FRLJIĆ SE OBRAČUNAO S HADŽIHAFIZBEGOVIĆEM, HASANBEGOVIĆEM, RASPUDIĆEM: „Emir je prvo bio u HVO-u, a Zlatko bi trebao Titu podići spomenik“!

Rođeni Travničanin i daroviti režiser Oliver Frljić obračunao se sa svima, a najgore su prošli Zlatko Hasanbegović i Emir Hadžihafizbegović

  • Kultura

  • 12. Jan. 2018  12. Jan. 2018

  • 1

Redatelj Oliver Frljić u Kerempuhu završava svoju novu predstavu prema Pirandellovoj drami 'Šest likova traži autora', a tim smo povodom s njim su razgovarali novinari Tportala,  prenosimo dijelove intervjua.

 

S obzirom na tekst najave predstave 'Šest likova traži autora', u kojem su isprepleteni nacionalna svijest i kopanje po kantama za smeće, zanima me na koji način ste intervenirali u original Pirandellove drame?

 

U prvom dijelu glumci rade predstavu koja se referira na aktualne političke svinjarije u Hrvatskoj. Uz to, htio sam govoriti o strahu kao dominantnoj emociji u hrvatskom društvu, o hrvatskom glumištu te poražavajućoj činjenici da se to isto glumište protiv raznih pritisaka i cenzure ponajviše borilo i bori autocenzurom. Iznimno mi je drago da su glumci HNK potpisali protestno pismo protiv imenovanja Zlatka Hasanbegovića u Kazališno vijeće tog teatra. S druge strane, skoro u isto vrijeme udovice poginulih branitelja postale su programski arbitri na nacionalnoj televiziji. Samo još fali to da Nino Raspudić postane glavni urednik glasila srpske manjine Novosti.

 

S moralnog stajališta, kako se kao autor nosite s tim da je autor kojeg radite u nekom trenutku koketirao s fašistima?

 

Moji kolege iz njemačke skupine Rimini Protokoll radili su predstavu koja se bavila jednom od sigurno najozloglašenijih knjiga u povijesti čovječanstva. Riječ je o predstavi 'Mein Kampf'. Kazalište mora imati snagu pokazati koliko smo kao individue i kolektivi slabi spram ideološkog zova sirena fašizma. Pirandello nije jedini nobelovac koji je gajio simpatije za fašističku ideologiju. Ne treba zaboraviti ni Knuta Hamsuna. I Ezra Pound je tijekom 30-ih i 40-ih godina prošlog stoljeća prigrlio Mussolinijev fašizam, a izražavao je i podršku već ranije spomenutom Hitleru. U kontekstu rapidne fašizacije Europe i mile nam Hrvatske, upravo mrlje u biografiji umjetnika ostale od koketiranja s fašizmom treba uzeti kao interpretativne ključeve njihovih djela. Stavljajući 'Šest likova' u ovaj kontekst, možemo shvatiti i koliko se fašizma reproducira kroz obitelj koja je u fokusu ove drame. Uostalom, rijetki su ljudi koji su imali snage očuvati svoju biografiju čistom.

 

Kome to danas uspijeva u političkom i društvenom životu Hrvatske?

 

U politici ih među živućima ne vidim. Mogu istaknuti samo pokojnog Stipu Šuvara koji je zadržao svoju političku i ljudsku konzistenciju i u vremenima kad ga je premlatilo hrvatsko domoljublje u liku časnika Hrvatske vojske Tihomira Oreškovića. Među intelektualnom elitom izdvojio bih Viktora Ivančića jer ima rijetku dosljednost u javnom djelovanju.

 

U kulturi?

Ne znam koliko ona više pripada ovom kulturnom prostoru, no to je zasigurno Mira Furlan, koja je imala snage i hrabrosti da ponese anatemu koju je dobila početkom rata u Hrvatskoj. Vrlo jasno je artikulirala antiratnu poziciju i bila spremna zbog svojih uvjerenja ostati bez profesionalne egzistencije na prostoru cijele bivše Jugoslavije. Sjajna je glumica, ali i osoba koja se nije kompromitirala na način na koji se kompromitiralo gotovo cjelokupno postjugoslavensko glumište.

 

Pogledajte Emira Hadžihafizbegovića, koji je politička stajališta mijenjao kao čarape, pa je s jednakom lakoćom ušao u Markovićevu Stranku reformskih snaga, kao i kasnije u SDA. Istu stvar je radio i s uniformama. Najprije je obukao onu HVO-a, da bi je uskoro okačio na čiviluk i zamijenio onom Armije BiH. Ne treba zaboraviti ni na koji je način Nebojša Glogovac branio lik i djelo Draže Mihajlovića kad je igrao u seriji 'Ravna gora'. O ideološkim i ljudskim stranputicama svojih kolega u Hrvatskoj već sam govorio u predstavi 'Hrvatsko glumište' koja je nedavno igrala u Varšavi, ali u Zagrebu, gle čuda, još uvijek nije.

 

U koju manjinsku skupinu se vi upisujete?

 

U svakom pogledu sam manjina. Nacionalno sam nečist, a što se tiče seksualnog opredjeljenja, smatram da je to stvar osobe s kojom se nalaziš, a ne nekog heteroseksualnog normativa koji se nameće kroz društvene institucije ili preko obitelji. I u pogledu razmišljanja o prošlom ratu spadam u manjinu jer smatram da rat nije bio nužan te da se nije napravilo sve što se moglo da se on izbjegne. Također smatram da je kritički diskurs po pitanju tog istog rata itekako dobrodošao, što god o tome govorili Deklaracija o Domovinskom ratu, koju je, da ne zaboravimo, donio SDP. Drago mi je da sam manjina jer ne želim participirati u nasilju većine nad manjinama.

 

Kako ste doživjeli presudu šestorki?

 

Doživio sam je kao minimalnu satisfakciju svima onima koji su bili žrtve agresivne politike Hrvatske prema Bosni i Hercegovini. A u žrtve te politike ubrajam i hrvatski narod u BiH. Taj narod, kao jedan od tri konstitutivna naroda, nikad nije autonomno odlučivao o svojoj sudbini u toj zemlji. Zagreb je te ljude doveo u situaciju u kojoj oni BiH nikada nisu doživljavali kao svoju domovinu.

 

Intrigira li vas raditi predstavu prema priči o Slobodanu Praljku?

 

Možda da mi njegov veliki prijatelj Abdulah Sidran napiše tekst? Šalim se. Da, ukoliko bih mogao dovesti ljude koji su prošli kroz pakao Dretelja, Heliodroma ili Gabele da govore o tom čovjeku, no ne znam tko bi se u Hrvatskoj to usudio producirati. Kad sam u Zenici radio 'Pismo iz 1920', govorio sam o zločinima koje su nad Hrvatima i Srbima u tom gradu u Muzičkoj školi vršili pripadnici 7. muslimanske brigade. U Srbiji sam u predstavi 'Kukavičluk' govorio o srpskim zločinima u Srebrenici. Kao oblik borbe protiv negacije i zaborava tog zločina, glumci su učili napamet i pred publikom govorili imena stradalih. Kad se postavilo hipotetsko pitanje mog rada u Banjoj Luci, odgovorio sam da mogu raditi jedino predstavu o Manjači, Keratermu, Trnopolju i Omarskoj.

 

Dok vodimo ovaj razgovor, predsjednica RH je u posjetu turskom kolegi Erdoganu i kao tema njezina posjeta najavljen je razgovor o izborima u BiH, a istodobno Milorad Dodik slavi Dan Republike Srpske i u jednom intervjuu izjavljuje da RS ima sve odlike prave države osim stolca u UN-u. Po tko zna koji put najavljuje se raspad Bosne i Hercegovine. Kako to vidite u bliskoj budućnosti?

 

Nažalost, proces suočavanja s tom recentnom prošlošću u BiH nikad nije započeo. Daytonski sporazum je samo odgodio probleme, a ovo uređenje s dva entiteta je neodrživo. Etnocentrične politike koje ono podržava samo će i dalje stvarati razdor.

 

Kako se pojam antifašizma danas dominantno doživljava u Hrvatskoj?

 

Ovdje se radi sve što je moguće da se izbrišu tekovine antifašističke borbe. Pod krinkom izjednačavanja totalitarnih režima radi se na diskreditaciji jedne ideologije koja je pokrenula antifašističku borbu u većem dijelu Europe. Sramotno je to da se Hrvatska odriče svoje antifašističke prošlosti, kao što je sramotno to da u Zagrebu nemamo Trg maršala Tita. Prvi bi Zlatko Hasanbegović, što god mu se nalazi ispod one kape s kojom se slikao na splitskoj Rivi, trebao dići spomenik Josipu Brozu Titu jer da nije bilo Tita i NOB-a, on se vjerojatno ne bi mogao po toj Rivi šetati i slikati bez putovnice.

 

Kako vidite politički put Zlatka Hasanbegovića nakon silaska s ministarske pozicije?

 

Promjena imena tog trga bila mu je jedina točka u programu. Poražavajuće je to da čovjek koji je toliko nekompetentan za umjetnost, kulturu i kazalište ima takvu fiksaciju na njih. Da Hasanbegović ima ikakvog kazališnog ukusa, shvatio bi kakav su kulturocid bila dva mandata njegove partijske drugarice Ane Lederer u zagrebačkom HNK-u. No nekompetentnosti usprkos, on izgleda razumije da se u tim prostorima proizvodi pozamašan simbolički kapital kroz interpretaciju prošlosti i sadašnjosti.

 

Volio bih da se sad kad je ušao u Kazališno vijeće pozabavi financijskim malverzacijama i nepotizmom iz mandata Ane Lederer. Neka usput provjeri koliko dnevno Jakov Sedlar provodi na svom radnom mjestu, ima li dozvole svoje matične kuće za snimanje filmova, kao i je li Dragan Despot imao odobrenje da recitira na Praljkovoj komemoraciji te na inauguraciji predsjednice.

 

Cijeli intervju možete pročitati OVDJE

 

 

Vezane vijesti

Komentari - Ukupno 1

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove redakcije Slobodna Bosna. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Redakcija zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara redakcija nije dužna obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

  1. Lista komentara
  2. Dodaj komentar

trenutak ...