Dvije propulzivne bosanskohercegovačke djevojke, Nejra Latić Hulusić i Sabrina Begović Ćorić, na upravo završenom ZagrebDox festivalu osvojile su nagradu u programu ZagrebDox Pro koja uključuje jednogodišnje mentorstvo za novi film koji razvijaju.

Riječ je o filmu "Heretik" koji prati dječaka osuđenog da je sudjelovao u terorističkom napadu i koji odbija slijediti radikalni islam koji mu nameće vlastiti otac. Da će ovaj film biti prava bomba, potvrđuju sama tema i opis projekta, a i nagrada žirija koji je u priči prepoznao veliki potencijal.

Da, Nejra i Sabrina, mlade redateljice iz Sarajeva, imaju velike apetite i glomazne ambicije koje se, prije svega, sastoje u razotkrivanju neuralgičnih točaka bosanskohercegovačkog društva. Njihov dokumentarni film "Undercovered", koji je tema ovoga razgovora, uzburkao je mnoge duhove, kako u Bosni i Hercegovini, tako i u Europi. Nejra nosi hidžab i o tome je odlučila ispričati svojevrsnu "bajku" u kojoj će razbiti mitove o ženama koje su odlučile biti pokrivene.

"Undercovered" donosi ispovijesti mladih bošnjačkih žena o njihovim odlukama da slijede islam te o naputku da kosu i tijelo skrivaju od znatiželjnih pogleda javnosti. Međutim, ono što bitno razlikuje njihove priče od priča žena s Bliskog istoka koje hidžabe moraju nositi jer im je tako naređeno, upravo je samosvojna odluka koja uključuje i bitan feministički moment. Tako Nejra i Sabrina navode kako hidžab nikako nije religijski simbol, nego osobni put prihvaćanja sebe i vlastitih stavova.

Ali da se razumijemo, ovim filmom redateljice su uspjele razbiti mnoge predrasude i odgovoriti na brojna pitanja koja se mnogi ne usude prevaliti preko usta. Šarmantan je to film duhovitog tona, ali nadasve ozbiljne teme, i to teme koja uzurpira duhove diljem Zapada. Nejra i Sabrina otvoreno govore o svojoj motivaciji da unose pozitivan nemir svojom umjetnošću i progresivnim političkim stavovima.

Što vas je ponukalo da snimite dokumentarni film na ovu temu?

NEJRA: Godine 2010. smo Sabrina i ja krenule na jedan festival u Europskoj uniji. To je bilo moje prvo putovanje preko granice s maramom na glavi. Onda je krenula ta misterija s mojom maramom koju smo mi proživljavale prvi put otkako sam je stavila. Čudni događaji, poput privođenja na amsterdamskom aerodromu, pa do niza do tada neuobičajenih pitanja o marami od strane kolega i kolegica iz struke ponukali su nas da radimo film. U tom trenutku je bilo normalno za zapadni svijet da maramu prepoznaje kao odjevni dodatak imigranatica s istoka, nikako nisu ljudi mogli shvatiti što radi na glavi jedne redateljice. Tad smo shvatile da je vrijeme za film koji govori o predrasudama koje se vežu za pokrivene žene.

Koristile ste metodu 'making of' i uključile puno humora u 'Undercovered'. Koja je poruka tih metoda?

NEJRA: Pitanje nošenja marame postao je jedan vrlo ozbiljan problem kojim razni fašisti žongliraju. Nismo od toga htjeli praviti neku agresivnu i sumornu temu, upravo zato što smo stava da se na uvrede ne treba odgovarati drugačije nego lijepom riječju. Ako smo uspjele biti i duhovite u cijeloj priči, to je nama veliki kompliment kao osobama i redateljicama.

U filmu pokušavate razbiti predrasude o ženama koje nose hidžab. Kakve su bile reakcije na film u Sarajevu i drugdje gdje je film prikazan?

SABRINA: Moram priznati da su reakcije podijeljene, ali nitko nije ostao ravnodušan prema filmu. 'Undercovered' je smišljen za internacionalnu publiku, tako da u njemu ima i nekih informacija koje se u BiH podrazumijevaju, pa smo dobile reakcije da ima previše pojašnjavanja, dok nam se istodobno iz publike javlja djevojka iz Francuske koja se zahvaljuje i kaže da sad ima konkretne argumente kad se raspravlja s onima koji podržavaju zabranu nošenja hidžaba na sveučilištima.

NEJRA: Neki su nam zamjerili što ne pokrivamo priču o obaveznom pokrivanju tamo gdje je hidžab nametnut (Saudijska Arabija, Afganistan, Iran...), ali mi smo pričale zapravo priču o slobodi izbora koristeći maramu i pokrivene žene kao motiv kroz film te znajući da je marama nepravedno postala baš simbolom opresije i neslobode. Mi smo pričale priču o onim ženama koje su same odlučile da je nose, priču o slobodi, a ne analizirale postotak pokrivenosti žena širom svijeta. Međutim, većina reakcija je zapravo pozitivna.

S kakvim se problemima i situacijama susreću žene u svakodnevnom životu jer su pokrivene? Kakva su tvoja iskustva, Nejra? Koje su ustvari najčešće predrasude prema ženama u hidžabu?

NEJRA: Generalni stav prema ženama koje su pokrivene je za početak da ih je netko na to prisilio, pa onda da su kao takve neslobodne da rade, promišljaju, obrazuju se i žive normalno. Imala sam niz glupih situacija, uglavnom se odnose na ljude koji ne žele pitati, nego sami zaključe da sam manje inteligentna, obrazovana ili šta već na osnovu mojeg odijevanja. Međutim, više volim isticati uvijek pozitivnu stranu priče, a to je da mi svaki put u Zagrebu u baš svakoj pekarnici i slastičarnici prodavači, prije nego što upitam, kažu vrlo ljubazno da u nekom proizvodu ima alkohola ili svinjskog mesa koje ne konzumiram. To je za mene velika gesta ljudskosti i poštovanja te mi uvijek oči zarose kad se to dogodi.

Smatrate li da je po tom pitanju BiH umjerena za razliku od Bliskog istoka ili zapadnih zemalja koje zabranjuju nošenje marame u javnom životu?

SABRINA: Kad smo film 'Undercovered' prikazale na Filmskom festivalu u Cottbusu (to je bilo prikazivanje filma u fazi nastajanja), novinar Sueddeutsche Zeitunga je napisao da je onakakav kakav je prikazan u našem filmu, islam iz Bosne i Hercegovine recept za islam u Europi, da smo našle ključ suživota. Nama je svakodnevna pojava da se žene i djevojke pokrivaju po svojoj volji i odluci. Mi ovaj princip preporučujemo i onima koji hidžab žele nametnuti i onima koji ga žele zabraniti.

Cijelu priču možete pročitati ovdje.