NA KOGA CILJA LAGUMDŽIJA: Ko su "manekeni", "srednjoškolci" i "budžetlije" koji haraju SDP-om?

Iako ne navodi imena "loših učenika", Lagumdžija nam daje dovoljno natuknica o kome se radi

  • Mini market

  • 29. Jun. 2018  29. Jun. 2018

Bivši dugogodišnji predsjednik SDP-a Zlatko Lagumdžija uputio je oštro pismo članovima SDP-a u kojem upozorava da stranka ne smije ići u koaliciji sa SNSD-om, HDZ-o i SDP-om. Ipak, najveću pažnju javnosti privukao je dio u kojem Lagumdžije ističe da je iza sebe u stranci ostavio „loše kopije“ i „neuspješne đake“.

„Ipak najveća greška mi je bila što sam dozvolio da se moji 'saučesnici', loši učenici i neuspješne kopije, sebi i drugima, predstave kao bezgrešni novi ljudi koji mogu nekažnjeno nastaviti da griješe i da uz to ništa ne nauče osim da krive druge za vlastite greške“, ističe Lagumdžija.

Iako ne navodi imena loših đaka, Lagumdžija nam kroz razne stilske figure daje dovoljno natuknica o kome bi se moglo raditi.

„Nerijetko beskrupulozna i podmukla bitka za 'sigurna' mjesta na listama je pokazala da populizam i demagogija nazanemarljivog broja samozaljubljenih zvijezda, koji su bez SDP-a prazni ljudi čija se radna biografija svodi na JMBG, prosperitetno opasni po državu a danas pogubni po partiju“.

Lagumdžija ne staje na tome, nego se obračunava i sa stanovitim „manekenom srednjoškolcem“.

„Bez razumnog odgovora ostaje pitanje, koje uporno slušam, zašto je na nekim od ključnih konvencija i predstavljanja plana, po kojem mislimo zemlju vaditi iz najveće poslijeratne krize, glavni 'maneken' srednjoškolac“.

U konačnici, ogorčenim tonom zbog kandidata koji, kako ističe, nemaju fakultetske diplome, obrazovanje ili bilo kakav rad mimo budžeta, koji danas čine sam vrh SDP, Lagumdžija upozorava na „deintelektualizaciju SDP-a“ koja se desila:

„Ne znam kakav je prijedlog pred Glavnim odborom, ali je ilustrativna i porazna činjenica da se već sedmicama ništa ne zna, mada se 'zna' da će u Sarajevu četiri nosioca listi (kantonalna, dvije federalne i državna) imati svi zajedno 'tri fakultetske diplome i preko trideset godina s indeksima u rukama“.

Dakle, postavlja se pitanje na koga Lagumdžiji misli kada govori o „praznim ljudima čija se biografija svodi na JMBG“ i manekenima srednjoškolcima.

Kada je riječ o prvom primjeru, Lagumdžija ovdje nesumnjivo govori o zasutpniku SDP u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH i jednom od najprepoznatljivih lica u ovoj stranci danas, Saši Magazinoviću. U sarajevskim kuluoarima ime Magazinovića već odavno krasi popularna doskočica da „od biografije ima samo JMBG“. Naime, riječ o je osobi koja, iako je napunila 40 godina, do sada nije upoznala rad mimo budžeta i uhljebskih funkcija dobijenih preko partije. Tako se Magazinović u svojoj budžetskoj karijeri šaltao od pozicije vijećnika na Ilidži preko zastupnika u Skupštini KS, zastupnika (kao srpski kadar) u Domu naroda FBiH do dva uzastopna mandata u Parlamentu BiH. Da stvar bude gora, Magaznović je na posljednjim izborima osvojio tek 2489 glasova (u svojoj izbornoj jedinici daleko manje od Zlatka Lagumdžije i Damira Hadžića) te je u Parlament ušao preko kompenzacijskog mandata. U konačnici, manje od dvije i po hiljade glasova bilo je dovoljno za platu od oko 7.000 maraka mjesečno. Očigledno se prepoznavši u njegovom pismu, ne treba ni da čudi što je Magazinović ekspresno odgovorio Lagumdžiji nazvavši ga „političkim gubitnikom“.

Kada je pak riječ o „manekenu srednjoškolcu“, ovdje je očito u pitanju generalni sekretar ove stranke Irfan Čengić. Naime, mlađahni Irfan Čengić (26 godina) fakultet još nije završio (navodno još uvijek nešto studira) a mimo stranačkih funkcija i mjesta vijećnika u Općini Stari Grad ništa konkretno nije radio u životu. Ipak, za razliku od Magazinovića, Čengić Lagumdžiji vjerovatno neće odgovioriti na pismo. Oni koji su pratili njegove aktivnosti na društvenim mrežama mogli su se uvjeriti da jezikom i pravopisom ne barata baš najbolje, pa tu vrstu aktivnosti su mu preporučili da što više izbjegava, ali upućeni tvrde da ga zato s druge strane krase prodornost, klijentalizam i spretnost u zakulisnim radnjama, karakterističnim za mentalitet sarajevske mahale iz koje potiče.

Navedeni dvojac Lagumdžija je, nesumnjivo, istakao kao samo dio armije političkih aktivista i funkcionera bez znanja, obrazovanja i bilo kakvog iskustva mimo budžetskih funkcija koji haraju u današnjem SDP-u. Ipak, Lagumdžija bi najprije sebe trebao upitati koliko je on lično doprinio „deintelektualizaciji SDP-a“ koju navodi. Nije li se upravo Lagumdžijino vođenje SDP-a svodilo na to da se na čelu stranke nalazi jedan neprikosnoveni intelektualni vođa okružen ne baš toliko intelektualnim poslušnicima koji slijepo izvršavaju njegove naredbe, dok se s druge strane svako ko se usuđivao samostalno misliti ili intelektualno parirati, ekspresno odstranjivao iz stranke? I nije li upravo današnje rukovodstvo i slika SDP-a posljedica te i takve politike, nakon što su isti oni koji su mu vjerno služili vođi zabili nož u leđa, pa od svega ostade puka želja za uhljebljenjem na budžet.


(S.B.)

loading...

Vezane vijesti

trenutak ...