BEĆIROVIĆ O SUSJEDIMA: Vučić treba preći sa retorike na djela, a Hrvatska prestati s paternalističkim pristupom

Denis Bećirović, kandidat SDP-a BIH za člana Predsjedništva BIH iz reda bošnjačkog naroda, u drugom dijelu intervjua za Vijesti.ba govori o o tome kako su Washington i Brisel prepoznali kočničare unutar BIH, te vidi li sebe kao bosanskog Zorana Zaeva. Zašto smatra da je Aleksandar Vučić promijenio politički vokabular te hoće li se distancirati od poliitke Milorada Dodika. Osim ovoga, Bećirović je komentirao i odnose sa Hrvatskom, odnosno politiku koju zastupaju Kolinda Grabar-Kitarović i Andrej Plenković, ali i odnose BiH i Turske te šta misli o predsjedniku Turske Redžepu Tayipu Erdoganu.

  • Politika

  • 04. Jul. 2018  04. Jul. 2018

  • 10

- Kako komentirate nastojanja Dodika i Čovića da umanje uticaj međunarodne zajednice u BIH, i tvrdnje da stranci smetaju Bosni i Hercegovini u njenom napredovanju?

Međunarodna zajednica je sastavni dio dejtoskog ustavnopravnog poretka. Tu činjenicu ne smijemo zaboraviti. Dodiku i Čoviću ne smetaju stranci koji dolaze iz Srbije, Rusije ili Hrvatske. Njima smeta američki i zapadnoevropski vanjski faktor i to je sada jasno svima i u Washingtonu i u Bruxelesu. Dva lidera koja ste spomenuli u pitanju mogu biti glasni u zahtjevima da se umanji uticaj međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini, ali upravo oni svojim, često i sinhroniziranim, destruktivnim djelovanjem godinama produžavaju prisustvo međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini. Međunarodna zajednica u ovom kapacitetu iz Bosne i Hercegovine će otići kada u ovoj zemlji bude vladao red i pravni poredak.

Dvije decenije nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma nužno je da međunarodna zajednica i njen visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini u primjeni ovog sporazuma u praksi pređu sa terena politike na teren prava. Dok Ustav BiH ne bude usaglašen u svim svojim elementima sa međunarodnim pravom, visoki predstavnik treba da se koristi svojim ovlaštenjima koje ima u članu 5 Aneksa 10 Dejtonskog sporazuma – da bude konačni tumač njegovog sadržaja. Ne treba zaboraviti da su Aneks 10 potpisala oba entiteta, pored Bosne i Hercegovine, Hrvatske i SRJ koju je naslijedila Srbija, čime su pristali da će prihvatiti to tumačenje pravno relevantnim, a time i za sve strane potpisnice obaveznim. Zato država Bosna i Hercegovina kao potpisnica Dejtonskog sporazuma ne smije dozvoliti da OHR ode iz nje bez njenog pristanka, dok se Ustav BiH u svim svojim elementima ne usaglasi sa međunarodnim pravom i dok BiH ne ispuni uslove za prijem u EU i NATO. Međunarodna zajednica o sudbini OHR-a ne može unilateralno odlučivati bez saglasnosti Bosne i Hercegovine kao jedne od potpisnica Dejtonskog sporazuma. Međunarodna zajednica je dužna da Bosnu i Hercegovinu osposobi da postane normalna i funkcionalna država, da kao međunarodnopravni subjekt može da preuzme svoje odgovornosti pred tom međunarodnom zajednicom koje ima svaka nezavisna i suverena država.

Naravno, najbolje bi bilo da je Bosna i Hercegovina dostigla puni demokratski kapacitet da potpuno samostalno i bez nesuvislih unutarnjih opstrukcija i blokada kreira vlastitu stvarnost i budućnost. Svjedoci smo, međutim, da su na sceni neviđene opstrukcije na svim poljima, neizvršavanje pravosnažnih presuda Ustavnog suda i Međunarodnog suda pravde, svjesno usporavanje puta Bosne i Hercegovine ka Evropskoj uniji i NATO. Može se samo zamisliti kakvo bi stanje bilo da ovdje nemamo SAD, EU i OHR-a. Također, nije dobar ni prisutni izostanak pokušaja da se postignu kompromisna rješenja i čekanje na to nekim čarobnim štapićem riješe organi međunarodne zajednice u BiH. Nekritičko prizivanje njihove akcije svugdje pa i tamo gdje se problemi mogu riješiti i bez njih umrtvljuje domaće organe vlasti.

Također, ne smijemo zaboraviti da međunarodna zajednica ima i ogromne moralne obaveze prema državi Bosni i Hercegovini: ako je Bosna i Hercegovina u ratu neopravdano ostavljena da se sama brani, ona danas ima pravo da od nje zahtijeva pomoć u nalaženju svog puta obnove i svoga mjesta među demokratskim državama ujedinjene Evrope. To znači da stvori pretpostavke za jačanje demokratskog i pravnog poretka i osnova civilnog društva, za brži ekonomski napredak. Bosna i Hercegovina ima pravo tražiti od međunarodne zajednice da joj pomogne da svoje potencijalne i realne mogućnosti pretvori u šansu za izgradnju bolje budućnosti, povezujući - kao značajno geopolitičko i kulturno-civilizacijsko raskršće - jug i sjever Evrope, istok i zapad.

- U nekim analizma Vas pominju kao bosanskog Zaeva. Šta mislite o makedonskom premijeru i potezima koje je napravio?

Poštujem rezultate i reformsku politiku Zorana Zaeva. Radi se o hrabrom i inventivnom čovjeku koji je pokazao i dokazao da je spreman prihvatiti odgovornost da stvari mjenja u interesu svih građana Makedonije. On je pokazao da su nekad nemoguće stvari moguće ako ih iskreno želimo i ako na njima istrajno radimo.

Čini se da za sada Zoran Zaev i njegov kolega iz Grčke Alexix Tsipras uprkos očekivanim otporima rade dobar posao. Međutim, procjena je da bi za neko bolje vrijeme i ukupan napredak na političkoj karti Balkana, pa i šire regije jugoistočne Evrope, bilo potrebno da se pojavi veći broj njima sličnih ljudi koji okupljanje i zajedničko djelovanje pretpostavljaju svađama i podjelama..

Ukoliko su autori nekih analiza prepoznali naše zajedničke vrijednosti u smislu politike, odlučnosti i motiva da je provodimo, moram im se zahvaliti. Nadam se da će i naši građani na izborima pratiti hrabrost i odlučnost građana Makedonije da izaberu realnu i racionalnu politiku.

- Kako gledate na politiku Aleksandra Vučića prema Bosni i Hercegovini?

Objektivno govoreći, tokom njegovog predsjedničkog mandata, djelimično se promijenio vokabular, predsjednik Vučić pokazao je određene znakove inicijativnosti u jačanju odnosa između dvije države. Ipak, forma ne može zamjeniti esenciju i zato je za očekivati, što i ja želim, da će se suštinski i na bolje mijenjati odnos susjedne Srbije prema državi Bosni i Hercegovini.

Da bi se međudržavni odnosi Bosne i Hercegovine i Srbije unaprijedlili nužno je da predsjednik Vučić pređe sa retorike na djela i tako konkretno pokaže da poštuje nezavisnost, suverenitet i nedjeljivost države Bosne i Hercegovine. Očekujem, kao i veliki broj međunarodnih predstavnika, da će se predsjednik Vučić javno distancirati od Milorada Dodika koji javno govori da će do kraja ovog vijeka doći do razbijanja međunarodno priznate države Bosne i Hercegovine. To su opasne stvari i treba ih sasjeći u korijenu. Nije dobro da Dodik takve izjave daje nakon učestalih posjeta Vučiću, a još je gore da ih Vučić ne demantira. To ne doprinosi izgradnji dobre političke klime u regionu.

Od Vučića očekujem da zaustavi antidejtonsku aktivnost ujednačavanja školskih programa Srbije i bh. entiteta RS. Takav udar na obrazovni sistem Bosne i Hercegovine može imati nesagledive posljedice i to se mora spriječiti. To nije put ka poboljšanju međudržavnih odnosa. Iz tekstova državnog Ustava BiH i entitetskog Ustava RS jasno proizilazi da ovaj bh. entitet nije vlasništvo samo jednog naroda. Naprotiv, u njemu bi trebali i morali biti potpuno ravnopravni svi narodi i građani i zato je nedopustivo da bh. entitet RS ujednačava školske programe iz grupe nacionalnih predmeta sa tuđom državom (Srbijom) i time grubo pokušava razbiti potrebu ujednačavanja školskih programa unutar nedjeljivedržave Bosne i Hercegovine. Takav antidejtonski, antiustavan i opasan pristup je apsolutno neprihvatljiv u suverenoj i nezavisnoj državi Bosni i Hercegovini XXI. stoljeća.

becirovic-2018

Ohrabrivat ću sve što je pozitivno u bilateralnim odnosima, neću se zadovoljavati manifestacionim aktivnostima čime je obilježen protekli period, radiću na tome da se složena otvorena pitanja rješavaju (granica, korištenje hidropotencijala rijeke Drine, primjena postignutih sporazuma i dr) a u slučaju nesaglasnosti, da se ona rješavaju putem međunarodne arbitraže. Uvjeren sam da prolongiranje postojećeg stanja ne doprinosi povratku povjerenja nakon teškog perioda u našim odnosima izazvanog agesorskim ratom protiv Bosne i Hercegovine.

Srećom, naši ekonomski odnosi, otvorenost granica, sve brojniji i sadržajniji kontakti među ljudima dvije zemlje doprinose boljoj atmosferi. Neke političke snage u Srbiji, ali i Bosni i Hercegovini ne žele da se odnosi dvije zemlje unaprijeđuju na principima punog suvereniteta, teritorijalnog integriteta i nezavisnosti, bez paternalističkih i nacionalističkih akcenata, što usporava obnovu povjerenja i pomaka u našim odnosima.

Za državu Bosnu i Hercegovinu je bitno da u narednom periodu ukupni odnosi sa susjednom Srbijom imaju uzlaznu putanju, bez obzira što je dinamika usporena, ali sa perspektivom da dobiju na ubrzanju nakon predstojećih parlamentarnih izbora u Bosni i Hercegovini. Zalagat ću se za unapređenje odnosa sa Srbijom uz punu zaštitu interesa suverene države Bosne i Hercegovine, na principima ravnopravnosti i uzajamne koristi.

- I dok je zvanična poliika Srbije oličena kroz jednog čovjeka - Vučića, u Hrvatskoj to nije slučaj. Kako gledate na politiku Hrvatske prema BIH, onu koju vode premijer Andrej Plenković i predsjednica Kolinda Grbar-Kitarović?

Tačno, u Hrvatskoj postoji suodgovornost u vođenju vanjske politike radi čega predsjednica Grbar Kitarović i premijer Plenković usaglašeno djeluju prema inostranstvu. Tako je i prema Bosni i Hercegovini.

Bosna i Hercegovina i Hrvatska su bliske zemlje, povezane dugim historijskim vezama, ozbiljno naslonjene jedna na drugu, susjedi koji imamju nadužu granicu u ovom dijelu Evrope i prirodno upućeni jedni na druge radi izgradnje bolje budućnosti. Hrvatska je jedan od najznačanijih ekonomskih partnera, zemlja sa kojom su političke, društvene, kulturne i sve druge veze veoma razvijene. Želim vjerovati da će otvorena pitanja granice, naše imovine u Hrvatskoj, realizacije nekih infrastrukturnih projekata i druga pitanja koje opterećuju naše odnose biti ozbiljnim angažmanom dvije strane biti rješena na bilateranom planu. U suprotnom, kao i kod odnosa sa susjednom Srbijom, založit ću se za rješavanje otvorenih pitanja međunarodnom arbitražom jer njihovo dalje odugovlačenje opterećuje i smanjuje prostor za potrebno šire povezivanje dvije zemlje i buduće odnose u našoj regiji.

Ne dovodim u pitanje dobre namjere predsjednice Grbar Kitarović i premijera Plenkovića da se unaprijeđuju ukupni odnosi između naših susjednih zemalja, što je apsolutno zajednički interes, ali bih volio se iz Hrvatske ne čuju neki nacionalistički, paternalistički i naglašeno HDZ-ovski akcenti koji ne doprinose tome. Želio bih da svi naši susjedi, tako i Hrvatska, konačno shvate da se svi moramo suočiti sa relnostima nedavne prošlosti, da se ona ne može negirati niti deformisati, da se opterećenje njome mora prevazilaziti na pravedan i civilizovan način, uz prihvatenje države Bosne i Hercegovine kao ravnopravnog, ozbiljnog i susjeda na kojeg mogu računati, uprkos prolaznih teškoća, i da podstiču one odnose koji su bez primjesa koje u posljednje vrijeme sve više čujemo. Politika privilegiranih odnosa sa jednim dijelom naše zemlje ili samo sa jednim od naroda u Bosni i Hercegovini ne doprinosi jačanju ukupnih odnosa između suverenih i ravnopravnih susjednih država.

Ja ću se i dalje zalagati za otvorene, svestrane i dobrosusjedske odnose Bosne i Hercegovine sa Republikom Hrvatskom, kao i svim našim susjedima, štiteći legitimne interese moje domovine.

- Kakvim cijenite odnose BiH i Turske, i kako vidite politiku aktuelnog turskog predsjednika Erdogana prema BIH?

Pođimo od toga da Bosna i Hercegovina i Turska imaju snažne političke, ekonomske, kulturne, društvene i druge veze, istkane davno, potvrđene u nedavnoj prošlosti i naglašene posljednjih godina i da to nikada nije ovisilo o tome ko je u određenom periodu na čelu svake od država. Obostrana je potreba i interes da se ti odnosi dalje razvijaju i unapređuju uz poštivanje ravnopravnosti i specifičnosti svake od država. Turska je najsnažniji vojni, politički i ekonomski faktor u našoj regiji i zemlja sa ogromnim potencijalima. Pri tome je uvijek pokazivala dobronamjernost prema našoj državi, na isti način se odnosila prema svim njenim građanima i narodima, njegovala specifične kulturne veze sa bošnjačkim narodom, te snažno doprinosila miru i stabilnosti Bosne i Hercegovine. Bila je i ostaje pouzdan prijatelj naše zemlje.

U mom izbornom programu, pored NATO-a i EU integracija, regionalna saradnja je važan prioritet Bosne i Hercegovine, a država Turska u svim prioritetima ima posebno mjesto. Zato ću se zalagati za nastavak jačanja ekonomskih i svih drugih odnosa sa prijateljskom Republikom Turskom.

(vijesti.ba/SB)

loading...

Vezane vijesti

Komentari - Ukupno 10

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove redakcije Slobodna Bosna. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Redakcija zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara redakcija nije dužna obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

  1. Lista komentara
  2. Dodaj komentar

trenutak ...