POSLJEDICA ERDOGANOVIH POGREŠNIH POTEZA: Kolika je prijetnja turske krize po svijet?

Gospodin Trump i g. Erdogan moraju pronaći način da obojica u ovom sukobu proglase pobjedu i smanje agresiju, kao što je gospodin Erdogan prethodno učinio s Rusijom i g. Trump sa Sjevernom Korejom. To bi stvorilo prostor za Zapad, uključujući i MMF, da pomognu Turskoj da se vrati iz ponora. Bit će teško spasiti zemlju čiji vođa ne razumije zašto je u nevolji. No, Turska je previše važna za napuštanje.

  • Ekonomija

  • 17. Avg. 2018  17. Avg. 2018

  • 0

Postojalo je vrijeme kada su ljudi mislili da će sekularna, demokratska Turska konačno pristupiti Evropskoj uniji i pridružiti se klubu bogatih liberalnih država poznatih kao Zapad. Postojalo je i vrijeme, prije nekoliko godina, kada je Turska bila miljenica investitorima koji su u potrazi za tržištima u nastajanju.

 

Ti su dani davno prošli. Politički, zemlja se godinama udaljava od Zapada: postaje sve strasnije islamska, sukobljava se sa saveznicima NATO-a i pretvara se u virtualnu autokraciju pod predsjednikom Recep Tayyipom Erdoganom. Ortodoksija ekonomske politike je uništena. Visoke stope rasta ovise o inozemnom zaduživanju: iznos korporativnog deviznog duga više se nego udvostručio od 2009. Predsjednik Erdogan, koji vjeruje da visoke kamatne stope magično uzrokuju inflaciju umjesto da je izliječe, spriječio je centralnu banku da djeluje razumno.

 

Oba ova trenda sada su došla glave. Turska je zahvaćena valutnom krizom, koja je djelomično potaknuta američkim nametanjem sankcija zbog odbijanja  Erdogana da oslobodi pastora Andrewa Brunsona, koji je apsurdno optužen za terorizam. Predsjednik Donald Trump pogoršao je situaciju obećavši kako će udariti veće tarife na turske metale. Lira je ovog mjeseca izgubila petinu svoje vrijednosti, dodatno potičući inflaciju, povećavajući teret deviznih dugova i ugrožavajući zdravlje bankarskog sistema Turske. Odnosi s Amerikom su otrovni. Gospodin Erdogan krivi za turske ekonomske probleme na terenu  strane neprijatelje i postavio je osvetničke tarife na američke automobile, alkohol i čak kozmetiku.

 

Kriza predstavlja tri vrste rizika: za ostala tržišta u nastajanju, nervozu da će investitori pobjeći kako se zaraza bude širile; za tursku ekonomiju, koja klizi u duboku recesiju; i za Zapad, čije su zamršene veze s Turskom konačno prekinute. Za svaki od njih, koliko loše stvari mogu biti?

 

Kad Erdogan kihne

Započnimo s najmanje lošim vijestima. Kolaps lire prouzrokovao je kolebljivanje na drugim tržištima u nastajanju koja mogu dijeliti jednu ili više turskih osobina, uključujući neadekvatnu stopu štednje, veliki deficit na tekućem računu, mnogo deviznog duga i visoku inflaciju. Južnoafrički rand se onesvijestio; indijska rupija je ove sedmice dosegnula rekordno nisku razinu; Argentina, koja je ove godine već imala vlastitu valutnu krizu, opet je podigla kamatne stope. Dionice u bankama s izloženosti turskim dužnicima su pale.

Okolina za tržišta u nastajanju postala je manje oprostiva, jer je pooštravanje monetarne politike u Americi povećalo dolar i zabrinutost za rast kineske ekonomije. No, kaskada valutnih kriza i dalje izgleda malo vjerojatno, uglavnom što su turske slabosti tako akutne. Od velikih ekonomija u nastajanju, samo Argentina i Egipat (oba sada u MMF-u) također imaju dvoznamenkastu stopu inflacije; niko nema veliki deficit na tekućem računu, iako mu se Pakistan približava. Druga tržišta imaju više prostora za politički manevar. A oni s najsličnijim problemima pokazali su veću otvorenost u rješavanju svojih problema. Činjenica da je centralna banka u Argentini djelovala na podizanje kamatnih stopa je izvor utjehe.

 

Za samu Tursku postoji prilično standardan nacrt koji slijedi kada ekonomija ulazi u takve napore: povisiti stope kako bi smanjili pritisak na valutu i riješili inflaciju, te tražiti hitno finansiranje od MMF-a, vezano za niz politika prihvatljivih za ulagače. Argentina je to učinila tek ranije ovog ljeta, pomažući da ubije svoju krizu u nastajanju.

 

Turska je do sada učinila malo više od optuživanja, pružajući neku pomoć bankarskom sistemu, te je otežavala špekulacije protiv lire i postigla dogovor o ulaganjima od saveznika poput Katara, koji će osigurati dolare, ali ne i kredibilitet. Otpornost Erdogana na višu kamatnu stopu, te činjenicu da bi okretanje MMF-u zahtijevalo nekakvo klanjanje i grebanje od Amerike, utječu na šanse da Turska prebrodi probleme. To bi mogla biti razlika između kvalitetnog prilagođavanja krizi i haotičnog kolapsa, u koji se šalju zadane postavke , a banke teturaju.

 

On krivi Ameriku

Erdogan još uvijek može shvatiti suštinu krize. Ali njegov autokratski stil potiče loše politike. On je potkopavao institucije koje bi mu trebale biti na raspolaganju. Centralna banka, koja bi trebala biti nezavisna i tehnokratska, ponaša se podanički prema lideru. Ministarstvo finansija vodi Erdoganov zet. Mediji, koji bi trebali ukazati na pogreške Erdogana, toliko su ostrašćeni i podložni da umjesto toga ponavljaju njegove teorije zavjere. Izuzeti od stvarnih vijesti, mnogi Turci vjeruju da su njihovi problemi prouzročeni zapadnim zavjerom. Niko ga ne može zaustaviti, Erdogan je slobodan voditi se svojim najgorim instinktima.

 

U normalnim vremenima, zapadni saveznici Turske mogli bi joj pomoći  uvjeravajući Erdogana da promijeni smjer. No, evropske vlade se boje da ga ne uznemire, jer bi mogao da otvori vrata sirijskim izbjeglicama i pusti ih da poplave Evropu. I predsjednik Trump sudjeluje u smiješnom natjecanju u širenju prsa s turskim predsjednikom, pri čemu svaki  trguje prijetnjama i potiče patriotski bijes protiv drugog. Niti jedan nije spreman povući se, zbog straha da ne ispadne slab.

 

U kratkom roku Turci će trpjeti daleko više od krize. Mnogi se već osjećaju siromašnije dok cijene rastu. Dugoročno, međutim, Amerika će također patiti. Turska je važan saveznik na ključnom mjestu, koje se nalazi na raskrižju Evrope, Bliskog istoka i Azije. Ako dodatno pogorša odnose sa Zapadom, može se još više približiti Rusiji ili Kini. G. Trump ima pravo kada se zalaže za oslobađanje g. Brunsona, ali pogrešno je upotrijebiti tarife u tu svrhu. Sistem trgovanja na temelju pravila zavisi od zemalja koje ne upotrebljavaju takvo tupo oružje bez razlike. NATO savez je potkopan kada je američki predsjednik nepotrebno upropastio sporove s državama članicama.

 

Gospodin Trump i g. Erdogan moraju pronaći način da obojica u ovom sukobu proglase pobjedu i smanje agresiju, kao što je gospodin Erdogan prethodno učinio s Rusijom i g. Trump sa Sjevernom Korejom. To bi stvorilo prostor za Zapad, uključujući i MMF, da pomognu Turskoj da se vrati iz ponora.  Bit će teško spasiti zemlju čiji vođa ne razumije zašto je u nevolji. No, Turska je previše važna za napuštanje.

 

Izvor: The Economist
Preveo: Danijal Hadžović

Vezane vijesti

Komentari - Ukupno 0

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove redakcije Slobodna Bosna. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Redakcija zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara redakcija nije dužna obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

  1. Lista komentara
  2. Dodaj komentar

trenutak ...