SENAD ANTE-PORTAL; OD IZBORA DVA PUTINA: Rado Srbin ide u paravojnike

Ako već ne razumijem, niti ću ikada razumjeti roditelje koji svojoj djeci uskraćuju čari i ljepote ljetnog raspusta da bi od njih napravili zamorčad "patriotskog odgoja" u Rusiji, razumijevanja za poziciju u kojoj se nalazi ministar Mektić imam u izobilju

  • SENAD ANTE-PORTAL

  • 30. Jan. 2018  30. Jan. 2018

  • 4

Piše: SENAD AVDIĆ

 

Najtraumatičniji kolektivni događaj generacije studenata kojoj sam pripadao početkom 80-ih godina prošlog stoljeća nije bila ni iznenadna smrt Josipa Broza, nisu bila ni predavanja docenta Vojislava Šešelja o magičnim izazovima i blistavim perspektivama samoupravnog socijalizma: gore i teže od tih nemilih događaja bila je obavezna vojna vježba na koju su nas đuture slali nakon prve godine studija.

 

Ta se vojna vježba, barem za sarajevske studente, zvala Kalinovik, o kojem do tada ništa nismo ni znali, ni čuli, odvratni komadić planete nalik Mjesečevoj kori, na kojem ne uspijeva ništa osim golog vječito vrelog kamena, zmija-otrovnica i Ratka Mladića. Na prisilni predvojnički 15-dnevni izlet u Kalinovik išlo se u vrijeme ljetnih ferija, pa sama ideja da umjesto mora, ili sarajevskih praznih birtija, 15 dana plaziš po kasaranama u Kalinoviku, učiš strojev korak i odjeljenje u napadu, rastavljaš i sastavljaš vatreno oružje, umjesto da ispijaš vatrenu vodu, djeluje zastrašujuće, kao u Llosinom romanu "Grad i psi", koji je tih godina preveden na naše jezike.

 

UBIJANJE SE BRZO UČI, KO JE BLESAV DA SJEDI KUĆI...

 

Mučenje u kamenjaru Kalinovika, koliko god to ponižavajuće iskustvo nastojao potisnuti, vratilo mi se ovih

dana dok sam čitao informacije o vojnoj obuci djece "iz pravoslavnih zemalja" koja se permanentno odvija u nekom ruskom Kalinoviku. Kako su pisale Subotičke novine: "U okviru Državnog programa 'Patriotsko obrazovanje građana Ruske federacije za 2016-2020 godinu'''. I, kako se dalje navodi, "Međunarodni patriotski kamp mladih u Slavu Svetog zakonskog Dimitrija Donskog od 15. do 17 septembra 2017., u Moskovskoj oblasti Pavlovski Posaski okrug".

 

Po povratku sa "nezaboravnog izleta u Rusiju", za list iz Subotice jedna 15-godišnja učesnica ispričala je, da su tri dana, koliko je trajala obuka, bila izuzetno naporna, intenzivna ali i korisna i raznovrsna. "Dan je počinjao jutarnjim zagrevanjem, nastavili smo sa bacanjem noževa, taktičkom obukom za pešadijski napad i odbranom od protivnika, zatim sa takmičarskim igrama na poligonu, uz pratnju dimnih bombi... Utisak je fenomenalan", oduševljena je bila ova patriotska maloljetnica iz Subotice.

 

Ova djevojčica je u Rusiju putovala sa desetak vršnjaka iz Srbije i Republike Srpske, djece "srpskih ratnih veterana iz jugoslovenskih ratova". Spartansku obuku u Rusiji su prošla i djeca ratnih veterana Republike Srpske, piše ovaj list, ne navodeći im broj, niti imena i prezimena.

 

Nenad Čanak, predsjednik vojvođanske Lige socijaldemokrata, govoreći nedavno o sofisticiranim, suvremenim oblicima i metodama prisustva Rusije u gotovo svim sferama javnog (i tajnog) života u Srbiji, kazao je da u posljednje vrijeme Rusija širom Srbije gradi ili renovira 70 domova kulture. Dakako da Čanak, kako je kazao, nema ništa protiv izgradnje kulturnih institucija, ali ga neka slična iskustva iz prošlosti prisiljavaju na oprez.

 

On je podsjetio kako su u vrijeme Kraljevine Jugoslavije širom Vojvodine nicale takozvane "Kulturband", "nevladine udruge", koje su okupljale pripadnike njemačke nacionalne manjine, iz kojih će odmah nakon njemačke invazije na Srbiju biti popunjavane elitne jedinice nacističke vojske, SS Divizije "Princ Eugen"... Lider LSV-a je pozvao vlast u Srbiji, predsjednika Aleksandra Vučića, dakle, jer druge vlasti u toj zemlji nema, da kaže odlučno NE Putinovoj Rusiji, onako kako je to Josip Broz rekao Staljinovom Sovjetskom Savezu. "Ako to ne uradimo, proći ćemo kao Mađari i Rumuni, koji nisu rekli istorijsko ne SSSR-u", poentirao je Čanak.

 

IZ DALJINE ČUJU SA, KAO VJETROVI...

 

Priča o vojnoj obuci ("patriotskom obrazovanju") tinejdžera iz Republike Srpske, tek je jedna "cigla u zidu" kojeg Rusi grade u zemljama regije (odnosno "pravoslavnim zemljama"), a koja je u posljednjih nekoliko nedjelja pokrenuta u domaćim medijima, ali i vodećim svjetskim časopisima, poput "Guardiana", ili "Washington Posta", i nizu utjecajnih portala specijaliziranih za sigurnosno-geopolitičke fenomene.

 

Rasvijetljena je cijela jedna, militantna scena, razuđena i zamračena, o kojoj se zadugo ništa pouzdano nije znalo, ili se samo "ofrlje" govorkalo i naslućivalo.

 

Ono što je zajedničko svim tim udruženjima, klubovima, ekstremnim sportašima, avanturistima širokog spektra djelovanja i interesiranja, jeste njihova uglavljenost u širi regionalni obavještajno-represivni kolaž sa ruskim pečatom, idejnom i materijalnom logistikom. Središte tog (polu)svijeta, koji okuplja lokalne i regionalne kriminalce, ulične "štemere", ali i rashodovane (prekomandovane) pripadnike srbijanskih policijskih i sigurnosnih struktura, smješteno je u kvazihumanitarnom ruskom centru u Nišu, zbog kojeg Zapad, SAD prije svih, godinama zavrće ruku Vučićevom režimu, sa nevelikim uspjehom.  

 

Milorad Dodik, koji neuvjerljivo želi ostaviti dojam kako ga ne zanimaju javne prozivke, ni u inozemnim, a pogotovo lokalnim medijima (da je tome tako ne bi trošio puste milione dolara na američke lobističke firme!), reagirao je pismom kojeg je uputio "The Guardianu", u kojem je sa iznenađujućom učtivošću izrazio žaljenje što je njihov novinar "podlegao propagandi pojedinih bošnjačkih portala i medija" i nasjeo na priču o proruskim paravojnim jedinicama u BiH.

 

U nedavno objavljenoj knjizi "Čovjek i fotografija", autorice Admire Fazlić, Fikret Alić, najpoznatiji logoraš iz "Trnopolja", ali i Evrope nakon sloma fašizma, govori o svojoj borbi da dokaže da njegova

šokantna fotografija iza bodljikave žice srpskog konc-logora nije fotomontaža, kako je podlo, bešćutno i plaćenički pokušao dokazati izvjesni njemački novinar. Alić se sjeća da se iz Danske, gdje je bio na liječenju, bolestan i rasturen, zaputio u Njemačku, kako bi se pojavio na tribini koju je držao dotični notorni njemački revizionista i njemu i publici "uživo", vlastitom kožom i polomljenim kostima, održao lekciju o "fotomontažama" iz Trnopolja.

 

I priču o konc-logorima u Krajini prije dvadeset šest godina, kao i ovu sa ruskim paravojnim odredima svijetu je približio "The Guardian". Radovan Karadžić tada, a i Milorad Dodik ovih dana, tvrde isto: posrijedi je izmišljotina i antiruska kampanja Zapada u kojoj su Srbi kolateralna žrtva.

 

MEKTIĆEVA JADIKOVKA

 

Ono što uznemirava i zabrinjava u priči o sveobuhvatno ruskom prisustvu i programima "za sve uzraste", koji su i institucionalno ohrabreni od vlasti Republike Srpske, jeste potpuna indiferentnost najšire političke i stručne javnosti i potcjenjivački odnos prema ovoj pošasti, odnosno prijetnji za mir, zapravo budućnosti BiH. Stvoreno je raspoloženje i uvjerenje da se radi o skoro privatnom političkom ratu ministra sigurnosti BiH, „incidentnog" Dragana Mektića i nekoliko preostalih angažiranih nezavisnih medija, a ne o ozbiljnoj i vjerodostojnoj, seriozno osmišljenoj opasnosti i izazovu.  

 

Ako već ne razumijem, niti ću ikada razumjeti roditelje koji svojoj djeci uskraćuju čari i ljepote ljetnog raspusta da bi od njih napravili zamorčad "patriotskog odgoja" u Rusiji, razumijevanja za poziciju u kojoj se nalazi ministar Mektić imam u izobilju. U ljeto 1991. Godine, u jedinom tadašnjem jugoslovenskom tabloidu- "AS"-u, napisao sam opširan tekst o postrojavanju četničkih formacija koje je na Romaniji izvršio onaj moj već pominjani profesor iz 80-ih godina, kasniji četnički vojvoda Vojislav Šešelj. Karadžićev SDS je taj tekst najoštrije demantirao i osudio, kolege su me gledale sa mješavinom prezira i sažaljenja, a bošnjački političari, odmahivali rukom, u maniru polovnog mangupa (iz šaše, govorilo se nekada) Elmedina Konakovića: "Opet ga Senad negdje mahn'o!" 

 

Eh, da, Šešelj je, nakon smotre i prozivke na Romaniji za Đurđevdan 1991., svoje lokalne četnike odveo u "humanitarni centar" JNA u Bubanj potok, a nakon patroitske obuke poslao u humanitarnu, mirotvornu misiju u Vukovar...

 

 

 

 

 

 

Komentari - Ukupno 4

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove redakcije Slobodna Bosna. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Redakcija zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara redakcija nije dužna obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

  1. Lista komentara
  2. Dodaj komentar

trenutak ...