NAJVEĆI SARAJEVSKI UBLEHAŠI: Ovaj tekst u SB-u smo objavili 2009., a vidjećete da se ni do danas ništa nije promijenilo, osim funkcija: svi su živi, a moguće da su još i gori...

Ublehaši, a neki istraživači ih zovu i „lavordžije“, specifična su socio-kulturna pojava isključivo vezana za sarajevsko podneblje i niko do sada nije ozbiljnije tretirao ovaj nezaobilazni trend sarajevskog folklora: urednik SB-a upustio se u nezahvalnu avanturu istraživanja ovog folklornog, lokalnog fenomena i napravio osobni izbor vodećih sarajevskih ublehaša - uglednih ljudi bez pokrića

  • Društvo

  • 15. Avg. 2018  15. Avg. 2018

Piše: Dino Bajramović


Glagol ublehariti nastao je i razvija se u Sarajevu. I vezan je isključivo za stanovnike glavnog grada Bosne i Hercegovine, premda se može primjenjivati bilo gdje. Njegovo značenje je višestruko. Presipati iz šupljeg u prazno; prosipati folove koje niko „ne konta“ i smijati se tim istim folovima, žarg. provalama; prodavati maglu i kad je dan čist i bistar kao suza; varati, malo ili puno, no ne nužno; truditi se da sa što više riječi kažeš što manje; ne zvati nikad turu pića, a da za to u kafani, opet nikad, ne budeš kritikovan; misliti da si neko i nešto, ali baš nikad ne pomisliti da si ništa; dosađivati, a u isto vrijeme truditi se da budeš interesantan; zajebavati pošten svijet; širiti demagogiju, čak i u najvišim institucijama zakonodavne vlasti.

Ublehaš je, pak, izvedenica od glagola ublehariti. Sarajevski ublehaši, ili samo ublehaši, posljednjih godina doživljavaju renesansu. Drobe, trune, naprđuju, krevelje se, mrljave gdje god stignu. I uvijek nailaze na plodno tlo. I uvijek postoji neko ko ih doživljava i shvata ozbiljno. Evo, naprimjer, jednog profesora sa Univerziteta u Sarajevu...

ZDRAVKO GREBO

Profesora Pravnog fakulteta u Sarajevu još jedino ozbiljno shvata urednica Informativnog programa Federalne televizije Duška Jurišić. Pa ga je zato i pozvala u svoju emisiju Pošteno, koja je emitovana u četvrtak, 7. maja. Da dr. Zdravko Grebo kaže koju visokom predstavniku međunarodne zajednice u BiH Valentinu Inzku. Od kojeg valjda očekuje da riješi sve naše probleme. Pa i one na Grebinom Pravnom fakultetu. Nikakav njemu, profesoru, problem nije bio da savjetuje Austrijanca šta da se radi po Bosni, no Grebo nikada slova nije zucnuo o seksualnoj aferi koja potresa njegov fakultet. Aferi gdje su glavni akteri bili dekan ove visokoškolske ustanove dr. Fuad Saltaga, te Grebine kolege Golić i Lučić. Ispred kamera Javnog servisa BiH sramno se ogradio od vehabijskog divljanja na otvaranju prvog Queer Sarajevo Festivala. Kao, osuđujem ja to, ali se baš i ne bih usudio da to osudim. No, zato uživa pričajući o studentskim protestima 1968. i dočecima 1. maja. Baš kao da je gladnim radnicima, koji od usta odvajaju da bi školovali djecu koju će podvoditi Grebine kolege, uopšte stalo do tog praznika.

GRADIMIR GOJER

Evo dvije friške misli aktuelnog direktora Narodnog pozorišta Sarajevo. „«Ljudi koji nisu svjesni prošlosti, prave greške u sadašnjici“, i: „U našim medijima, uz iznimke i častan odnos prema iznimkama, ono što nije negativno nije vijest.“ Uz častan odnos prema Gradimiru Gojeru, naglasiti treba da je riječ o jednom od najvećih ublehaša. Mostarac koji navija za FK Željezničar iz Sarajeva, napisao je tekst za himnu ovog kluba, Željo srca mog, što je nešto najgore što se moglo čuti na stadionima u fudbalskoj historiji. Ta himna jedan je u nizu dokaza da ubleharenje Gradimira Gojera seže dokle god vam pogled može dobaciti. Redovni je gost NTV Studio 99 iz Sarajeva. Najvjerovatnije da u životu nikada nije radio ništa osim što je bio direktor.

MIRSAD PURIVATRA

Visokokalorični ublehaš! Za kojeg nikada nije stigla zvanična potvrda da uopšte voli film. Prije svakog od Sarajevo Film Festivala, čiji je direktor, govori uvijek jedno te isto. Recimo: ove godine će SFF biti bolji od prethodnih zato što će naš Regionalni program doživjeti punu afirmaciju; za sve ove godine uspjeli smo izgraditi status profesionalnog festivala koji pruža dobar uvid u filmove i razvija kinematografsku industriju; važan je i podatak o porastu interesa gledalaca i filmadžija za SFF iz godine u godinu... Pa, kako mu više ne dosadi, pobogu! A, na činjenice objavljene u Slobodnoj Bosni - o njegovom kriminalu, malverzacijama, prevarama, lažima, otimačini..., od prije dvije godine, nikada nije odgovorio. Jeste sa dva plaćena oglasa u Oslobođenju i u Dnevnom avazu. Što, naravno, nije platio iz svog džepa, jer taj ništa ne plaća. Izgleda da ćemo oba teksta iz prvog kvartala 2007. trebati objaviti još jednom!

BRAĆA LATIĆ, DŽEMALUDIN i NEDŽAD

Džemaludin i Nedžad Latić poznati su i kao braća Dalton. Zato što razaznaju samo zelenu i još poneku nijansu ove boje. Borili su se protiv Djeda Mraza, protiv mješovitih brakova, protiv... Obojica bi voljeli da bošnjačka omladina, za drugo i drugačije ionako ih nije briga, pohađa časove guljenja jabuka na kućnim sijelima. Kao što su i oni, vjerovatno, nekada. Džemaludin je pjesnik, a Nedžad pisac, novinar i političar. Prvi je rođen 1957., a drugi dvije godine kasnije, u Pridvorcima kod Gornjeg Vakufa, „selu smještenom između Crnog vrha i Vranice“. Autori su nekoliko knjižica. Stalno se nešto oglašavaju, filozofiraju, seciraju... Doduše, mlađi više nego stariji, ali su obojica klasični ublehaši.

ADIN HEBIB

Već spomenuti Mirsad Purivatra, dok je obavljao funkciju direktora BHT-a, dobio je 16. marta 1999. pismo Udruženja likovnih umjetnika BiH u kojem je, između ostalog, pisalo: „Ovaj umjetnik (Adin Hebib, op.a.) u okvirima BiH ne postoji, a šire da i ne govorimo. Radi se o čovjeku koji je prije rata sudski gonjen zbog obmanjivanja javnosti i nekorektnih postupaka. Tokom rata je napravio nekoliko gafova vezanih za organiziranje izložbi naših umjetnika u inostranstvu, tako da je Ambasada Njemačke u BiH, preko kancelarije Udruženja, tražila i zahtijevala naplatu duga od 15.000 DEM.“ Najuporniji posjetioci raznoraznih evenata u Sarajevu ne sjećaju se da je Adin Hebib fulio ijedan. Počesto ga pitaju za mišljenje koje je, u svim sferama, potpuno irelevantno. Naročito u likovnoj umjetnosti. Najbolja mazarija koju je ikada napravio su mu lakirani nokti na prstima.

ZLATKO LAGUMDŽIJA

Teško zemlji koja ima ovakvu opoziciju. A personifikacija opozicije u BiH je dr. Zlatko Lagumdžija, redovni profesor na Univerzitetu u Sarajevu i predsjednik bosanskohercegovačkog SDP-a. I dragi vođa, poput Kim Jong Ila u Sjevernoj Koreji. Socijaldemokrata i borac za prava ugnjetenih raširio se na cirka hiljadu kvadrata stambenog prostora. I još stotinjak poslovnog prostora, što sebi, što supruzi Amini. Nek' se nađe. Grandiozan ublehaš. Vrlo narcisoidan i egoističan tip. Voli truniti bez ikakve veze. Sklon ismijavati druge, drsko i bezobrazno, no elementarno neduhovit. Bio i ministar vanjskih poslova BiH, te predsjedavajući Vijeća ministara u našoj državi. Danas je poslanik u Parlamentarnoj skupštini BiH. Kada se malo bolje razmisli, umjesto njega će na čelo SDP-a doći samo neko ko neodoljivo liči na Zlatka. Neko iz njegovog „pozlatka“, kako se nazivaju „mladi lavovi“ SDP-a, načelnici općina sa stanovima po makarskoj rivijeri i novim passatima. i tjelohraniteljima.

DAMIR MAŠIĆ i JAN ZLATAN KULENOVIĆ

Damir Mašić portparol je SDP-a i poslanik ove stranke u Predstavničkom domu Parlamenta FBiH. Tokom nedavnog boravka predsjednika Republike Hrvatske Stjepana Mesića u Sarajevu, na Tribinu u Bošnjački institut došao u pratnji dva tjelohranitelja?! Baš k'o da će ga neko prepoznati na ulici, a kamoli napasti. Stalno se nešto buni i galami, fol on nešto vehementan. O svemu ima mišljenje: od stanja u Razvojnoj banci Federacije pa do izgradnje mosta kopno - Pelješac. Ublehaš u razvoju, baš kao i Jan Zlatan Kulenović, izvršni direktor Omladinske informativne agencije BiH. Kakva omladina, kakva informacija, kakva agencija?! Od čega on uopšte živi? Kao da su Dubravko Merlić i Željka Ogresta osmislili Piramidu upravo zbog tipova kao što su Damir Mašić i Jan Zlatan Kulenović. Naravno, obojica su sudjelovala u istoj. Kulenović nedavno pričao za Radio Slobodna Evropa. Na sajtu njegov govor dobio i naslov: Na mladima BiH ne ostaje. Čuj? Pa, kako će na njemu i ostati!

FUAD DEEN BACKOVIĆ

Bio dobar učenik u II gimnaziji u Sarajevu. Onda ga grupa 7 UP zamolila da im se pridruži. Pa se kasnije odlučio na samostalnu karijeru. A trebao se školovati. Veze nema s pjevanjem. Njegovi falseti zaista su iritantni. Sve uspijeva zahvaljujući moćnom ocu Zaimu. Nikada u Sarajevu nije održao ozbiljan koncert. Evo, ovako: neka Deen Backović organizuje koncert u, recimo, Bosanskom kulturnom centru u Sarajevu, i neka cijena ulaznice bude 10 KM. Potpisnik ovih redova, to izjavljuje pod punom moralnom i materijalnom odgovornošću, platiće svaku ulaznicu poslije stote! A tek što ovog dečkića pitaju za mišljenje... (Pogledati stavku 2 značenja glagola ublehariti.) Mnogo, ali zaista mnogo, perspektivan ublehaš.

ADIL KULENOVIĆ

Auuuu... Genije ublehe! Naprđuje povazdan na nedavno održanom Sajmu knjiga u Sarajevu, dok se njegovim radnicima, uposlenicima NTV Studio 99 manta od gladi. Jer, platu nisu primili još od vremena kad je Carlos Westendorp bio visoki predstavnik. Autor čuvenih pitanja u serijalu Intervju dana, kao što su, naprimjer, sljedeća: „Gospodine ambasadore, osnovi ruske politike mnogi tumače kao panpravoslavni. Haa, ako nije takooo, kako onda objasniti da Sloveni islamske vjr... vjeroispovijesti ili, pak, Sloveni katolici, aaaaa, na Balkanu nisu imali zaštitnički odnos ruske politike, haaha, kao što su to imali Sloveni pravoslavne vjeroispovijesti?“ Ili: „Gospodine ambasadore, da li je uuu strateškom, eee, ruskom interesu, eee, ruske spoljne politike, haa, stvaranje velike Srbije na Balkanu? U tom slučajuu velika bi Srbija bila vaš partner na Balkanu ili, pak, hhh, puno, tako da kažem, bolja politika koja bi se bazirala na tome da se stvara više, i da se stvori više samodr... samoodrživih država na Balkanu, u kojima bi jedna izbalansirana ruska spoljna politika mogla uvijek naći svoj strateški interes?“ Maestralno!

SMAIL ČEKIĆ

Autor teze o 11 genocida nad Bošnjacima. Barem je tako bilo do kraja prošlog vijeka. Moguće da se u međuvremenu desilo još pet-šest. Profesor na predmetu Historija BiH na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu. Pisali u prošlom broju o njemu... Evo dijela tog teksta: Prije nekoliko godina vlastiti intervju objavljen u dnevnom listu Oslobođenje povodom Dana državnosti BiH Smail Čekić je doslovce i prigodno prepisao iz knjige ZAVNOBiH - izgradnja bosanskohercegovačke državnosti, autora Nikole Babića i Dušana Otaševića! Prepisivač, spreman i da fotokopira, jer mu je mrsko prekucavati. Počesto ublehari... I, mudro zbori, samo ga gadno slušati.

EMIR ĐIKIĆ

Prošle godine, 1. septembra, Emir Đikić izabran je za novog predsjedavajućeg Odbora direktora Transparency Internationala BiH. Zamijenio Borisa Divjaka. Ne zna se koji je veći ublehaš. Sam naziv funkcije koju obavljaju, ili su, ne sluti na dobro. Predsjedavajući Odbora direktora! Really? Emir Đikić ublehaški je izdanak SDP-a. Nedavno dao intervju kući BHT 1. Ko je od početka do kraja odgledao taj ultradosadni razgovor zaslužio je nagradu Transparency Internationala. Šta ono oni dodjeljuju svake godine?

ZLATKO HURTIĆ

Praotac ublehe u tranziciji. Kako je samo jadna zemlja taj Afganistan kad im je Svjetska banka poslala Zlatka Hurtića da im utaba staze ekonomskog razvoja. A tek Sijera Leone i Liberija, gdje je također (nekoga) savjetovao. Autor genijalne rečenice: „BiH će ekonomski biti spremna za ulazak u Evropsku uniju već 2007., kada će imati samoodrživu ekonomiju“, kojom je gromogalsno najavljivao rezultate svoje Srednjoročne razvojne strategije BiH. Potrošio na to 600 hiljada maraka!?, no i danas tvrdi kako će ona, dakle, strategija, dati rezultate u junu. Samo još ne znamo koje godine. A onda se proslavio još genijalnijim promišljanjem hude umirovljeničke sudbe. „Ne razumijem zašto uživamo da budemo bjedniji nego što jesmo? Mi smo koristili pokazatelje svjetske metodologije. Postoji subjektivno i objektivno siromaštvo. Šta, primjerice, znači kad spomenete da je nečija penzija 250 maraka? Možda taj penzioner ima i suprugu a ona penziju 300 maraka?“ To, Hurtiću, znači da penzionerima od onoga što im poštar donese na vrata ostaje dovoljno da kupe kanafu da se objese. Jer im je od gladi presporo umirati.

NIJAZ SKENDERAGIĆ

Danas predsjednik Upravnog odbora Univerzitetskog sportskog društva Bosna. U toj porodici je i, je li, košarkaški klub. E, jednom su igrale dvije školske ekipe košarku. U Čajniču, tamo gdje je Nijaz Skenderagić pohađao osnovnu školu. Rezultat je na kraju bio 0:0. Kako to? Pa, eto, košarkaška lopta nikako nije mogla kroz obruč. Ne zbog nepreciznosti aktera, valjda bi ubacili nešto, već zbog toga što bi obruč trebao biti tako zaokružen da lopta i matematički kroza nj može proći. Zvanično, kao poslanik u Parlamentu Federacije BiH, Nijaz Skenderagić je u julu 2006. posjetio Bosansku piramidu Mjeseca, gdje ga je dočekao gazda „ublehe stoljeća“ Semir Osmanagić. Skenderagić, očaran, tada reče: „Ja se nadam da ćemo i u Parlamentu probati donijeti neku rezoluciju ili neko zakonsko rješenje da se dio, recimo takse koja se izdvaja za turističke zajednice odvoji namjenski za istraživanje ove doline piramida.“ Skenderagić još nije bio doživio punu afirmaciju u funkciji „ublehaša“ u vrijeme kada je bio glavni omladinski operativac, „po pitanju kretanja Štafete mladosti“. Ostaće upamćen dijalog između radnika-omladinca Skenderagića i režisera ceremonije polaska Štafete mladosti iz Mostara, prije četvrt stoljeća: Režiser: „Štafeta mladosti mora biti na vidnom mjestu da je uvijek možemo zumirati.“ Skenderagić: „Dok se ja budem pitao, niko Štafetu mladosti neće konzumirati!“

trenutak ...