SRETAN VAM DAN DRŽAVNOSTI: ZAVNOBIH nam je dao državu, ali i konstitutivne narode!

Iako se ova idejna dilema u Bosni i Hercegovini, zemlji čiji parlament nikad nije usvojio zakon o praznicima, zasigurno još dugo neće razriješiti, ostaje nepobitna historijska činjenica da temelji današnje BiH leže upravo u ZAVNOBIH-u. Njemu možemo zahvaliti na nezavisnoj državi, ali i konstitutivnim narodima.

  • Mini market

  • 25. Nov. 2017  25. Nov. 2017

  • 5

Piše: Danijal Hadžović

 

Smrt fašizmu! Sloboda narodu!

 

Ovim riječima otvoreno je prvo zasjedanje Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine (ZAVNOBIH) 25. novembra 1943. godine u Mrkonjić Gradu. Događaj koji obilježavamo kao Dan državnosti postavio je temelje modernoj državi Bosni i Hercegovini, ali također i konstitutivnim narodima kao jednoj od ključnih odrednica karaktera današnje BiH.

 

Dakle, ključne odluke ZAVNOBIH-a su da se BiH konstituiše kao ravnopravna federalna jedinica u Demokratskoj Federativnoj Republici Jugoslaviji, ali i kao zajednička zemlja tri naroda kojima mora biti osigurana puna ravnopravnost. Ove odluke je potvrdilo i izglasalo 247 vijećnika ZAVNOBIH-a, svih bh. naroda i svih društvenih slojeva. Predsjednik ZAVNOBIH-a bio je Vojislav Kecmanović, ljekar iz Prijedora koji će kasnije postati i prvi predsjednik Narodne Republike Bosne i Hercegovine. Odluke ZAVNOBIH-a potvrđene su nekoliko dana kasnije u Jajcu, na Drugom zasjedanju AVNOJ-a.


Korijeni ZAVNOBIH-a

S ove historijske distance nije pogrešno reći da bez Drugog svjetskog rata, partizanskog antifašisitčkog pokreta i ZAVNOBIH-a, ni Bosne i Hercegovine kao nezavisne države danas vjerovatno ne bi bilo. U Kraljevini Jugoslaviji Sporazumom Cvetković-Maček iz 1939. dijelovi Bosne pripojeni su novofmiranoj banovini Hrvatskoj, dok je ostatak naknadno trebao biti uključen u planiranu banovinu „Srpske zemlje“. Ovaj plan, međutim, zbog izbijanja Drugog svjetskog rata, nikada nije do kraja realiziran. Tako su nakon godina tvrdoglavog unitarizma kralja Aleksandra Karađorđevića i brisanja unutrašnjih historijskih granica, njegovi nasljednici problem nacionalnog pitanja u Jugoslaviji riješili podjelom BiH. S bosanskim muslimanima kao tada marginalnim političkim faktorom, Bosna i Hercegovina teško bi dugoročno izbjegla sudbinu koju su joj namijenili Dragiša Cvetković i Vladko Maček. Nakon napada Njemačke i kapitulacije Kraljevine Jugoslavije aprila 1941. godine, proglašena je i Nezavisna Država Hrvatska u čiji je sastav uključena i teritorija cijele Bosne i Hercegovine. Sve veći revolt stanovništva prema novom režimu zbog masovnih i monstruoznih zločina ustaša, rezultirao je otvorenim sukobima i snažnim rastom Narodnooslobodilačkog pokreta koji je već 1943. godini dobar dio BiH držao pod svojom kontrolom.

 

Ipak, na početku pokret nije imao čvrstu hijerarhiju i definisanu političku organizaciju, pa su brojni narodnooslobodilački odbori na oslobođenoj teritoriji postali u jednom momentu veliko opterećenje Vrhovnom štabu, koji je prije svega upravljao vojnim operacijama. Strukturi nove vlasti je bila potrebna hijerarhija, politička organizacija i dogovor o uređenju zemlju nakon pobjede antifašističkog pokreta.

Plan o formiranju centralnog organa vlasti koji će od Vrhovnog štaba preuzeti civilnu upravu nad oslobođenim teritorijama rezultirao je sazivanjem Prvog zasjedanja Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije (AVNOJ), kao najvišeg političkog tijela narodnooslobodilačkog pokreta Jugoslavije. Prvo zasjedanje AVNOJ-a održano je 26. novembra 1942. godine u Bihaću. Tada je prvi put donesena odluka o sazivanju zemaljskih antifašističkih vijeća. Ključna je bila odluka o obnovi i uređenju nove Jugoslavije na federativnome načelu (za razliku od unitarističkog koncepta prethodne Kraljevine Jugoslavije) uz priznavanje prava svim njenim narodima, što je kasnije imalo ustavotvorni značaj.
Na temelju zaključaka AVNOJ-a organizovano je i Prvo zasjedanje ZAVNOBIH-a.


Treba li BiH uopšte biti republika?

Rezultat slika za tito i kardelj

Treba imati na umu da po pitanju statusa Bosne i Hercegovine, odnosno toga treba li ona biti ravnopravna republika unutar Jugoslavije, ni među prvacima Antifašističkog pokreta nije postojao konsenzus. Pojedini partijski rukovodioci smatrali su da BiH ne može biti ravnopravna federalna jedinica jer je višenacionalna teritorija na kojoj ne postoji bosanska nacija. Stoga su predlagali da se BiH definiše kao autonomna pokrajina u okviru Srbije ili Hrvatske (zavisno od toga iz koje od ove dvije zemlje su oni sami dolazili) ili čak kao autonomna pokrajina koja bi bila direktno vezana uz savezne organe, a Milovan Đilas je primjerice smatrao da bi Bosna trebala biti priključena Srbiji, a Hercegovina njegovoj matičnoj Crnoj Gori!

 

Povod ovakvim stajalištima treba tražiti u samoj marksističkoj teoriji. Naime, Karl Marx je smatrao da se socijalistička revolucija može desiti jedino u nacionalnoj državi kao po njemu najvišem stadiju razvoja političke zajednice. Lenjin je taj problem u multietničkoj Rusiji riješio formiranjem mnoštva etničkih republika koje se ujedinjuju u Savez sovjetskih socijalističkih republika i čine veliko zajedničko „komunističko carstvo“. Po istom principu jugoslovenski komunisti su odlučili novu Jugoslaviju koncipirati kao federaciju nacionalnih republika.

 

Problem je nastao u slučaju Bosne i Hercegovine koja je nesumnjivo imala hiljadugodišnju državnost, ali ne i bosansku naciju kao, prema markističkom tumačenju, temelj za pravo na državu. S druge strane, jugoslovenski komunisti u tom trenutku nisu ni pomišljali na mogućnost zapadnog modela građanske države, u kojoj je osnovni temelj društva i nosilac suvereniteta građanin-pojedinac, a ne narod ili bilo koji kolektivitet, jer su ga odbacivali kao buržoaski koncept. Konačnu odluku da BiH ipak bude definisana kao ravnopravna republika u konačnici su donijeli Tito i Kardelj, nakon žestokog lobiranja istaknutih bosanskohercegovačkih komunista i revolucionara Avde Hume, Rodoljuba Čolakovića, Hasana Brkića i drugih koji su, bez obzira na etničku pripadnosti, bili na liniji obnove državnosti Bosne i Hercegovine.


A glede definisanja naroda i nosilaca suvereniteta u slučaju BiH se našlo kompromisno rješenje između teorije i prakse. Umjesto države-nacije, odlučeno je BiH bude definisana kao republika tri naroda. Upravo je u ovome suština hvaljene i uporne citirane rečenice iz Rezolucije ZAVNOBIH-a da Bosna i Hercegovina nije ni srpska, ni hrvatska ni muslimanska, nego i srpska i muslimanska i hrvatska. Ovo je zapravo bio početak definisanja BiH kao zajednice tri ravnopravna (kasnije konstitutivna) naroda, što će ostati političko i pravno obilježje naše zemlje do danas.

 

Kada je konačno sazvan, ZAVNOBIH definitivno je potvrdio da će BiH u konačnici postati ravnopravna

republika. Pokrajinski komitet KPJ za Bosnu i Hercegovinu je partijskom linijom obavijestio oblasne i okružne narodne odbore da pošalju liste kandidata za prvo zemaljsko narodno predstavništvo.
Kandidati su prije svih bili učesnici AVNOJ-a s područja Bosne i Hercegovine, zatim borci iz partizanskih jedinica, istaknuti vojni komandanti, politički komesari, svi članovi oblasnih narodnih odbora i po pet istaknutih političkih, javnih i kulturnih radnika iz svakog okruga, s obzirom da je Narodnoslobodilački pokret nastojao dobiti politički legitimitet i šire društvene zajednice.
Socijalna struktura učesnika bila je šarolika, a nacionalni sastav bio je u skladu s nacionalnom strukturom narodnooslobodilačkog pokreta.

 

Prvo zasjedanje ZAVNOBiH-a počelo je u Mrkonjić-Gradu 25. novembra 1943. godine, a završeno u 4 ujutro (26. novembra). Na njemu su izabrana 173 vijećnika, 31 član Prezidija i pet članova Predsjedništva Prezidija ZAVNOBiH-a. U Predsjedništvo Prezidija izabrani su: dr. Vojislav Kecmanović, predsjednik, Avdo Humo, prvi potpredsjednik, Aleksandar Preka, drugi potpredsjednik, Đuro Pucar Stari, treći potpredsjednik, i Hasan Brkić, sekretar.

 

ZAVNOBIH-om su se po prvi put u historiji Bosne i Hercegovine sastali predstavnici srpskog, muslimanskog i hrvatskog naroda sa idejom o stvaranju moderne države, kao sastavnog dijela jugoslovenske federacije. Tako je tokom svog govora na Prvom zasjedanju ZAVNOBIH-a, predsjednik AVNOJ-a dr. Ivan Ribar između ostalog rekao:

 

„Politika Osmanlija, Beča, Pešte i Berlina, a kasnije i politika protunarodnih režima u staroj Jugoslaviji, razdvajala i zavađala Srbe, Hrvate i Muslimane u Bosni i Hercegovini, — dok je narodno-oslobodilački pokret stvorio od Bosne i Hercegovine primjer borbenog jedinstva i bratstva svim našim narodima. Narodi Bosne i Hercegovine u borbi koja je zadivila čitav svijet, izgradili su svoju istinski demokratsku vlast koja počinje od seoskih NOO-a pa završava ZAVNOBiH-om kao najvišim političkim pretstavništvom naroda Bosne i Hercegovine.

 

Povratak državnosti i nedifinisan položaj muslimana

Rezultat slika za tito muslimani jugoslavija

Bez obzira na mimoilaženje u BiH u pogledu historijskog značaja ZAVNOBiH-a, 25. novembar 1943. godine je jedan od najznačajnijih datuma za Bosnu i Hercegovinu.

BiH je tada nakon skoro pet vijekova i formalno-pravno obnovila svoju državnost, na temelju koje je 1992. mogla proglasiti nezavisnost od Jugoslavije.Postavljeni su temelji Bosne i Hercegovine kakvu danas poznajemo.

 

Na Drugom zasjedanju AVNOJ-a u Jajcu koje je uslijedilo četiri dana nakon zasjedanja ZAVNOBiH-a, potvrđeno je uređenje nove države sa šest federalnih jedinica, ali i pet naroda, među kojima nisu bili muslimani. Iako su tokom ratu u službenim dokumentima Narodnooslobodilačkog pokreta u BiH muslimani ravnopravno isticani sa Srbima i Hrvatima, status ravnopravnog naroda im ipak nije priznat. Partijski prvaci bili su stajališta da su muslimani zbog svoje religijske specifičnosti zasebna etnička grupa u Jugoslaviji koja, međutim, ne ispunjava uslove da bude proglašena ravnopravnim narodom. Nacionalno pitanje muslimana, posebno u pogledu odbijanja velike većine njih da se izjašnjavaju bilo kao Srbi ili Hrvati, ostalo je otvoreno još dugi niz godina, a nepravda je ispravljena tek 1971. godine kada su na osnovu amandmana na novi Ustav SFRJ, postali konstitutivan narod.

 


Drugo zasjedanje

Rezultat slika za zavnobih

Drugo zasjedanje ZAVNOBiH-a održano je 30. juna – 2. jula 1944. u Sanskom Mostu na kojem je 1. jula 1944. godine donesena deklaracija o pravima građana u BiH u kojoj stoji:

U plamenu pravednog oslobodilačkog rata iskiva se bratstvo Srba, Muslimana i Hrvata, i time se udara siguran temelj slobodne i zbratimljene BiH, ravnopravne federalne jedinice u Demokratskoj federativnoj Jugoslaviji. Prvi put u historiji Srbi, Muslimani i Hrvati Bosne i Hercegovine, ujedinjeni u Narodno-oslobodilačkom pokretu, stupili su na isti put, počeli da izgrađuju svoj zajednički dom, u čije su temelje uzidane kosti njihovih najboljih sinova. Prvi put u historiji oni su postali kovači svoje sudbine, čvrsto riješeni da jednom zauvijek sahrane vijekovnu mračnu i tešku prošlost i da izgrade državnu zajednicu u kojoj će živjeti u ravnopravnosti, slobodi, miru i blagostanju.

 

Treće zasjedanje

Nakon ulaska partizanskih trupa u Sarajevo 26. aprila 1945. sazvano je i treće zasjedanje ZAVNOBiH-a koje je bilo posljednje ratno i uopšte posljednje zasjedanje ovog tijela.Državna struktura federalne Bosne i Hercegovine zaokružena je na Trećem zasjedanju ZAVNOBiH-a.Tada je, najprije, odobren rad Predsjedništva ZAVNOBiH-a između dva zasjedanja, a zatim se ZAVNOBiH konstituisao u Privremenu Narodnu skupštinu Bosne i Hercegovine.Tada je donesen Zakon o Narodnoj vladi Bosne i Hercegovine.

 

 


ZAVNOBiH danas

Rezultat slika za zavnobih

I danas se ZAVNOBIH obilježava samo u jednom dijelu države. U entitetu u kojem se ne slavi, RS-u, prevladava mišljenje da su referendumom o nezavisnosti 1992. prestali da važe principi ZAVNOBIH-a i Bosna i Hercegovina kakvu je on zamišljao, u prvom redu kao jugoslovensku republiku. Druga strana u Federaciji pak naglašava da je upravo zahvaljujući obnovi državnosti u ZAVNOBIH-u, BiH 1992. i mogla da proglasi nezavisnost.

 

Iako se ova idejna dilema u Bosni i Hercegovini, zemlji čiji parlament nikad nije usvojio zakon o praznicima, zasigurno još dugo neće razriješiti, ostaje nepobitna historijska činjenica da temelji današnje BiH leže upravo u ZAVNOBIH-u. Njemu možemo zahvaliti na nezavisnoj državi, ali i konstitutivnim narodima.

Komentari - Ukupno 5

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove redakcije Slobodna Bosna. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Redakcija zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara redakcija nije dužna obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

  1. Lista komentara
  2. Dodaj komentar

trenutak ...