Došli tako skupštinari jednog županijskog nogometnog saveza u Hrvatskoj na svoju sjednicu, neki možda oboružani pitanjima, neki naivno iščekujući prezentacije programa dvojice kandidata, većina ipak samo da odradi i to dizanje ruku.

Kad ono, njihov lokalni predsjednik ih obaviještava:

"Društvo, nema glasovanja, sve se zna."

I koju minutu kasnije javlja se Davor Šuker iz inozemstva, ponosno pozdravljajući družinu.

Ne, nije to bajka braće Grimm, tako je doista izgledala sjednica u jednoj od županija koje su dale podršku aktualnom i novom predsjedniku HNS-a.

Nakaradno? Sramotno? Tužno? Da, sve pomalo.

Hrvatski su nogometni dužnosnici, dakle, izabrali predsjednika HNS-a bez da su čuli njegov program, bez da su se potrudili poslušati program drugog kandidata. A Šuker je na izborima pobijedio 'kim-jong-unovski' - bez ijednog javnog nastupa, prezentacije programa, sučeljavanja, bez odgovora na brojna pitanja... Dobio je podršku možda i više od 80 posto HNS-ova biračkoga tijela, a istovremeno uživa podršku ni 15 posto nogometnog puka.

Ma ne govorimo tu (samo) o navijačkim udrugama, koje nerijetko samo sebi prisvajaju naziv "navijači" i djeluju isključivo destruktivno, nego o velikoj većini navijača, nogometnog puka u Hrvatskoj. Koji je brendu jasno pokazao palac dolje.

Ne zato što im nije simpatičan, što je odbijao sve intervjue, ne zato što su ljubomorni na njegovu svjetsku slavu (pa štovali smo ga kao Boga dok je igrao!), ma nije ni samo zbog Zdravka Mamića (on je valjda postavljao i Bilića, Kovača... pa su oni i dalje omiljeni), nego zbog svoga lošega rada. Točka. Pa da si, Davore, radio dobro, ne bi sada obećavao pomoć za infrastrukturu i brigu o klubovima, nego bi se hvalio da si to učinio u prošlom mandatu!

Što ta Šukerova pobjeda znači? Šimić i društvo barem su malo pokrenuli vrhušku, pa će neke sredine dobiti nove terene, bolje uvjete za rad. Na stranu što su to trebali dobiti ranijih mjeseci, godina...

Ma nisu Šimić, Pletikosa, Stanić i Vlaović idealni. Ali su išli normalnim putem: od županije do županije, s programom u rukama i čvrstim stavovima. Uz tradicionalno političko bacanje floskula i blaćenje druge strane, nešto su i rekli, konkretno ponudili. Uostalom, imali su hrabrosti artikulirati želju puka za promjenama i uhvatiti se u koštac. Možda su samo manje zlo. Ali način na koji (si) je Šuker osigurao novi mandat nakaradan je!

"Da bi netko postao kandidat za predsjednika Fife, trebaju mu potpisi pet država, što je 2,4 posto članica. A u HNS-u samo za kandidaturu trebaju potpisi 43 posto članova! To je apsurdno! Pa treba nam više kandidata jer to znači više ideja, od čega hrvatski nogomet može samo imati korist", rekao je Šimić.

I zato to ne bi trebao biti kraj priče, vatrena četvorka treba nastaviti raditi što rade sada, pa pokrenuti izvanrednu skupštinu. I, uz poguranac politike, rastjerati te uhljebe iz raznih županijskih saveza!

Ma nek' bude Šuker predsjednik, ali pošteno, otvorena garda, jedan na jedan, u ringu, s argumentima. I s neovisnim biračkim tijelom.

E u hrvatskom nogometu to je, nažalost, bajka braće Grimm, piše Goal.com.