PROPUSTI TUŽILAŠTAVA U PROCESIMA PROTIV ČOVIĆA: Analiza OSCE-a o VISOKOJ KORUPCIJI lidera HDZ-a

Tužilaštvo KS-a optužilo je u julu 2011. Čovića za zloupotrebu položaja, odnosno da je od 2000. do 2001, kao ministar finansija, omogućio preduzeću “Lijanovići” neplaćanje posebnih taksi na strojno iskorišteno meso peradi, čime mu je pribavio imovinsku korist. Kantonalni sud u Sarajevu oslobodio ga je optužbe u maju 2012, a kasnije je Vrhovni sud FBiH potvrdio tu presudu.

  • Vijesti

  • 27. Feb. 2018  27. Feb. 2018

  • 1

U analizi Misije OSCE-a u BiH zasnovanoj na praćenju 67 predmeta korupcije, a koji su okončani pred domaćim sudovima od januara 2010. do septembra 2017. godine, njih 14 označeno je kao visoka korupcija. U izvještaju se u nekoliko navrata spominje aktuelni predsjedavajući Predsjedništva BiH i lider HDZ-a Dragan Čović, koji je za tri godine koliko je obavljao dužnost ministra finansija, bio optužen čak tri puta. Sudilo mu se pred kantonalnim sudovima u Mostaru i Sarajevu, te u Sudu BiH, piše Oslobođenje.

Pitanje nadležnosti

Optužnicom iz aprila 2009, Čović kao zamjenik premijera i ministar finansija FBiH, te Edhem Bičakčić kao premijer FBiH optuženi su da su zloupotrijebili položaj tako što su odobrili dodjelu sredstava iz budžeta FBiH za 1999. i 2000. za rješavanje stambenih pitanja djelatnika u tijelima zakonodavne, izvršne i sudske vlasti BiH i FBiH. Prema optužnici, pribavili su drugom korist od 3.671.398,76 KM, a za taj iznos su oštetili budžet. Korisnici ovih sredstava bili su političari, diplomate, direktori preduzeća, bivši vojni generali, sudije, tužioci i drugi. Sud BiH ih je u aprilu 2010. oslobodio optužbe, što je Apelaciono vijeće kasnije i potvrdilo.

Optužnicom iz januara 2010, Čović je sa još šest osoba optužen da je 1999, kao zamjenik premijera i ministar finansija, te kao predsjednik i predsjedavajući UO JP Hrvatske pošte i telekomunikacije d.o.o. Mostar, zloupotrijebio položaj odbora HPT-a u procesu prenosa većinskog vlasničkog udjela HPT-a u Eronetu, vrijednog 4.674.059 KM, na tri privatna preduzeća: Hercegovina osiguranje, Alpina Comerc i Croherc AG. Kantonalni sud u Mostaru je sve optužene oslobodio krivice u junu 2011.

Tužilaštvo KS-a optužilo je u julu 2011. Čovića za zloupotrebu položaja, odnosno da je od 2000. do 2001, kao ministar finansija, omogućio preduzeću “Lijanovići” neplaćanje posebnih taksi na strojno iskorišteno meso peradi, čime mu je pribavio imovinsku korist. Kantonalni sud u Sarajevu oslobodio ga je optužbe u maju 2012, a kasnije je Vrhovni sud FBiH potvrdio tu presudu.

Oznaku visoka korupcija nosi i predmet koji se u Kantonalnom sudu u Sarajevu vodio protiv bivših premijera FBiH Bičakčića i Nedžada Brankovića. Optuženi su da su u 2000. djelujući kao premijer (Bičakčić) i direktor Energoinvesta (Branković) zloupotrijebili položaj tako što su protivno relevantnim propisima omogućili optuženom Brankoviću da stekne vlasničko pravo nad stanom u Sarajevu vrijednosti 217.983 KM, čime su navodno oštetili Energoinvest i budžet FBiH. Oslobođeni su krivice u martu 2012, da bi Vrhovni sud FBiH u odnosu na Brankovića potvrdio presudu, dok je za Bičakčića donio presudu kojom se odbija optužba s obzirom na to da ga je Sud BiH pravosnažnom presudom iz januara 2011. oslobodio krivice za isto krivično djelo.

OSCE u analizi ukazuje i na niz pitanja koja izazivaju zabrinutost u vezi sa kvalitetom istraga, krivičnog gonjenja i presuđivanja u ovim predmetima. Tako je do stanja nesigurnosti u pogledu nadležnog tužilaštva došlo u predmetu protiv Čovića i drugih pred Kantonalnim sudom u Mostaru.

Naime, Tužilaštvo HNK-a otvorilo je istragu u ovom predmetu nakon što je 2003. zaprimilo krivičnu prijavu od Finansijske policije FBiH. U junu 2005. kantonalni tužilac je predmet poslao Tužilaštvu BiH, a prema saznanjima kojima raspolaže Misija OSCE-a, Tužilaštvo BiH je predmet zadržalo godinu i tri mjeseca, nakon čega ga je vratilo Tužilaštvu u Mostaru, koje optužnicu podiže u januaru 2010. Iako je istraga trajala sedam godina, kantonalni tužilac je istražne radnje poduzimao samo u periodu 2003. i 2004, te 2008. i 2009. U ovoj optužnici uočeno je i neadekvatno navođenje svojstva u kojem je optuženi počinio zloupotrebu položaja, a manjkava je i u pogledu formulisanja subjektivnog elementa krivičnog djela.

“Tužilac je propustio da ispravno utvrdi iznos koristi pribavljene sebi ili drugima i ekonomske štete koju su optuženi navodno izazvali postupanjem. Drugim riječima, Tužilaštvo je u fazi istrage naredilo finansijsko vještačenje, ali je propustilo da rezultate iz izvještaja vještaka uskladi sa činjeničnim opisom optužbe”, stoji u analizi.

Neadekvatne primjene odredbi koje se odnose na sukob nadležnosti osjetile su se i u predmetu protiv Bičakčića i Brankovića, gdje je Vijeće Kantonalnog suda u Sarajevu neobjašnjivo propustilo da odluči po podnesku odbrane, u kojem je pokrenuto pitanje suđenja dva puta za isto djelo u odnosu na prvooptuženog, s obzirom na to da se u odnosu na iste činjenice u to vrijeme protiv njega vodio postupak i pred Sudom BiH. Propust ovog vijeća da prepozna sukob nadležnosti kritizirao je i Vrhovni sud FBiH.

image

Mora se naglasiti da je i Sud BiH u vlastitom povezanom postupku protiv Bičakčića propustio da odluči o pitanju sukoba nadležnosti. Pored toga što je ugrozila prava optuženog, ova situacija dovela je i do bespotrebnog trošenja resursa.

Neki od nedostataka uočeni su i u predmetu koji se u Sudu BiH vodio protiv Čovića i Bičakčića, koji nije bio usklađen u pogledu identifikacije načina ili vida izvršenja zloupotrebe položaja.

Analizirani su i predmeti visoke korupcije, poput onog protiv Stipe Prlića, Zorana Bakule i Nevena Kulenovića (slučaj Gibraltar) koji se vodio pred Sudom BiH i koji prema Misiji zorno ilustruje probleme koji utiču na finansijske aspekte istrage u predmetima visoke korupcije.

Bobar i Martinović

U složenom predmetu protiv delegata u federalnom Parlamentu Tomislava Martinovića i drugih pred Sudom BiH, potvrđena optužnica imala je ozbiljnih manjkavosti, jer su bitna obilježja djela za koja su se optuženi teretili nedostajala u svih 12 tačaka optužnice. Optužnica nije ispunjavala osnovne uslove propisane ZKP-om BiH, a neki od najvidljivijih nedostataka ispravljeni su tokom suđenja, kada je tužilac dostavio izmijenjenu optužnicu. Martinović i još 10 osoba bili su optuženi da su između 1998. i 2006, djelujući u različitim svojstvima službenih osoba u Vladi i MUP-u HNK-a, zloupotrijebili položaj. Martinović je pravomoćno oslobođen.

Veroljub Janjičić (direktor Bobar osiguranja) i Darko Jeremić (predsjednik UO Bobar osiguranja) u bijeljinskom sudu su osuđeni na osnovu sporazuma. Optuženi su da su oštetili Bobar osiguranje a.d. Bijeljina za oko osam miliona KM. Jeremiću se u predmetu Bobar banka sudi i pred Sudom BiH, dok je Janjičić predložen kao svjedok.

Oznaku visoka korupcija nose i predmeti protiv Steve Savića (bivši načelnik Zvornika), Abdulkadira Tutnjevića (nekad direktor Šipad Vranice), Sretena Telebaka (bivši direktor ŽRS-a), Tihomira Gligorića (bivši direktor Uprave za geodetske i imovinskopravne poslove RS-a), te Dragana Pajića (bivši gradonačelnik Brčko distrikta).

Komentari - Ukupno 1

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove redakcije Slobodna Bosna. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Redakcija zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara redakcija nije dužna obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

  1. Lista komentara
  2. Dodaj komentar

trenutak ...