Sedam dana i ljudi

Na čelu partijske pravne struke koja je opečatila, ovjerila suverenost i nedjeljivost BiH tada je bio RAJKO KUZMANOVIĆ, profesor iz Banje Luke. Da, onaj Kuzmanović koji će kasnije biti predsjednik Republike Srpske…

  • SENAD ANTE-PORTAL

  • 13. Apr. 2013  

ČETVRTAK, 4. APRIL

Neprilično, neotesano, neodmjereno, batinaški okrutno saopćenje Politbiroa SDP-a BiH; reakcija na emisiju Federalne televizije “Pošteno”. Osobito je uvredljivo za onaj dio poštenih građana-pretplatnika koji tu emisiju ne gledaju…

 

PETAK, 5. APRIL

 

Ozbiljnu je priču, marginaliziranu temu u večerašnjem Reflexu na OBN televiziji otvorio i pokušao problematizirati povjesničar ŽELJKO VUJADINOVIĆ, profesor iz Banje Luke. Vujadinović je ukazao na diskretni, slabo primjetni, puzajući ustavno-pravni udar koji je izvela jednopartijska, komunistička elita u BiH 1990. godine kojim je “podebljana” i ojačana republička suverenost zagarantirana saveznim Ustavom iz 1974. godine.

 

Pratio sam iz najneposrednije moguće blizine teške partijske-komunističke bitke oko dogradnje republičkog ustava te 1990. godine. Na koncu je avangarda radničke partije, Savez komnista BiH, stvar prepustila pravnoj struci: na čelu partijske pravne struke koja je opečatila, ovjerila suverenost i nedjeljivost BiH tada je bio RAJKO KUZMANOVIĆ, profesor iz Banje Luke. Da, onaj Kuzmanović koji će kasnije biti predsjednik Republike Srpske…

 

SUBOTA, 6. APRIL

Još jedna izložba fotografa MILOMIRA KOVAČEVIĆA STRAŠNOG večeras je otvorena u Sarajevu. “Sarajevski fotograf sa adresom u Parizu”, tako mediji, kolege tituliraju Strašnog Milomira, suptilno ga distancirajući, da ne kažem diskvalificirajući, od ovdašnjih mainstream kulturnih i umjetničkih tokova. “Sarajevski fotograf sa adresom u Parizu”, Milomir, vjerovali ili ne, u posljednjoj deceniji postavio je više (savršenih!) izložbi u Sarajevu nego svi “sarajevski fotografi sa adresom u Sarajevu” zajedno!

 

Poznajem Milomira, brat-bratu, trideset godina, ne postoji nijedna lijepa a niti ružna epizoda u mojem životu, a ni u čijem drugom u ovom gradu, a da je Strašni nije propustio kroz svoj objektiv.

Kada se veliki argentinski pisac Hulio Cortasar (nakon višedecenijskog izgnanstva vratio (iz Pariza) u Buenos Aires, rekao je/napisao da je došao u svoj grad “kojeg nosim obuven, kao što se nose cipele”.

 

Cortasar se iz Pariza vratio u Buenos Aires godinu dana prije smrti (1982. godine) a Milomir se vratio u Sarajevo prije nego što je otputovao u Pariz!

 

NEDJELJA, 7. APRIL

U petak započeto, jučer nastavljeno, danas okončano krvarenje, mučenje, paćenje, gordo posrtanje najboljeg bh. tenisača DAMIRA DŽUMHURA na Davis Cup meču BiH - Moldavija. U dvadeset i četiri sata Damir je petnaest proveo na teniskom terenu u Mostaru; u međuvremenu je povraćao, primao infuzije, vraćao se u život…

 

Džumhur neće, niti može biti NOVAK ĐOKOVIĆ. Novak je večeras, izranjavan, preumoran, na golom oku neobjašnjiv, nevjerovatan, čudesan način pobijedio Sjedinjene Američke Države na gostujućem terenu.

 

Novak Đoković je prvi, a Damir Džumhur dvjesto i neki tenisač svijeta. U takmičarskom, jedino referentnom, ključu ništa ih ne povezuje, udaljeni su, vjerojatno se nikada neće sresti.

Na drugoj, nenaplativoj, simboličkoj razini, onoj koja izmiče logici rankinga, inerciji novca i diktatu tržišta, Novak i Damir svjedoče o istom: sport je viteška, bespoštedna, nemilosrdna, plemenita, opaka, zavodljiva forma društvenosti; i u tom je sva kob, radost, usud sporta.

 

PONEDJELJAK, 8.APRIL

“Odbrana Radovana Karadžića imala je do sada čitav niz izvanrednih svjedoka, od kojih bih izdvojio trojicu - portugalskog diplomatu Cutillera, Momira Bulatovića i bošnjačkog insajdera Edina Garapliju”, kaže večeras advokat iz Srbije GORAN PETRONIJEVIĆ.

 

Kada se sitni kriminalac, nesuđeni ubica Garaplija nakon svih godina samozavaravanja i hronoskopskog posipanja pepelom usudio govoriti za javnost o odvratnim poslovima kojima se bavio, moj dobri komšija Ferid me upozorio: “Boga mi, ja onome Granapliji ništa ne vjerujem”.

Feridu, hroničaru i analitičaru, i dan-danas, a umro je poodavno, skidam kapu. Umro je jučer Obrad Piljak, posljednji nedemokratski predsjednik Bosne i Hercegovine. Častan čovjek, uvažen bankar, dobra jedna duša, u svakom pogledu. “Jesi li ti čuo za šta se onaj Piljak zalaže?”, pita me u praskozorje demokracije, u ljeto 1990. komšija Ferid. “Traži da se smanje nacionalne penzije, sve preko leđa nas penzionera”. Poslušam, pogledam, kasnije, predsjednik Predsjedništva BiH Obrad Piljak je apelovao da se “spuste nacionalne tenzije”…

 

UTORAK, 9. APRIL

 

Prekjučerašnji predsjednički izbori u Crnoj Gori trebali su biti rutinski “praznik demokracije”, ali su pokazali tešku, skoro nepremostivu podijeljenost crnogorskog društva. Kada, kao što se jučer desilo, apstiniraju manjine (Bošnjaci, Albanci), i kada crnogorski Crnogorci i crnogorski Srbi izađu na megdan, rezultat je dramatično neizvjestan. “ Idemo na Rožaje”, skandirale su sinoć ozlojeđene, navodno prevarene pristalice poraženog predsjedničkog kandidata Miodraga Lekića; glasovi Bošnjaka iz Rožaja prelomili su mrtvu predsjedničku trku u korist Filipa Vujanovića. Lekićevi privrženici nikako da se pomire sa čudnom, izvitoprenom demokratskom praksom prema kojoj glas Bošnjaka iz Rožaja vrijedi isto kao i glas Crnogorca iz Nikšića.

 

Zove jedan moj prijatelj koji je baš dobar sa tradicionalnim predsjednikom Crne Gore Filipa Vujanovića da mu čestita. “Reci gospodinu predsjedniku”, dobacujem, “da su svaki izbori u Crnoj Gori istovremeno i referendum o smislu postojanja te države!”

 

SRIJEDA, 10. APRIL

Umalo da zaboravim, a ne smijem nipošto: prekjučer na Svjetski dan Roma, pogledam na DVD-u predstavu “Vrijeme Cigana” koju je prije nekoliko godina Emir Kusturica postavio u Parizu. Kakav spektakularan spomenik dosadi!!.

 

“A sećaš li se ti, brate, kad sam ja ono bio u Parizu?”, pitao me prije podosta, previše godina komšija Ibro, jedini Cigan u komšiluku od kojeg sam ja bio veći firaun. “Ne sjećam, Ibro, ubij me, ne sjećam se”, pravdao sam se.

 

“Čudno, baš čudno, brate… ni ja se ne sjećam…”, odahnu Ibro.

trenutak ...