ŠTA JE DODIKOV I ČOVIĆEV PLAN B: Nakon izbora BiH postaje "propala država", RS proglašava suverenitet, formira se "Herceg-Bosna"...

Sve opisano je najgori mogući scenarij iz noćne more. No, ipak, MOGUĆI, što znači da i probosanske opcije i međunarodna zajednica treba da ga imaju na umu i pripreme strategiju. U slučaju najgoreg.

  • Politika

  • 13. Jun. 2018  13. Jun. 2018

  • 3

Piše: Danijal HADŽOVIĆ

 

U političkoj teoriji „propala država“ označava onu zemlju koja nije u stanju da ispunjava svoje osnovne funkcije. To bi preciznije značilo da država ili nema svoju vlast ili da vlast nema kontrolu nad cijelim teritorijem zemlje i nije u stanju da štiti prava i sigurnost svojih državljana. Kroz historiju je nerijetka pojava da određena država u jednom trenutku, uslijed ekonomskih, društvenih ili političkih prilika dođe u fazu da više nema kontrolu nad svojim teritorijem i nije u stanju da provodi zakon i ispunjava svoje zadaće. Tada najčešće dolazi do bujanja kriminala, korupcije i pojave nedržavnih aktera koji stupaju na scenu umjesto države, kao alternativna sila koja „zavodi red“.

Primjere neuspjelih država  nalazimo širom afričkog kontinenta. BiH je prema „Indeksu ranjivih država“ svrstana u „upozoravajuću“ kategoriju, što znači da je riječ o državi koja nije u potpunosti stabilna u svom funkcionisanju i prijeti joj dolazak u stanje „alarmantnosti“. Zasigurno još od potpisivanja Daytonskog sporazuma BiH nije bila u većoj opasnosti da, nakon oktobarskih izbora, u takvu situaciju zaista i dođe. Sve kao da teče po dobro pripremljenom scenariju.

Predsjednik manjeg entiteta Milorad Dodik već godinama predano radi na slabljenju i rastakanju države BiH te najavljuje i iščekuje pogodan geoplitički trenutak za otcjepljenje RS-a.

S druge strane HDZ BiH, koji je u međuvremenu postao njegov vjerni saveznik, nakon dvostrukog izbora Komšića u Predsjedništvo i formiranja platformaške vlade 2010. godine, insistira na preoblikovnju Daytonskog sporazuma. Pravni temelj za to dobio je nakon što je Ustavni sud usvojio apelaciju Bože Ljubića i neustavnim proglasio aktuelni način izbora delegata u federalni Dom naroda, po kojem svakom konstitutivnom narodu pripada najmanje jedno mjesto u Domu iz svakog kantona. Ovu odluku HDZ je iskorisito da postavi ultimatum za promjenu izbornog zakona po svojoj mjeri: hrvatski delegati ima da se biraju gotovo isključivo iz onih kantona u kojima ova stranka ima većinu. Probosanske stranke, razumljivo, ne pristaju na ovakvo rješenje jer ono, osim što potpuno diskriminiše one Hrvate koji žive u većinski bošnjačkim, kao i Bošnjake u većinski hrvatskim kantonima, vodi ka omogućavanju HDZ-u gotovo trajne vlasti preko izbornog zakona. Sličan prijedlog HDZ ima i za izbor članova Predsjedništva iz FBIH, kroz formiranje etničkih izbornih jedinica, no trenutno zbog odluke Ustavnog suda uglavnom insistiraju samo na promjeni izbornog zakona po pitanju izbora u Dom naroda.

Ukoliko se ne promijeni zakon po njihovoj mjeri, HDZ-ovi političari i medijski radnici otvoreno najavljuju konkretne mjere poslije izbora – spriječit će „implementaciju izbornih rezultata“, tj. iz kantona u kojima imaju većinu neće delegirati zastupnike u Dom naroda. Šta bi to moglo značiti u praksi?

Kako je Dom naroda u FBiH potpuno ravnopravan s Predstavničkim domom, te svaka odluka mora proći kroz oba, bez hrvatskih glasova u Domu naroda neće moći biti izabrana nova Federalna vlada te novi predsjednik i potpredsjednici Federacije, što znači da trenutna Vlada ostaje u tehničkom mandatu. No Parlament Federacije BiH više ne funkcioniše i novi zakoni se ne mogu usvajati.

 

Još pogubinja posljedica je što se u tom slučaju također neće moći izabrati ni delegati iz FBiH u državni Dom naroda koji je ravnopravan s Predstavničkim domom. Bez njega nema formiranja novog saziva Vijeća ministara. Nema ni funkcionisanja Parlamenta, nema ni usvajanja zakona. Drugim riječima, institucije doživljavaju kolaps.

Milorad Dodik na drugoj strani taj problem nema. U RS-u je sistem unitaran i jednostavan i rezultati izbora se lako provode. U ovakvom razvoju događaja on dobija potvrdu za svoje dugogodišnje tvrdnje da je BiH propala i nefunkcionalna država. Nakon pobjede na izborima, suočen sa kolapsom institucija na nivou države i Federacije, proglašava suverenitet Republike Srpske i nenadležnost institucija BiH na njenom teritoriju. U zemlji dolazi do sveopšteg haosa i krize. Dragan Čović koristi volej koji mu Dodik nabacuje, te kantone i općine u kojima ima vlast ujedinjuje u novu političku jedinicu te proglašava njenu autonomiju. Naravno, proračunat kakav jeste, to naziva samo privremenim rješenjem, „dok se problem ne riješi“, jer sigurnost građanima mora neko osigurati.

 

Na koncu svega, kao najradikalniji potez, navodeći haotičnu situaciju u zemlji i kolaps institucija kao razlog, jer „država više ne funkcioniše“, Čović i Dodik kao izabrani članovi Predsjedništva podnose ostavke na svoje funkcije. Prema Ustavu, zamjenski članovi Predsjedništva se biraju odlukom oba doma Parlamenta. Dom naroda nije formiran, pa njihove zamjene ne mogu biti izabrane i imenovane.

BiH se na taj način potpuno urušava, doživljava kolaps, ostaje bez institucija i postaje u potpunosti propala država. Šta dalje? Intervencija i nametanje odluke od strane OHR-a, novi sukobi, nova mirovna konferencija...?

Možda ovo sve zvuči krajnje paranoično, preuveličano i pretjerano. I možda je i zaista tako. Ali je također i jedan od realnih scenarija koji, u skladu s postojećim ustavnim mogućnostima, Dodik i Čović mogu pokušati izvesti nakon izbora.

Vjerovatno neće biti toliko hrabri, a prijetnje im služe kao unosno sredstvo za političku trgovinu. Ipak, da bismo znali da je u BiH i ovo najgore moguće, ne moramo se vraćati na period rata ili događaje koji su mu prethodili . Bliža historija nam svjedoči najprije o HDZ-ovom pokušaju državnog udara 2001. kroz tzv. Hrvatsku samoupravu. Ni činjenica da su u Hrvatskoj tada na vlasti bili Mesić i Račan, ni 50.000 stranih vojnika koji su boravili na teritoriji BiH (i na kraju svojom intervencijom i spriječili tu samoubilačku avanturu) nije ih zaustavila u pokušaju separatizma zbog izbacivanja iz vlasti. Također, gore opisani scenarij s blokadom formiranja hrvatskog kluba u Domu naroda već su pokušali nakon izbora 2010., kada je intervencija visokog predstavnika spriječila ozbiljnije posljedice.

 

Danas na teritoriji BiH ne boravi 50.000 stranih boraca, EU je sputana rastom evroskeptičnog populizma i Brexitom, dok SAD na svom čelu ima prilično izalacionistički orijentisanog predsjednika. Putinova Rusija s druge strane blisko sarađuje s Miloradom Dodikom i predano radi na destabilizaciji BiH. U slučaju paralize federalnih i državnih institucija, Dodik dobija jedinstvenu historijsku priliku da iskoristi situaciju i svoj projekat samostalne RS krene provoditi u praksu. HDZ u tom slučaju ima odriješene ruke da bude i mnogo hrabriji nego 2001.

Sve opisano je najgori mogući scenarij iz noćne more. No, ipak, MOGUĆI, što znači da i probosanske opcije i međunarodna zajednica treba da ga imaju na umu i pripreme strategiju. U slučaju najgoreg.




 

Komentari - Ukupno 3

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove redakcije Slobodna Bosna. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Redakcija zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara redakcija nije dužna obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

  1. Lista komentara
  2. Dodaj komentar

trenutak ...