PRIČA ZA VIKEND / DARIO DŽAMONJA: Dacin „Pauk na zidu“, koji donosi sreću...

"Slabo te čujem, a moram i završiti tekst koji još nisam ni započeo... Volim te. Vozdra" 

  • Kultura

  • 04. Mar. 2018  04. Mar. 2018

  • 0

Sjedio sam Kod Kerima i pio čaj, nježno da ne može nježnije stiskao svoje bolno koljeno uz "uh" i "ah" i odlučivao kako moram otići (najzad!) na pregled kod Adnana Dizdara - jeste da nemam socijalnog, ali raja mi je, pa će mi uraditi ono što misli da treba... 

Pod prstima sam osjećao bazen vodurine što se nakupila u čašici koljena, premještao se sa stolice na stolicu ne bih li našao povoljni­ji položaj za sjedenje - ali džabe. Boli, pa boli! 

Nećete mi vjerovati, kad sam već pomišljao da odem kod svog jarana i komšije Dragana koji ima bonsek, pa da si odrežem ovu jebenu nogu koja mi ne služi više nizašta osim da boli, pored izloga prolazi Krcko (dr. Adnan Dizdar), ja mu kucnem da svrati na kafu... 

"U frci sam, Daco." 

"Daj, ne jebi - pogledaj mi ovo..." 

"Šta ti je?" 

"Čini mi se da imam vodu u koljenu." 

Zavrnuh nogavicu, a Krcko mi svojim klavirističkim prstima pređe preko noge: "Ma, jok! Nemaš ti vodu u koljenu - ti imaš votku u koljenu." 

To me utješi. Pravo me utješi. Zato odoh kući i skuhah si čaj od konjogriza. (Donio mi ga moj prijatelj Milan Andrić, pametan kao što je uvijek i bio, skonta da od pisanja nema nikakva haira, pa se posveti hodanju po planinama i da bere travke što će njegovim još uvijek zabludjelim novinarima, koji vjeruju da pisana riječ može promijeniti nešto, olakšati svakodnevne i svakolike muke.) 

Uvukoh papir u ovu spravu prema kojoj imam jedan ambivalen­tan osjećaj (nekad je milujem nježnije nego što sam ikad milovao svoju djecu, a ona mi se smiješi - nekad lupam po njoj kao što ne bih lupao po najcrnjem dušmaninu) i, kao Rahmanjinov pred kon­cert, koncentrisah se... kad: Telefon panično zvoni! 

"Šta je, bona?" 

Zove me moja buduća žena iz Kanade: 

"Imam pauka u kupatilu!!!" 

"Daj, sreće ti, uzmi Oslobođenje i upljaskaj ga." 

"Nemam Oslobođenja." 

"Uzmi Toronto Times..." 

"Ne kupujem, ne čitam to..." 

"Čitaš li papuče? Imaš li papuče na nogama?" 

"Ali, to je tako odvratno..." 

"Znaš šta ćemo, dušo, ti sačekaj, zarobi pauka, čekaj da skoknem do Kanade, pa ćemo ga zajedno predati sudu u Hagu. Važi?" 

"Ti sve na šegu..." 

"Osim toga, sjećaš li se? Jednom sam ti rekao da se nikad ne smije pripaliti cigareta na svijeću, jer tim činom uzimaš život nekom mornaru, na bilo kojem brodu, na bilo kojem moru... Pauk je sreća." 

"Dobro, dobro... Poslušaću te, mada ti uvijek govoriš o sreći, ali malo radiš da je ostvariš." 

"Slabo te čujem, a moram i završiti tekst koji još nisam ni započeo... Volim te. Vozdra." 

"Sjećaš li se šta si mi zadnji put, kad si me zvao, pričao?" 

"Nemam pojma:" 

"Zbilja se ne sjećaš?" 

"Jok. Podsjeti me." 

"Ako se ne sjećaš, onda je bolje da te ne podsjećam." 

"Odoh sad. Hvala ti što si zvala, ali mi konjogriz vrije na šporetu..." 

"Šta?! Konjogriz!?" 

"Nije važno - volim te." 

"Uh, jebote", kažem sam sebi dok sjedam za mašinu i mislim kako je beznadežno volim. 

Tek sam ukucao naslov, a telefon opet zvoni. Hoću li ili neću podignuti tu prokletu slušalicu što mi rijetko da nekakav pozitivan zvon? 

"Ja?" 

"Znaš šta je bilo? Edo umro." 

Kao na screenu kompjutera mi prolaze sve "ede" u mislima, ali ne mogu da nađem "file": 

"Koji Edo?" 

"Ma, naš Edo." 

"Jebi se", kažem prijatelju koji me zvao, baš kao da je on kriv što je Edo umro i baš kao da je Edo kriv što je umro. 

Kad god neko drag ode, ja pomislim: "Mogao sam...", ali shvaćajući besmisao te pomisli, uhvatim se za glavu, gledam u zid na kojem sunce, kroz gelerom razbijeno staklo, riše "paukovu mrežu" (taj toliko otrcani izraz) i razmišljam o tome da pauk ne plete svoju mrežu, ona je već ispletena, već sam, svi smo, uhvaćeni u nju, a pauk samo čeka da nas pokupi. 

Pljusnem se hladnom vodom po licu, zajebem konjogriz, otvorim pivo i kažem si: "Pauk je sreća."

 

 

 

 

Komentari - Ukupno 0

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove redakcije Slobodna Bosna. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Redakcija zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara redakcija nije dužna obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

  1. Lista komentara
  2. Dodaj komentar

trenutak ...