ratu prevrtao, ne pare, ne stanove, ne robu švercovanu kroz tunel spasa, nego žrtve; jednom mi se povjerio da je bio na preko dvjesto uviđaja "sa smrtnim posljedicama", masovnih pokolja na pijacama, školama, ulicama, pojedinačnih ubistava sa raznim motivima... 

  • SENAD ANTE-PORTAL

  • 16. Nov. 2017  16. Nov. 2017

  • 0

Piše: SENAD AVDIĆ

 

Pričao mi je, poznanik, čuvar u ovdašnjem zatvoru,  da  je najomiljeniji lik među stanarima-štićenicima, Alija Delimustafić. Kolege pritvorenici ga zovu Gigant. Gledaju ga sa respektom i strahopoštovanjem. Jedini je on, bivši ministar policije, nakon rata u pravilnim razmacima "posjećivao" zatvore, među njima onaj koji je i hapsio i bio hapšen, bio zakon i njegova uporna negacija.

 

Nije jedini, ali jeste pionir u povijest bh. policije. Bivše i aktuelne vlasti, a zapravo bivše vlasti nisu nikada prestale biti aktuelne. Delimustafićevu  ovisnost o kriminalu povezuju sa tim što ga je svojedobno na funkciju ministra postavio Fikret Abdić.

 

Dobro, može se to i tako tumačiti i objašnjavati.

Ali, može se sraslost policije sa krimiinalom, s jedne i politike, s druge strane, gledati i na način i kontekstu koji slijedi.

 

JEDAN MILIOON ZA MOG BAKIRA ALISPAHIĆA

 

Usred rata (1993. godine), kako je pričao (i pisao) Munir Alibabić Munja, tadašnji šef Državne bezbjednosti Sarajeva i član Vrhovne komande Oružanih snaga BiH, pozvao ga je Alija Izetbegović, predsjednik Predsjedništva BiH na nerutinski, povjerljiv razgovor. Načuo je, pa, k´o biva, ne zna je li istina, da je tadašnji ministar republičke policije Bakir Alispahić u Austriji uzeo neke pare (od ovlaštenih torbara-logističara Hasana Čengića i Sudanca Fatiha El Hassaneina), te ga je zanimalo zna li Alibabić išta o tome. (Poznato je bilo Izetbegoviću još iz anamo-onog režima, kada ga je Munja isljeđivao i hapsio da Alibabić uglavnom zna sve šta se desilo, ukralo, pronevjerilo,  pa i ono što će se desiti, ukrasti, otuđiti; zbog toga ga je i ostavio u istoj fotelji nakon burne najezde demokracije u BiH).

 

"Jeste, Alija, po mojim saznanjima uzeo je milion maraka", k´o s nokta je odgovorio Alibabić. "Koliko, reče, milion? Aha, znam za taj milion, nego me zanima je li još kakvih para uzeo?", kazao je Izetbegović. Odmah nakon tog razgovora  povukao je odlučan,državnički potez -smijenio je... Munira Alibabića!!  Dakako da je "pravdoljubivi mudrac", heroj turskih "safunica",  Izetbegović, znao za onaj milion, želio je samo provjeriti da li to isto zna Alibabić kojeg je on za šefa SDB-a uzeo "za nevolju ljutu". Bakir Alispahić nije uklonjen  zadugo nakon te "dogodovštine",  Izetbegović je još dugo pružao žilav otpor,  sve dok to zavrtanjem ruku nisu isposlovali Amerikanci, nakon otkrića terorističkog kampa na Pogorelici.

 

Godinu dana ranije, u ljeto 1992. godine Bakir Alispahić je bio načelnik sarajevskog  Centra službi bezbjednosti. On, ili neko od njemu podređenih suradnika (vjerovatno Enes Bezdrob, koji će zamijeniti Alibabića, nakon što ga je uz Izetbegovićev išaret  Alipsapahić smijenio i koji je ovih dana izabran u Odbor za izbor direktora policije FUP-a) naredio je Draganu Miokoviću, policajcu iz PU Stari grad da izvede na teren policijsku patrolu i spriječi pljačku jednog bogatog dućana u Titovoj ulici u kojeg su upravo bili provalili "branioci grada". Policajci predvođeni komandirom Miokovćem, naišli su na žestok odgovor  "hrabrih branitelja", proradili su i rafali i jedan rikošetirani metak pogodio je i trajno obilježio Miokovića - izbio mu oko.

 

PREDRAG KURTEŠ-KOKA NOSILJA

 

Sa Draganom Miokovićem iz policije Starog grada u CSB Sarajevo stigao je i predratni policajac (i odličan nogometaš, član šampionske ekipe "Sarajeva", kasnije i Borca iz Banje Luke) Predrag Kurteš Koka. I njemu je šef u ratu bio Bakir Alispahić. Cijelo vrijeme rata Kurteš je bio podstanar kod Davorina Popovića Pimpeka. Govorio mu je na pogrebu. Alispahić je, poznato mi je to iz prve ruke, gospodario stotinama napuštenih stanova. Tek nekoliko godina nakon rata, uz pomoć  kredita za branitelje Kurteš je uspio riješiti krov, odnosno potkrovlje, nad glavom. U pedeset i nekoj godini života. U njegovim godinama stranački mu je  šef Zlatko Lagumdžija, što u Sarajevu, što u Hrvatskoj nakupio hiljadu-dvije kvadratnih metara najelitnijeg stambenog prostora. Više je tenderskh para, stambenih kvadrata za godinu-dvije mandata kao kantonalni policijski ministar izvjesni Muhamed Budimlić, SDP-ova kratkoročna kadrovska akvizicija, preturio preko ruku, nego Kurteš za 40 godina svog policijskog radnog vijeka.

 

Predrag Kurteš je, nevoljko i škrto je o tom govorio, u ratu prevrtao, ne pare, ne stanove, ne robu švercovanu kroz tunel spasa, nego žrtve; jednom mi se povjerio da je bio na preko dvjesto uviđaja "sa smrtnim posljedicama", masovnih pokolja na pijacama, školama, ulicama, pojedinačnih ubistava sa raznim motivima... 


Da li je  na jednom  uviđaju u Tešnju, razmišljam u nedjelju, kada je Kurteš pušten iz pritvora, a on držao govor na ubuđalom Krugu 99, bio dr. Nedžad Korajlić, sveprisutni "ekspert za sigurnost", profesor Fakulteta kriminalističkih nauka, te otužne, izlišne obrazovne deponije isluženih SDA-ovskih policajaca i ocvalih nacionalnih "mislilaca". Je li Korajlić, koji je obnašao značajne dužnosti u tešanjskoj, kasnije kantonalnoj policiji Zenice, ikada ustanovio ko su bili "nosioci"  odsječenih glava nad kojima su orgijali mudžahedinski krvoloci u njegovoj zoni odgovornosti? Ili, ko su uopće bili ti "nepoznati počinitelji" koji su ratnih godina, a i nakon njega, zavodili šerijatski pravni podsistem u Zeničko-dobojskom kantonalnom kalifatu.

 

Istog dana kada su bivši policajci Predrag Kurteš i Dragan Mioković napuštali pritvor, a njihov nekadašnji kolega, zadrigli ekspert Nedžad Korajlić  intelektualcima držao vaz o sigurnosti i pravnoj državi (taj je seoski dilber, zajedno sa šefom, Šemsudinom Mehmedovićem, državnim poslanikom u više mandata, suđen zbog dilanja oružja nakon rata; neosuđen naravno), tim se povodom oglasila i stranka čiji je osnivač Emir Suljagić.

 

Taj dugogodišnji Kurtešov stranački "suborac" osudio je eventualni  kriminal drugih osumnjičenih, ali se posebno okomio na inspiratora tih zlodjela  Zlatka Lagumdžije. Ako se ne sjećate, Lagumdžija je onaj zaboravljeni SDP-ov lider kojem je u prigodnoj knjizi Suljagić pripisao božanske atribute, a Kurteš je onaj "ministar Koka" kojeg je, prema svjedočenju supruge koju je premlatio, Suljagić zvao da taj skandal "posuši" dok još policija nije došla na uviđaj njegovog siledžijskog sranja.

 

Dragan Mioković je dva-tri dana svjedočio u Haagu na suđenju Radovanu Karadžiću. Njegovo svjedočenje, argumentirano, profesionalno i iz prve ruke, vjerovatno je Karadžiću nabacilo koju godinu zatvora zbog terorisanja građana Sarajeva tokom opade. (Hoće li već pominjani Korajlić, kad već nije u Haagu, svjedočiti u Sarajevu na suđenju Sakibu Mahmuljinu za zločine koje su počinili pripadnici "njegovog naroda"-, Alžirci, Sirijci, Saudijci...) 

 

KAD SLUČAJNI PROLAZNICI MARŠIRAJU...

 

Predrag Kurteš je među stotinama uviđaja koje je tokom opsade Sarajeva obavio, bio i na mjestu zločina u opkoljenoj Dobrinji kada je jedan dječak ubio svog maloljetnog druga. Sad je dječak čovjek, kako je pjevao Kurtešov jaran Kemo Monteno, i savjetnik je Bakira Izetbegovića. Njegov kolega, Dženan Selimbegović, (bivši?) također savjetnik bošnjačkog člana Predsjedništva i u slobodnom vremenu "otvarač" trotoara u avliji Predsjedništva, nedavno je za Dragana Bursaća, novinara-saomoubicu iz Banja Luke, na društvenim mrežama napisao da je "pripadnik naroda koji je institucionalizirao genocid". Ništa tom trotoarskom savjetniku nije u šovinističkoj tintari pobrkala činjenica da se Bursać tih, a i ovih dana, krio pred pripadnicima svog naroda koji negiraju genocid u Srebrenici. 

 

Zbilja su bezobrazluk i nezahvalnost Predraga Kurteša i Dragana Miokovića nečuveni; malo im je što kao "pripadnicima naroda koji je institucionalizirao genocid" relativno bezbjedno žive među "najbrojnijim i najdemokratskijim narodom", nego su još bliski opoziciji, za koju, pri tom, obavljaju sumnjive, kriminalne poslove. 

 

U sumnjivoj transakciji sa računarskom opremom iz FMUP-a isparilo je milion maraka. Jesu li šta zagrabili Kurteš i Mioković, vidjet ćemo tokom suđenja. I ako jesu, dajem ruke u vatru da sa tim parama ne bi mogli kupiti kvadrat stambenog prostora u stanu Lagumdžijinog punca, ili jednu medicinsku stolicu u klinici Rusmira Mesihovića, ili kvadrat poslovnog prostora u objektu bivših stranačkih kolega Nermina Nikšića i Elmedina Grabovice u Konjicu. A da ne govorimo o kvadratnim metrima, automobilima, poslovnim prostorima, bazenima i jahtama  njihovih  profesionalnih kolega-policajaca Alije Delimustafića, Bakira Alispahića, Šemsudina Mehmedovića, Ismeta Dahića...

Komentari - Ukupno 0

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove redakcije Slobodna Bosna. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Redakcija zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara redakcija nije dužna obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

  1. Lista komentara
  2. Dodaj komentar

trenutak ...