POTPREDSJEDNICA SBB-a NE ZNA ŠTA GOVORI: Tvrdi da je Radončić jedini KREDIBILNI kandidat u Bošnjaka!?

Za razliku od potpredsjednice SBB-a, Adise Omerbegović-Arapović, mnogo je onih koji smatraju upravo suprotno – da je Radončićevev najveći problem upravo oskudan kredibilitet. Evo zašto...

  • Politika

  • 23. Jun. 2018  23. Jun. 2018

Adisa Omerbegović-Arapović, potpredsjednica Saveza za bolju budućnost BiH, u intervjuu za „Dnevni avaz“ najavila je skoru objavu imena kandidata SBB, odnosno Fahrudina Radončića - za člana Predsjedništva BiH.

 

„Sada kada su skoro sve druge kandidature poznate, mi možemo pristupiti našim finalnim analizama i objavi imena kandidata. Jednoglasni su zahtjevi našeg članstva, ali i velikog broja građana, privrednika, intelektualaca, da predsjednik Radončić treba biti kandidat za člana Predsjedništva.

 

Ljudi čak kažu da mora, jer bi bio jedini bošnjački kandidat u državi s jakim kredibilitetom, ogromnim političkim, privrednim i životnim iskustvom, odličnim vezama s ključnim ljudima iz zemlje, regiona i Zapada. Pretpostavljam koliki je pritisak na njega lično da se istovremeno suprotstavi napadima na državu, ali i budžetskim parazitima i populistima koji ne mogu ponuditi rješenje ni za jedan problem, ali mogu izigravati lažne patriote i pucati iz prazne puške“.

 

Adisa Omerbegović-Arapović, dakle, tvrdi da se Radnčić MORA kandidirati kako bi spasio bošnjački obraz i kako bi Bošnjaci imali barem jednog  kandidata s jakim kredibilitetom.

 

Za razliku od Adise Omerbegović-Arapović, mnogo je onih koji smatraju upravo suprotno – da je Radončićevev najveći problem upravo oskudan kredibilitet.

 

Profesorici Omerbegović-Arapović bi prije svega trebalo napomenuti značenje riječi kredibilitet, koja potiče od latinske riječi credibilitas, što znači – uvjerenje, povjerenje (credere- vjerovati). A na političkoj sceni BiH uistinu teško da je moguće pronaći ličnost od manjeg povjerenja nego što je Radončić. 

 

Tokom proteklih 20-tak godina, učestalo je  mijenjao politički dres. Bio je blizak SDA, pa se priklonio SDP-u, pa je paktirao sa Silajdžićevom Strakom za BiH, pa je osnovao vlastitu stranku koja je dva puta participirala u vlasti: prvi put kao manjinski partner Lagumdžijinom SDP-u, a drugi put kao također manjinski aktuelenoj koaliciji nakon izlaska iz vlasti Komšićevog DF-a. Zanimljivo, Radončić  se sa svim partnerima, i to u više navrata, razilazio pa mirio, sve ih je pljuvao pa grlio i ljubio. Od Bićakčića preko Silajdžića, Lagumdžije, Izetbegovića... Svi su bili Radončićevi ljubimci, pa u zavisnosti od ličnih interesa postajali svakodnevne mete njegovog medijskog linča, u kojem u pravilu nije imao mjeru, ne libeći se udarati i na porodice, što je granica preko koje čak ni sicilijanska mafija ne prelazi.

 

Stoga, upravo suprotno od tvrdnje gospođe Arapović-Omerbegović, koja veliča Radončićevu kredibilnost (povjerenje), ovoliki broj preleta, promjena stranačkih dresova, političkih i ljudskih simpatija, mogla bi se opsati onom narednom izrekom „prodaje vjeru za večeru“.

 

Mi s Radončićem kao članom Predsjedništva apsolutno ne znamo šta dobijamo. Ukratko, nema ozbiljnog bošnjačkog političara kojeg u kratkom vremenu nije okivao u zvijezde, pa ga sahranjivao, i tako u krug. Nema saradnika kojeg nije, čim bi iole postao prijetnja i smetnja  paranoji „osnivača“ i „graditelja“, ekspresno eliminisao iz stranke (od Ismete Dervoz do Mirze Ustamujića).

 

Nema stava kojeg nije zauzimao pa ga pogazio. Malo je ogorčeni protivnik novog zakona o radu, pa je malo za njega, malo je protiv povećanja akciza, pa je malo za njih, ni pod koju cijenu neće u koaliciju sa SDA, pa s njima uđe.  Mi ne znam u šta Radončić tačno vjeruje. Ne znamo šta mu je ideologija. Nije sigurno ni da on sam zna u šta vjeruje i da li uopšte vjeruje. Njegovi politički stavovi o svakom božijem političkom pitanju ovisni su isključivo od njegovih trenutnih ličnih interesa za koje procijeni da će mu povećati moć i popularnost.

 

U svakoj iole ozbiljnoj demokratiji birači biraju političare u skladu s vlastitim ideološkim i političkim preferencijama i traže najedakvarniju osobu koja će njihove ideale provoditi u praksu. U slučaju Radončića u Predsjedništvu niko živ, pa vjerovanto ni on sam, ne zna kakvu bi politiku taj čovjek vodio – šta bi zagovarao, kakve bi poteze vukao, s kim bi gajio dobre političke odnose, a s kim bi bio u konfliktu, kuda bi vodio državu... 

Razlog leži u tome što Radončićeva svijest nikada nije bila svijest intelektualca, odnosno nekog ko živi i promišlja ideje, negoo svijest švercera koji razmišlja i djeluje stomakom, i jedina vodilja i cilj u životu mu predstavlja ono što u datim okolnostima donosi najveći trenutni profit. 

U tom smislu teško da je moguće naći nekredibilniju osobu za lidera od Radončića. A da se ne dotičemo tek stvari poput njegovog nepoznavanja stranih jezika, optužnice koju vuče iza sebe, veza sa kriminalnim miljeom, beskrupuloznosti i odsustva bilo kakvih moralnih barijera u svom djelovanju, itd...

 

Stoga, za očekivati je da će profesorica Adisa Omerbegović-Arapović sljedeći put malo bolje promisliti o stvarnom značenju floskula s kojima nastupa u javnosti.

 

(S.B.)

trenutak ...