HRVOJE KLASIĆ, HRVATSKI POVJESNIČAR: „I kardinal Franjo Kuharić je hercegovačke Hrvate upozoravao da to što čine u BiH nije dobro“

„Uzimati srpsko društvo, srpsku politiku, srpske medije, srpski obrazovni sustav kao primjer suočavanja s prošlošću može se samo u nekoj dobroj šali“

  • Društvo

  • 10. Dec. 2017  10. Dec. 2017

  • 5

Za portal Avangarda.ba govorio je hrvatski povjesničar, Hrvoje Klasić. Evo dijela tog razgovora...

Prvi komentari premijera Plankovića i predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović nakon haške presude, poklopile su se sa reakcijama Katoličke crkve, čiji su biskupi osuđenog ratnog zločinca Slobodana Praljka upoređivali sa - Isusom. Odakle toliko saglasje?

Ono nije od jučer. Godinama ponavljam da uspon desnice nije počeo dolaskom Tomislava Karamarka na čelo Hrvatske demokratske zajednice.

Nego?

Iako, naravno, hrvatski nacionalizam ima svoje eskalacije, htjeli mi to priznati ili ne, on je sveprisutan u hrvatskom društvu još od devedesetih, i to bilo kroz hrvatsku politiku, bilo kroz medije ili kroz nastupe ovdašnjih intelektualaca. Katoličku crkvu da i ne spominjem.

U tom suglasju, dakle, nema iznenađenja, budući da je hrvatsko društvo u dobroj mjeri nacionalističko, etnocentrično i egoistično. Sve što Hrvati učine ima opravdanje; oni koji se u Hrvatskoj usuđuju kritizirati bilo koji događaj od 1991., automatski postaju mrzitelji Hrvatske, njeni neprijatelji, Jugoslaveni, komunisti...

Kao povjesničar, uporno upozoravam da će, kada moje kolege iz SAD, Finske ili Japana jednom dođu u posjed arhive Haškog tribunala i kada počnu otkrivati što se ovdje događalo devedesetih, te analize biti bitno drugačije od onoga kako bi brojni Hrvati, uključujući i političare i povjesničare, voljeli da izgledaju.

Uvjet za to je da se emocije, kao i neki osobni doživljaji maknu u drugu stranu. Tek onda će na površinu doći niz stvari koje pokazuju sve nedosljednosti hrvatske politike devedesetih u Hrvatskoj, posebno u BiH.

Kada pogledate reakcije javnosti na posljednju presudu Haškog tribunala šestorci hrvatskih generala, šta zaključujete? Šta je, dakle, hrvatskoj javnosti bilo spornije - ocjena o međunarodnom konfliktu, ili ocjena o udruženom zločinačkom poduhvatu?

Nitko od hrvatskih političara nije osporavao da su se zločini dogodili, čak se nije dovodilo u pitanje ni to da su oni koji su za to oglašeni doista i krivi. Što je onda sporno?

Hrvatsku je, dakle, u toj presudi najviše pogodila činjenica da se prozvalo ljude iz hrvatskog državnog vrha devedesetih - mislim na Franju Tuđmana, Gojka Šuška i Janka Bobetka - i njih dovelo u vezu sa udruženim zločinačkim pothvatom, sve sa ciljem stvaranja etnički čistog teritorija, koji će se onda ujediniti u Hrvatsku.

Danas imate brojne, veoma bliske suradnike Franje Tuđmana iz tog perioda, koji su godinama govorili i ukazivali na njegov stav o BiH, o podjeli BiH, o priključenju dijela bosanskohercegovačkog teritorija Hrvatskoj.

Postoje dokumenti i transkripti u kojima sam Tuđman govori o tome. Pored toga, imate Rezoluciju 333 Vijeća sigurnosti UN iz veljače 1994., u kojoj se Hrvatska upozorava da krši integritet druge članice UN, da je hrvatska vojska na teritoriju BiH, itd.

Najzad, imate i izjavu kardinala Franje Kuharića, koji je hercegovačke Hrvate upozoravao da to što čine u BiH nije dobro.

Kontrolisani mediji u Srbiji su, dan nakon donošenja presude u Hagu, objavili - “ustaše osuđene u Haagu”. Svega nekoliko dana ranije, Haški tribunal je u istim tabloidima, bliskim predsjedniku Vučiću, opisan kao sud za Srbe, a Ratko Mladić kao heroj. Je li to očekivano?

Uzimati srpsko društvo, srpsku politiku, srpske medije, srpski obrazovni sustav kao primjer suočavanja s prošlošću može se samo u nekoj dobroj šali. Nažalost po srpsko društvo, tamo nema gotovo nikakvog suočavanja s prošlošću ili empatije prema žrtvama.

Danas neki govore o političkoj mudrosti predsjednika Vučića, kojega hvale zbog toga što je trezvenije reagirao na presudu Ratku Mladiću.

Međutim, od Vučiča bih volio čuti, ne da se ispričava za nekve apstraktne događaje i zločine, nego da objasni svoje postupke i da sam kaže - ljudi, ono što sam govorio o ubijanju muslimana, bio sam u krivu; kada sam govorio da Glina nikada neće biti Hrvatska, bio sam u krivu; kada sam poručivao da Bulevar Zorana Đinđića mora biti bulevar Ratka Mladića, bio sam u krivu; ljudi, ja se danas toga sramim.

Teško da ćete od predsjednika Vučiča to čuti.

To i hoću da kažem: neki prihvataju to da se Vučič ispričao, ali što mene briga da li će se on ispričati za nekoga drugoga, ako je njegova obaveza da se ispriča u svoje ime, da objasni zašto je to tada govorio i zašto je točno to što je govorio i činio bilo krivo i loše.

(SB/Vijesti.ba / Avangarda.ba)

loading...

Vezane vijesti

Komentari - Ukupno 5

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove redakcije Slobodna Bosna. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Redakcija zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara redakcija nije dužna obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

  1. Lista komentara
  2. Dodaj komentar

trenutak ...