SB ALBUM GODINE: U godini izvrsnih glazbenih izdanja odabrali smo najbolje, a POBJEDNICI SU… (VIDEO)

Protekla je 2017. bila prepuna noviteta, godina u kojoj je objavljeno na stotine kvalitetnih glazbenih ostvarenja. Tradicionalno, i ovoga puta odabrali smo najbolje…

  • Kultura

  • 31. Dec. 2017  31. Dec. 2017

  • 0

 

Piše: MARIO ILIČIĆ

 

U prošloj su nas godini zauvijek napustili glazbene veličine poput Chucka Berryja, Malcolma Younga. Otišao je i Tom Petty, Chester Bennington, Chris Cornell…, no život teče dalje, a oni će nastaviti živjeti dok god se njihova glazba bude slušala.

 

Vrijeme je da se podvuče crta pod 2017. godinu i proglase pobjednici, odnosno albumi koji su po našem skromnom mišljenju zaslužili najviše ocjene. I ovoga puta izabrali smo albume godine u stranoj i domaćoj konkurenciji.

 

U najuži izbor za album godine ušla su po tri studijska ostvarenja.

 

 

TREĆE MJESTO

 

U2, „Songs of Experience“

 

Četrnaesti studijski album irskog rock sastava U2 pod nazivom „Songs of Experience“ nastao je pod producentskom palicom Jacknife Leeja i Ryana Teddera, a čini ga trinaest kompozicija. Zanimljivo je kako je novo dugosvirajuće ostvarenje Bona Voxa i ekipe nastajalo gotovo pune tri godine, a kao najavni singl novog albuma i pripadajući videouradak ranije smo imali prilike poslušati i pogledati "You're the Best Thing About Me“.

 

Novi album U2-a „Songs of Experience“ tematski je skup pisama koje je napisao Bono Vox ljudima i mjestima najbližima svome srcu. Stoga se može reći kako je i ovoga puta U2 snimio nešto originalno i jednostavno.

 

Bono je vrijeme u pauzama između nastupa iskoristio pišući pjesme za novi album, a kako bi sve ostalo zabilježeno bendu je poslužio i mobilni studio kojega je bend vukao sa sobom gdje god su išli.

„Songs of Experience“ traje nešto više od 51 minut, a započinje dvoipolminutnom „Love Is All We Have Left“, kompozicijom atmosfere, minimalističkim klavirskim aranžmanom i ljubavnom porukom „…Sve što ostaje iza nas je ljubav“.

 

 

 

Bonova politička promišljanja o potlačenima na Zapadnoj obali na koncu završavaju ljubavnom porukom kvroz tekst pjesme „Summer of Love“.

 

Ukupni dojam je kako su neuništivi rockeri ponovno snimili izvrstan, po mnogočemu poseban studijski album, i zaslužili mjesto među tri najbolja studijska albuma na našoj listi.

 

 

DRUGO MJESTO

 

 

FOO FIGHTERS, „Concrete and Gold“

 

Genijalni američki grunge sastav „Foo Fighters“ u protekloj godini objavili su

deveti dugosvirajući album.

 

Album „Concrete and Gold“, čini 11 kompozicija u trajanju od 48 minuta, a objavljen je pod markicom izdavačke kuće „Roswell Records“.

 

Alfa i omega „Foo Fightersa“ David Grohl, još je u lipnju najavio objavljivanje dugo očekivanog studijskog albuma, singlom pod nazivom „Run“. Ta je pjesma najavila, kako kultni grunge sastav iz Seattlea sprema nešto žestoko, brzo i glasno, a pjesma je u samo mjeseca dana „poletjela“ u visine Billboardove glazbene top ljestvice.

 

Uslijedile su promocije dva druga singla, a kod slušatelja je bolje prošla kompozicija „The Line“, koja je „osvanula“ samo tjedan dana nakon službene promocije „Concrete and Gold“ albuma.

 

Deveti je studijski album „Foo Fightersa“ samo u prvom tjednu prodan u 120.000 primjeraka, a reakcije fanova su više nego pozitivne.

 

 

 

Zapravo, Grohl je imao potpuno drugačiju zamisao. Bend je prvotno trebao snimati live album pred 20.000 fanova u kalifornijskom amfiteatru Hoolywood Bowl, no u zadnji tren se odustalo od te ideje.

 

Pjesma „Run“ je jedna od najžešćih, najglasnijih, ali i najboljih na novom albumu „Foo Fightersa“. Samo na prvo slušanje učinit će se kako je riječ o neartikuliranoj „rokačini“ bez poruke, no Run je sve, samo ne to. Pjesma je to iza koje stoji očajnički vapaj za bijegom iz nesavršenog svijeta, poziv na buđenje...

Dave Grohl i ekipa napravili su jedan od najboljih i najžešćih rock albuma u 2017. godini i zaslužili drugo mjesto na našoj listi najboljih albuma.

 

PRVO MJESTO

 

RAG'N'BONE MAN, „Human“

 

I'm only human, I'm only, I'm only, I'm only human, human, Maybe I'm foolish, Maybe I'm blind, Thinking I can see through this, And see what's behind, Got no way to prove it, So maybe I'm blind / But I'm only human after all, I'm only human after all, Don't put your blame on me...“, stihovi su jedne od najslušanijih pjesama današnjice, a za divno čudo, ne radi se o šundu ili pak kompoziciji lakih, nota, što dodatno raduje.

 

Riječ je o stihovima pjesme „Human“, megahitu 32. godišnjeg engleskog kantautora Rohryja Grahama, koji je u samo dva mjeseca poharao sve svjetske glazbene top liste.

 

Rohryjev prvi dugosvirajući studijski album karijere koji nosi naziv „Human“.

 

U koliko ne znate kako izgleda autor, sigurno ćete se prevariti.

 

Prvi taktovi pjesme „Human“ mnoge su naveli na krivi trag. Slušajući Rohryjev glas u prvom trenu možete pomisliti kako se radi o napaćenom sredovječnom crncu iz Bronxa koji pjeva tužni blues o čovječijim mukama. No, kad pogledate njegov videouradak za najavni singl ostaćete iznenađeni.

 

Rohry ne samo da nije star, crne puti, i Amerikanac, a liči više na sve ostalo osim na napaćenog i nesretnog bluesera.

 

Od tada do danas njegov je video na Youtubeu pogledalo nešto više od 422 milijuna ljudi, što je Rohryju osim planetarne slave donijelo i milijunsku zaradu.

 

I dok se redaju Rohryjeve pjesme „Innocent Man“, „Skin“, „Bitter End“, sasvim je jasno zbog čega je riječ o glazbenom ostvarenju dosadašnjeg dijela godine.

 

 

 

Još od pokojne Amy Winehouse nitko na ovakav način nije prodrmao svjetsku scenu, a Rohryjev ples po ivici bluesa i soula odaje kako se radi o iznimno emotivnom glazbeniku osebujnog stila i načina izražavanja, usprkos njegovoj tjelesnoj konstituciji ili imidžu bradatog istetoviranog bikera. Svojim izvrsnim prvijencem Rohryjev je zasluženo pobijedio u konkurenciji stranih glazbenih ostvarenja.

 

 

I na regionalnoj glazbenoj sceni bilo je zbilja izvrsnih ostvarenja, a mi smo odabrali tri najbolja.

 

 

TREĆE MJESTO

 

ŠKRTICE, „Škrtice“

 

Stari punkera s beogradskog asfalta okupili su se u supergrupu „Škrtice“, te snimili prvi studijski album.

 

Lider „Škrtica“ je frontman „Partibrejkersa“ Zoran Kostić Cane, koji je osim za vokale ovoga puta bio zadužen i za tekstove, a uz Caneta tu su još Kole iz „Velikog prezira“ i Boris iz „Jarbola“ na gitarama, te Danilo i Boško iz „Straight Mickey and The Boyza“ na bubnjevima i basu.

  

Album čini deset kompozicija, a započinje žestokom, četiri minuta dugačkom pjesmom „Hit“ kojom se prolama refren: „Ljudi ne žele istinu da čuju...“

 

 

Iako uvodna tema i Canetov glas neminovno vuku na sound legendarnih „Partibrejkersa“, da „Škrtice“ ipak imaju „ono nešto“ svoje, dokazuju to nešto sporiji „raspar“ ritmovi čvrste i uigrane ritam sekcije koju drže Danilo i Boško.

 

„Preživi susret sa samim sobom, imaj poverenje u sopstveno spasenje, vreme nije novac..., Osećam se paranormalno..“, pjeva Cane, dok lebdi u oblacima i s „paranormalnih“ visina gleda svijet ispod sebe.

 

Rock psihodelija nastavlja se kroz kompoziciju „Moja ljubav je teška“, a osobito u temi pjesme „Kulise“, čiji refren glasi: „Tu je bio čovek, a sada ga nema, prijavljujem nestanak čoveka...“

 

Cane i njegove „Škrtice“ izvrsnim albumom zaslužili su treće mjesto u našem izboru za regionalni album godine.

 

 

DRUGO MJESTO

 

AMIRA MEDUNJANIN, „Damar“

 

Sarajka Amira Medunjanin etablirala se kao jedna od najcjenjenijih regionalnih glazbenica, a njezine interpretacije tradicijskih pjesama i sevdalinki odavno su prešle granice Balkana.

Osim tradicijskih pjesama, na albumu su se našle i dvije autorske. Pjesmu "Pjevat ćemo što nam srce zna", napisao je njezin kolega Damir Imamović, dok je naslovnu kompoziciju na tekst Marije Karaule-Krznarić, komponirao gitarski virtuoz iz Zenice Boško Jović.

 

 

I ovoga puta Amira je odabrala pjesme naroda Bosne i Hercegovine, Srbije i Makedonije, a njezine specifične izvedbe oplemenjuju i elementi jazza i bluesa koji se provlače kroz teme pjesama.

 

Album „Damar“, koji se početkom 2017. godine našao u prodaji i kod nas, a na međunarodnoj sceni zaradio je brojne nagrade.

 

„Damar“ otvara molska pjesma „Pjevat ćemo što nam srce zna“, uz tihe udaraljke u ritmu 7/8 i gitarske minijature, stvarajući ambijentalnu kompoziciju kojoj Amirin glas udahnjuje život, neku posebnu snagu.

Njezine izvedbe sevdalinki „Moj Dilbere“, „Kad ja pođoh na Bentbašu“ i „Ah, što ćemo ljubav kriti“, čine okosnicu „Damara“, no Amira je na svom terenu i kada pjeva makedonske i srbijanske pjesme nastale iz naroda.

 

 

Album "Damar", nastavak je njezinog kontinuiranog rada na očuvanju sevdalinke u novom ruhu. Amirine  minijature i intima koju dijeli s slušateljima posebnost su svakog albuma, pa tako diše i „Damar“, otkucaj srca u venama, puls, život...

 

 

PRVO MJESTO

 

VLATKO STEFANOVSKI, „Mother tongue“

 

Nakon više od 40 godina impresivne karijere, Vlatko Stefanovski, prema mnogima ponajbolji gitarist s naših prostora, objavio je album "Mother tongue".

 

Makedonskom gitarskom geniju Vlatku Stefanovskom trebalo je svega nekoliko dana rada u studiju, nakon kojeg je nastalo vrhunsko glazbeno ostvarenje.

 

Album „Mother tongue“ započinje akustičnom obradom kultne kompozicije „Bistra voda“, koju je „Leb i sol“ prvi puta zasvirao na albumu „Kalabalak“ davne 1983. godine.

 

U istom štihu Vlatko je s clean gitarama, još jednom, ovoga puta bez ikakvog teksta, prepjevao pjesmu „Makedonsko devojče“.

 

Uz tradicijski makedonski tužni, molski melos, Stefanovski je ovoga puta otišao i korak dalje. Kroz novi album se, pa tako i kroz „Makedonsko devojče“, sve vrijeme provlači prepoznatljiva Vlatkova virtuozna crta, neprestana želja za novim dokazivanjem, ali i njemu svojstven otklon i bijeg k jazz i blues melodijskim linijama.

 

 

 

Ukoliko ste mislili da ne postoji poveznica Vlatka Stefanovskog s kultnim sarajevskim sastavom „Bijelo dugme“, grdno ste se prevarili.

 

„Uspavanka za Radmilu M.“ sedmi je studijski album „Bijelog dugmeta“, koji je objavljen u veljači 1983. godine. Album je sniman u Skopju, a miksan u londonskom "Row Studiju". Gost na snimanju bio je upravo Vlatko Stefanovski, a petminutna „Uspavanka“ se našla i na Vlatkovom novom albumu, istina, u akustičnoj varijanti s novim aranžmanima.

 

 

 Kada poslušate pjesmu „Zošto si me majko rodila“, u Vlatkovoj obradi, u koju je život koncem 90-ih udahnula pokojna romska glazbena kraljica Esma Redžepova, bit će vam jasno zbog čega je Vlatko jedan od najvećih.

Toliku količinu emocija u glazbu mogu unijeti samo rijetki, a nakon najnovijih  izvedbi: "Jano mori", "Dimitrijo, sine Mitre","Ogreala mesečina", posve je jasno kako je Vlatko zbilja jedan od rijetkih majstora koji do slušatelja uspijeva prenijeti magiju nastalu pod prstima.

 

Vlatkov novi album izvrsno je i rijetko emotivno glazbeno izdanje, koje se sluša u tišini, a odzvanja dugo i nakon što zvučnici utihnu…

 

(SB)

Vezane vijesti

Komentari - Ukupno 0

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove redakcije Slobodna Bosna. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Redakcija zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara redakcija nije dužna obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

  1. Lista komentara
  2. Dodaj komentar

trenutak ...