BOŠNJAČKI ANTIKOMUNISTIČKI ANTIFAŠIZAM: Kako je Bakir otkrio „sekundarnu“, komunističku, obiteljsku grobnicu - na Vracama?!

"...Ne može se, osim ukoliko ste licemjer i pokvarenjak, osuđivati fašističko iživljavanje nad mrtvim partizanima na njihovom groblju u Mostaru, a u Sarajevu i Goraždu otvarati škole i mostove sa imenima kolaboracionista i apologeta iste te ustaško-fašističke ideološke i državne nemani"!

  • SENAD ANTE-PORTAL

  • 27. Nov. 2017  27. Nov. 2017

  • 4

 

Piše: SENAD AVDIĆ


Prije dvije-tri godine televizijske kamere zabilježile su "besprizoran" prizor od kojeg se svako živ u Sarajevu, bio on vlast, ili opozicija, običan građanin, ili slučajni prolaznik-namjernik, trebao i morao iz temelja zastidjeti, zacrvenjeti od uha do uha, pa, potom, poklopiti istim tim ušima: desetine mladih volontera iz cijelog svijeta čistili su po užarenom ljetnem suncu Spomen park na Vracama!?

 

Jedva punoljetni djevojčurak, volonterka iz Litvanije, u pauzi između udarničkog čišćenja smeća, trijebljenja korova i biskanja igala i drugih narkomanskih pomagala, kojima je zatrpano spomen groblje, zadihano govori u kameru: "Nakon što ovo mi očistimo i koliko-toliko dovedemo u red, na potezu je država da nastavi gdje smo stali“.

 

 

I MI JASENOVAC ZA TRKU IMAMO

 

 

Nisam baš siguran da je "država" nakon toga pokazala ikakav pojačani interes, odnosno minimum poštovanja prema monumentalnom  spomeniku - svjedočanstvu  hiljada pobijenih Sarajlija pretvorenom u zaraslu, neprohodnu džunglu. I tako sve do jučer: Bakir Izetbegović je, na Dan državnosti BiH obišao Spomen groblje na Vracama, poklonio se žrtvama fašističkih zločina u Drugom svjetskom ratu i proučio Fatihu za dvojicu svojih daidža, mladih komunista Repovaca, smaknutih u Jasenovcu.

 

Proljetos sam negdje napisao da mi je jasno zašto Dragan Čović ne hodočasti u Jasenovac, još mi je objašnjivije zašto Mladen Ivanić komemorira na drugoj strani Save, pored drugog ustaškog logora smrti u Gradini, ali da mi nikako u glavu ne ide zbog čega treći, bošnjački, član Predsjedništva, Izetbegović ne ide ni tamo, ni 'vamo?! Ako ni zbog čega drugog, onda barem, ako već ne može naći drugi povod, zbog dvojice daidža likvidiranih, na pravdi Boga, na bigajri-hak, samo zbog antifašističkih uvjerenja...

 

Cinici će dodati da bi ovaj Izetbegovićev odlazak moguće bio tek posredan (uvredljivo neprimjeren) odgovor na prozivke njegovog ljutog protivnika Fahrudina Radončića, koji se politikantski odvratno kad god stigne i gdje god mogne,  hvališe kako "ima dva šehida u kući", za razliku od lidera SDA.

  

Bakir Izetbegović je na prijemu u povodu Dana državnosti (prvi put organiziranom od samo jednog člana Predsjedništva BH, što nije njegova krivica) kazao da je "borba naroda i građana Bosne i Hercegovine za pravdu i slobodu dobila svoj temeljni institucionalni izraz 25. novembra 1943. godine u Mrkonjić Gradu, odnosno Varcar Vakufu donošenjem Rezolucije Zemaljskog antifašističkog vijeća, najvišeg državnog organa antifašističke borbe, nosioca bosanskohercegovačke državnosti".

 

Sve je to u redu, i sve tako stoji, ostaje samo pitanje zbog čega se lider SDA, bošnjački član Predsjedništva BiH sjeti i dohvati svijetlih antifašističkih tradicija tek i po pravilu u  prigodničarskim, slavljeničkim povodima, a ZABNOBiH je fundamentalni, nezaobilazan takav povod. Zbog čega je Fatihu za daidže-komuniste, antifašiste ubijene u Jasenovcu proučio javno tek dvadeset godina nakon što je otklanjao dženazu ubici i koljaču Mušanu Topaloviću Caci?! Zašto se ZAVNOBIH-a laća tek kada treba podsjetiti na ustavno-pravni državni kontinutet Bosne i Hercegovine, dok se u svakodnevnoj, višedecenijskoj praksi „duh“ ZAVNOBIH-a destruira, poništava, ili, u blažoj „pojavnosti“ vulgarizira.

 

Prije 26 godina, u novembru 1991., Momčilo Krajšnik, tadašnji predsjednik Skupštine RBiH, današnji ratni zločinac u pričuvi, nije dozvolio da se 25. novembar, kao što je to činjeno prethodnih "totalitarnih"  45 godina, slavi kao republički praznik. "Srbi taj paznik ne priznaju, jer nije njihov", kazao je Krajšnik. Pitao sam ga, ima to arhivirano u "Slobodnoj Bosni", zna li ko je bio predsjednik ZAVNOBIH-a, odgovorio je da nema pojma, nit ga zanima. "Vjerovatno neki musliman, ili Hrvat", dodao je Krajšnik ignorantski, nezainteresirano.

 

ĐEDO I DEDO

 

Prvi predsjednik ZAVNOBIH-a bio je dr. Vojislav Kecmanović Đedo. Do rata je u Sarajevu imao svoju ulicu, nakon rata mu je oduzeta i dodijeljena  Nusretu Šišiću Dedi, "legendi odbrane Sarajeva", kako je rečeno u obrazloženju. "Legenda odbrane Sarajeva" Šišić Dedo kao zapovjednik jedne opskurne (stranačke) para-jedinice uhapšen je u jesen prve ratne godine. On i njegovi "ljiljani" kidnapovali su, zatočili i mučili Sarajliju Iliju Stanića, poznatog po tome što je u Madridu zatukao ustaškog kasapina Vjekoslava Maksa Luburića.

 

Šišić i društvo i njegovi stranački desperadosi čekali su pogodan trenutak da polumrtvog Stanića (za novac, ili iz uvjerenja, svejedno je) prebace u Hercegovinu na obradu Luburićevim ožalošćenim štovateljima i nasljednicima  na čelu sa Matom Bobanom, koji ovih dana u Haagu čekaju sudski pravorijek. U tome ih je u posljednji trenutak spriječila sarajevska policija, oslobodila Stanića, a uhitila "legendarnog" Šišića Dedu. Iz zatvora je vrlo brzo pušten  nakon intervencije svog prijatelja i političkog pokrovitelja Omera Behmena, potpredsjednika SDA. Maks Luburić je, za one koji to ne znaju, a takvih je najviše među onima koji tvrde da sve znaju, odgovoran za tragičnu sudbinu barem 90 posto nesretnika na koje sjećanje čuva derutni, zapušteni Memorijalni centar na Vracama.     

 

„MALO ZNANJA, AL' DUBOKA VJERA“

 

 

"Ne znam ko je bio predsjednik ZAVNOBiH", kazao je Momčilo Krajišnik. "Ne znam ko je Vojislav Kecmanović", napisao je 26 godina kasnije na svom facebook profilu Dženan Selimbegović, bivši savjetnIk Bakira Izetbegovića i sadašnji zamjenik sekretara Predsjednštva BiH. Prvi je bio protiv obilježavanja ZAVNOBIH-a, drugi ga slavi ispod "najveće zastave BiH na Humu".

 

Nije taj, jedva pismeni, agresivni antikomunistički "facebook taliban", „antikomunstički antifašista“  niikakav izuzetak; on je možda najumniji među pravom "diivljom hordom" SDA-ovskih jurišnika, probnih balona, (ili, probnih balija - balavac?) koji svojim akcijama, mislima, djelima svakodnevno ispituju antifašistčku otpornost i testiraju žilavost i izdržljivost bošnjačke zajednice. To su oni mladci, što tvrde, pa  vjeruju, što je još gore,  da je moguće slaviti antifašistički ZAVNOBiH, a mrziti komunjare i veličati filofašiste tipa Mustafe Busuladžića ili Huseina Đoze.

 

Na koncu, ne može se, osim ukoliko ste licemjer i pokvarenjak, osuđivati fašističko iživljavanje nad mrtvim partizanima na njihovom groblju u Mostaru, a u Sarajevu i Goraždu otvarati škole i mostove sa imenima kolaboracionista i apologeta iste te ustaško-fašističke ideološke i državne nemani! Nije uopće sporno da su, kako na to gordo podsjeća urednik nacionalistčko-vjerskog heftičnjaka, Muslimani, pa i njihova ulema dali doprinos antifašističkoj borbi, pa i sudjelovali na zasjedanjma ZAVNOBIH-a i AVNOJ-a. Problematično je i o karakteru ove bošnjačke elite svjedoči to da takvi, rijetki, ali časni ljudi, nemaju svoje ulice, njhovim imenima se ne zovu  škole, mostovi. Što su, dakle, on daleko na margini unutar doktrinarnog poretka u Bošnjaka, kojeg personificira Bakir Izetbegović i njegov politički i idejni podmladak.   

 

 

 

Vezane vijesti

Komentari - Ukupno 4

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove redakcije Slobodna Bosna. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Redakcija zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara redakcija nije dužna obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

  1. Lista komentara
  2. Dodaj komentar

trenutak ...