IVO JOSIPOVIĆ: „Predsjednica je nakon presude prvo trebala otići na stratište i izraziti žaljenje zbog zločina“

Bilo bi pogrešno i štetno kada bi netko zbog presude šestorki, cijeli hrvatski narod u BiH proglasio zločinačkim i temeljem toga mu pokušao njegovim legitimno izabranim predstavnicima uskratiti pravo da se potpuno ravnopravno, u okviru institucija BiH, zalaže za ostvarenje onoga što smatraju interesom BiH, a i interesom svoga naroda u svojoj državi. Naravno, isto vrijedi i za bošnjački i srpski narod, poručio je u razgovoru za Vijesti.ba bivši predsjednik Hrvatske Ivo Josipović.

  • Regija

  • 31. Dec. 2017  31. Dec. 2017

  • 2

Nakon pravosnažne presude Haškog tribulana u slučaju "Prlić i ostali", upozorili ste da bi bila strašna greška nastojati kapitalizovati presudu u međunacionalnim odnosima u BiH. Na šta ste konkretno mislili i kako tumačite reakcije koje su u BiH uslijedile ovim povodom?  

Moja prva i glavna poruka povodom presude bila je da su svi, posebno vodeći političari, morali prije svega iskazati pijetet prema žrtvama strašnih zločina koji su u Haagu nesumnjivo dokazani. Sve drugo, uključivši i političke analize, kritike i pohvale presude, moglo je i moralo pričekati i uslijediti nakon toga. Rečenica koju spominjete značila je da bi bilo pogrešno i štetno kada bi netko zbog presude šestorki, cijeli hrvatski narod u BiH proglasio zločinačkim i temeljem toga mu pokušao njegovim legitimno izabranim predstavnicima uskratiti pravo da se potpuno ravnopravno, u okviru institucija BiH, zalaže za ostvarenje onoga što smatraju interesom BiH, a i interesom svoga naroda u svojoj državi. Naravno, isto vrijedi i za bošnjački i srpski narod. Podsjećam, zločina je bilo na svim stranama. Moram reći da je izjava predsjednika Bakira Izetbegovića po mome sudu bila upravo onakva kakva je trebala biti: državnička, brza, s pijetetom za žrtve i s jasnom tezom kako presuda neće biti povod za kakvu diskriminatornu politiku.

 

Jedan ste od najoštrijih kritičara izjava i poteza državnog vrha Hrvatske koji su stali u odbranu Prlića i ostalih, osuđenih ratnih zločinaca. S tim u vezi, šta najviše zamjerate predsjednici Kolindi Grabar - Kitarović i premijeru Andreju Plankoviću? 

Kako sam rekao, državnički je i moralno bilo ponajprije iskazati žaljenje i pijetet prema žrtvama te jasno poštivanje presude. Tim prije što je jasno dokazano da su strašni zločini počinjeni, nije to poricala ni obrana, i to u ime jedne pogrešne politike. Predsjednica se hitno vratila s puta iz inozemstva u Zagreb da bi dala izjavu koja, smatram, nije bila onakva kakva je trebala biti. Tada sam rekao, trebala se hitno vratiti ali ne u Zagreb, već otići u Ahmiće ili na neko drugo stratište i jasno pokazati da Republika Hrvatska osuđuje zločin i da suosjeća sa žrtvama. Pravna i politička analiza presude, pa i njene kritike, legitimne su. Ali, s njima je trebalo pričekati i uvijek poći od toga da nikakva politika ne može opravdati nehumane logore, ubojstva, pljačke i silovanja.

 

Nakon što u evropski zvaničnici oštro osudili reakcije državnog vrha Hrvatske, ali i političkih predstavnika Hrvata u BiH, stiče se utisak da su njihove izjave u znatnoj mjeri ublažene. No, je li poražavajuće da, uslovno rečeno, političko reteriranje dolazi kao posljedica evropskog pritiska, a ne iskrenog otklona od zločinaca?

Istina je, kasnije izjave državnog vrha Republike Hrvatske bile su puno umjerenije. Bolje ikad nego nikad. Nadam se, gotovo sam siguran, da premijer i predsjednica ne opravdavaju i ne brane zločin. Ali, u strahu od političke reakcije, prije svega, desnice iz svojih redova, svoje su prve izjave prilagodili uhu dosta širokog kruga onih koji ne prihvaćaju presudu, iz ovih ili onih razloga. Inače, u svim državama koje su sudjelovale u ratu jako je raširena pojava da se Haagu plješće kada presudi „one druge“, a kad su u pitanju „naši“, osuđujuće presude se ne prihvaćaju i etiketiraju se kao politička režija s ciljem da se naškodi „nama i našima“. I kod presuda domaćih sudova u svim je zemljama analiza tužilačke i sudske prakse pokazala etničku pristranost. Istina, danas manju nego pred desetak godina, ali još uvijek vidljivu. Dragocjena je aktivnost nevladinih udruga koje u Hrvatskoj, Srbiji, BiH i na Kosovu prikupljaju podatke o zločinima i presudama i ukazuju na probleme koji se javljaju.

 

Lider HDZ-a BiH Dragan Čović ocijenio je da presuda Prliću i ostalima zločinačka prema svakom časnom predstavniku i Hrvatskog vijeća obrane i hrvatskog naroda. Hrvatski premijer Andrej Plenković netom nakon izricanja presude došao je u Mostar kako bi "ohrabrio Hrvate". Predsjednica Grabar Kitarović pred UN-om pominjala je kolektivnu krivicu. Prema Vašem mišljenju, da li se ovakvim reakcijama političkih predstavnika Hrvata u Hrvatskoj i BiH na neki način pred hrvatski narod stavlja stigma kolektivne krivice, iako je Tribunal jasno rekao da se radi o presudi pojedincima, nikako cijelom narodu, što je u konačnici i poruka žrtava?

Predsjednik Čović ima svoje viđenje presude koje je različito od moga, a i mnogih drugih. Mislim da ono korespondira opisanom odnosu političkih čelnika i medija, pa i običnog puka o „našim“ i „njihovim“ zločinima i zločincima. Što je sve premijer Plenković rekao u Mostaru, nije mi poznato. Osobno bih da sam na njegovom mjestu u Mostar, dakle, u susjednu državu BiH, otišao prema uobičajenim uzusima međunarodnih odnosa i poruka bi mi bila, prije svega žaljenje žrtava i osuda zločina. Kao „ohrabrenje“, naveo bih da zbog presude nitko nema pravo etiketirati hrvatski narod kao zločinački i da Hrvati u institucijama BiH imaju i dalje puno pravo boriti se za svoje interese i zajedničku državu. Neki su komentatori ocijenili da su, paradoksalno je, hrvatski dužnosnici, i u Hrvatskoj, i u BiH, svojim istupima zapravo implicirali kolektivnu odgovornost Hrvata. Možda je to tako nekome zazvučalo, ali, to sigurno nije bila namjera. Kao što stalno treba inzistirati na poštivanju žrtava i poštivanju presude, pa i ako je kritiziramo, tako je potrebno, jer ima takvih ideja, otkloniti stigmatizaciju cijelog naroda zbog zločina koji su počinili neki njegovi pripadnici. Odgovornost za zločine je isključivo individualna.

 

Projekat Herceg-Bosna kroz presudu Prliću i ostalima osuđen je na 111 godina zatvorske kazne uz udruženi zločinački poduhvat. Upravo je ova kvalifikacija najspornija za politički vrh Hrvatske. Prema Vašem mišljenju, hoće li ovaj zaključak Haškog tribunala uticati na stav zvaničnog Zagreba da se vodio samo domovinski rat?

I u Hrvatskoj, posebno u regiji i u međunarodnoj zajednici postoje različite ocjene, sad već povijesnih događaja iz devedesetih te političkih dosega presude. Kao profesor međunarodnog krivičnog prava mogu reći da je koncept zajedničkog zločinačkog poduhvata, onaj treći oblik prema kojemu je izrečena i presuda šestorki, pravni raritet koji ne poznaje ni jedno nacionalno zakonodavstvo i da je uvelike u koliziji s klasičnim konceptom kaznene odgovornosti. Zato, sigurno je, bit će i velikih kritika, ne samo na ovu, nego i na sve druge presude koje se temelje na doktrini zajedničkog zločinačkog poduhvata. Ali, na kraju, potpuno je jasno da su strašni masovni zločini počinjeni i to politici treba biti polazište. Puno se pisalo i govorilo o ambivalentnoj politici koju je Hrvatska vodila tijekom rata prema BiH. Ja sam je u svom govoru u Parlamentarnoj skupštini BiH, a i u mnogim kasnijim javnim nastupima, ocijenio pogrešnom i štetnom.

 

Nakon presude Prliću i ostalim, ponovo je u političkom diskursu u BiH pokrenuto pitanje trećeg entiteta. Predsjednik HDZ-a BiH nedavno je poručio da je to realna mogućnost za BiH, ali i da na neki način zamjera tadašnjem političkom vrhu Hrvatske što prije 20 godina nije bilo agresivnije u traženju trećeg entiteta. Kako objašnjavate činjenicu da se i nakon 20 godina od završetka rata i dalje govori o teritorijalnom preuređenju BiH?

Prije svega, osobno ne želim ulaziti u rasprave kakvo treba biti uređenje druge države. Nisam to želio činiti ni dok sam bio predsjednik, a neću ni sada. To je unutarnje pitanje BiH. Ali, kao prijatelj BiH konstatirao bih da postojećim odnosima vlada nezadovoljstvo, rekao bih, u sva tri naroda. Različiti su im strahovi i frustracije, iz vremena rata, a i danas. Valjalo bi pronaći snage da se razumiju i tuđi strahovi i želje, ne samo oni svoga naroda. Svaki dan slušam i čitam o tome da su Hrvati nezadovoljni svojim položajem i da smatraju da postojeće društveno-političko uređenje nije pravedno za njih. Povremeno to govore i visoki predstavnici ostala dva naroda. I predstavnici druga dva naroda imaju svoja nezadovoljstva. Zaista bih bio sretan da legitimni predstavnici triju naroda konačno daju opće prihvatljiv sadržaj onoj sintagmi o jednakopravnosti pojedinaca i naroda na cijelom području Bosne i Hercegovine. Znam, nakon gotovo tri desetljeća nepovjerenja, nakon krvavog rata i njegovog teškog nasljeđa, nije lako tražiti i naći kompromis. Ali, on je nužnost, bez njega nema europske budućnosti BiH i trajnog i stabilnog mira u regiji.

 

Činjenica je da je posljednja presuda Haškog tribunala izazvala dodatno zaoštravanje odnosa između BiH i Hrvatske, koji i prije njenog izricanja nisu bili u uzlaznoj putanji. Koji su preduslovi da se oni vrate u okvire dobrosusjedstva?

Valja razgovarati, razumjeti i očekivanja drugih, biti spreman na kompromis. Naravno, prije svega, ne koristiti međudržavne odnose za unutarnje predizborne svrhe. Polazište mora biti zajednička europska budućnost. Ali, sređeni unutarnji odnosi su također pretpostavka dobre suradnje sa susjedima. Dok u vodstvu BiH nema suglasnosti o najvažnijim političkim pitanjima, teško je očekivati koherentnu vanjsku politiku koja je polazište za kvalitetne odnose sa susjedima. Naše zemlje imaju brojne izazove, doći će i novi. Puno je više toga što nas povezuje, nego onoga što nas dijeli. Mudri političari znati će iskoristiti ovo prvo, a smanjiti tenzije vezane za razlike koje imamo.

 

(vijesti.ba/SB)

 

Vezane vijesti

Komentari - Ukupno 2

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove redakcije Slobodna Bosna. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Redakcija zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara redakcija nije dužna obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

  1. Lista komentara
  2. Dodaj komentar

trenutak ...