"KAZAO MI JE DA ĆE ME SEKSUALNO ZLOSTAVLJATI, AKO NASTAVIM...": Dramatična svjedočanstva bh. novinara, neki od njih su napustili zemlju zbog prijetnji

U posljednjih nekoliko godina dramatično se povećao broj napada i prijetnji putem društvenih mreža. Drastični primjeri su prijetnje novinarki Lejli Čolak, koja je morala privremeno napustiti državu, ali i brojnim drugim

  • Društvo

  • 21. Mar. 2018  21. Mar. 2018

  • 1

Piše: Slobodan Vasković  

 

Gasi to, gasi to. Ovdeka snimaš. Jesmo li životinje ili smo ljudi? Hoćeš da prođem kroz tebe?!Hoćeš da prođem kroz tebe!!! Nemoj. Nema potrebe. Šta se pravite ludi. Marvo jedna. Marvo jedna. Ovako je dočekana ekipa Televizije Federacije BiH u selu Gluha Bukovica na Vlašiću u februaru 2009. godine.  To je samo jedan od brojnih ataka na Avdu Avdića, nekadašnjeg urednika Federalne televizije, Javnog servisa Federacije BiH, i sadašnjeg novinara bosanskohercegovačkog portala “Žurnal”.

 

Napad se desio februara 2009. godine, ali ta slika je živa i danas, jer je ona odraz stanja odnosa prema novinarima. Napad se desio u selu Gluha Bukovica, a predvodio ga je mutevelija Alija Musić.  “Bilo je onih prijetnji koje su odmah rezultirale fizičkim napadima, kao što je bio slučaj u Gluhoj Bukovici, gdje sam napadnut od strane čelnih ljudi Džematskog odbora kad smo radili pedofiliju unutar Islamske zajednice u BiH.

 

Također je bilo prijetnji od bivših pripadnika Desetog diverzantskog odreda Vojske Republike Srpske, koji su prijetili i odmah krenuli sa fizičkim napadom…”, nabraja Avdić samo dio ataka na sebe. Iz Gluhe Bukovice izvučen je uz pomoć policije Srednjebosanskog kantona, na koju je čekao sat vremena. Prije toga, bio je u ulozi taoca, zarobljen u jednoj od kuća u selu, dok su do njega dopirale i prijetnje upotrebom vatrenog oružja. Iako je policija podnijela Izvještaj protiv napadača na Avdića u selu Gluha Bukovica, nikakve optužnice nije bilo. 

 

 Poslednje prijetnje Avdiću su upućene polovinom septembra 2017. godine od člana obezbjeđenja glavne tužiteljke Tužilaštva BiH Gordane Tadić. Uposlenik Direkcije za koordinaciju policijskih tijela Nermin Džafić Avdiću je prijetio, jer je bio iznerviran pitanjima koje je Avdić postavio Tadićevoj.  “Kazao mi je da će me on seksualno zlostavljati ukoliko nastavim da izvještavam ovako kako sam izvještavao do sada o glavnoj državnoj tužiteljici. Sve sam uredno prijavio, prije nekih, možda sedam mjeseci, tužilaštvu nadležnom, Kantonalnom u Sarajevu.

 

Međutim, ništa se nije desilo, oni su saslušali nekoliko svjedoka, mislim da su saslušali ili već ispitali osumnjičenog, ali optužnice nema.”, kaže Avdić. Iako je fizički napadan nekoliko puta, mada su prijetnje koje je dobijao i još ih dobija više nego brutalne, iako ih je sve uredno prijavio nadležnim organima, nikada nije podignuta nijedna optužnica.učaj novinara Avdića je, ujedno, i slučaj brojnih drugih novinara, koji su izloženi prijetnjama i napadima, ali su izuzetno rijetki slučajevi kada napadači budu procesuirani. 

 

Prema podacima Udruženja BH - novinari, koje nam je saopštila Borka Rudić, generalni sekretar tog društva, u periodu od 2006. do 2017. godine registrovan je 91 slučaj fizičkih napada na novinare,  prijetnji smrću i ugrožavanje imovine medija, pri čemu su 22 slučaja su riješena u korist novinara, dok u u 19 slučajeva  nije utvrđena krivična odgovornost tuženih napadača. 

 

“Četranest slučajeva su još aktivni pred pravosudnim institucijama, au 37 slučajeva nadležne policijske i pravosudne institucije nisu ništa poduzele u njihovom rješavanju  ili su predmeti povučeni na zahtjev nadležnih institucija ili novinara”, ističe Rudićeva.   “Ovdje se više može govoriti da policija možda nešto i uradi, ali tužilaštvo sigurno ne uradi ništa”, zaključuje Avdić. Novinari se u Bosni i Hercegovini doživljavaju kao laka meta, a napadači su čak i policajci, koji oponašaju svoje šefove, političke lidere. Riječ je o obijesti i bahatosti, što potvrđuje i slučaj koji se desio Goranu Dakiću, novinaru sarajevskog “Avaza”.  

 

Početkom 2017. godine, novinari su u Palati Predsjednika, čekali da se završi sastanak Milorada Dodika, predsjednika Republike Srpske i načelnika opštine Srebrenica Mladena Grujičića.  “Čekali smo dole u hodniku. Pošto je sastanak dugo trajao, pola sata, 45 minuta, ja sam sjedio na stepenicama i onda sam samo u jednom trenutku osjetio kako me neko šutnuo odzada vrhom cipele ili čizme i rekao - maknider se debeli da prođem. Ja sam se okrenuo i vido sam da je to jedan od onih policajaca što sjede u onoj limari, što traže legitimaciju kad ulaziš”, kaže Dakić. 

 

Nema nikakve dileme da su napadi na novinare u Bosni i Hercegovini narastajući trend i da su posledica negativne demonstracije političke moći i pokušaja vodećih lidera ove zemlje da udarom na novinare pacifikuju i njih i medije i, samim tim, javno mnjenje.   “Mislim da su to posledice, isto tako, autoritarnog naslijeđa, autoritarne vladavine, autoritarne političke kulture, gdje političari zapravo medije i novinare doživljavaju kao poslušnike koji bi trebali biti tu kao neka vrsta transmisije njihovih ideja, njihovih priča, njihovih ideologija”, smatra Tanja Topić, jedna od vodećih političkih analitičarki u Bosni i Hercegovini. 

 

Činjenica je da je u poslednjoj deceniji napravljen ambijent u kojem se svako kritičko mišljenje, promišljanje, iskazivanje drugačijeg stave, po automatizmu, smatra atakom na strukture vlasti, političke strukture; Tretira se elementarnom opasnošću i njihovi nosioci proglašavaju se, od vladajućih nomenklatura, automatski domaćim izdajnicima i stranim plaćenicima. “Znači, pluralizam mišljenja je ovdje veoma sužen, on je sveden na jedan minimum i oni ljudi koji misle svojom glavom zapravo su ozbiljno ugroženi, što od političkih struktura, ali isto tako i od određenih interesnih skupina”, naglašava Topićeva.  

 

U posljednjih nekoliko godina dramatično se povećao broj napada i prijetnji putem društvenih mreža. Drastični primjeri su prijetnje novinarki Lejli Čolak, koja je morala privemeno napustiti državu, ali i brojnim drugim. “Plašim se da, naprosto, niko nema dovoljnjo političke hrabrosti, niko nema dovoljno hrabrosti na onoj funkciji na kojoj se nalazi, da tome stane u kraj”, kaže Dakić. Dakić je, izvjesno, u pravu, ali je činjenica i da malo, gotovo niko, ni ne želi tome stati u kraj, jer napadi na novinare su jedna od najkurentnijih političkih roba u Bosni i Hercegovini, bilo da dolaze od političara ili siledžija sa društvenih mreža, zaštićenih anonimnošću.  

 

“Ja mislim da je generalni problem što je politika formulisala i etablirala jedno takvo stajalište da je, zapravo, dobro napadati novinare. I onda se svi ti napadi na novinare doživljavaju nečim prihvatljivim, normanim, nešto što spada u svakodnevni diskurs”, zaključila je Tanja Topić, politčka analitičarka.  Njene riječi su najpreciznija dijagnoza stvarnih izvorišta obračuna sa novinarima.

Komentari - Ukupno 1

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove redakcije Slobodna Bosna. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Redakcija zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara redakcija nije dužna obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

  1. Lista komentara
  2. Dodaj komentar

trenutak ...